Anksioznost ili depresija: Simptomi su različiti, evo kako da prepoznate razliku

Radi se o dva najčešća mentalna problema, a do kvalitetnog liječenja može se doći samo dobrom dijagnozom.

Anksioznost i depresija se često javljaju istovremeno

Anksioznost je stanje koje djeluje na naš organizam u cjelosti: na misli, osjećaje i na tijelo. Anksioznost može da bude reakcija na nešto stvarno iz okoline ili nešto zamišljeno. I naravno, može da bude i osobina naše ličnosti ako smo vrlo pedantni, skloni pojačanoj brizi, strahu i sl. Problem se javlja ako je doživljavamo prečesto i/ili preintenzivno. Poremećaji anksioznosti su među najčešćim poremećajima u svijetu, u Americi će 31 posto ljudi nekada u životu doživjeti anksioznost.

No, depresija i anksioznost često dolaze u paru, pa 50 posto onih koji pate od depresije znaju šta je anksioznost. I pol igra ulogu, pa žene češće pate zbog ovih stanja.

ANKSIOZNOST JE STALNA BRIGA

Kada smo anksiozni javljaju se misli “gubim tlo pod nogama”, “poludjeću”; osjećaji straha, panike, napetosti, zabrinutosti dok se na tjelesnom planu javljaju znojenje, drhtanje, ubrzano disanje, glavobolja, napetost mišića.

“Kada vidim nekoga na terapiji, pratim riječi koje izgovaraju poput ‘Mislio sam da ću poludjeti’, ‘Ne mogu da prestanem da brinem o onome što može da se dogodi’ – sve su to signali koji mogu odavati anksioznost”, pojašnjava Suzan Flečer, psiholog.

Dodaje da je normalno ponekad biti anksiozan prije velike prezentacije na poslu, ali anksioznost ide mnogo dalje od toga jer može da utiče na rad, učenje, veze i brigu o sebi, te može prerasti u poremećaj. To je stanje kada brinete o nečemu stalno – od jutra do mraka.

DEPRESIJA JE GUBITAK NADE

Depresija se može nazivati i kliničkom ili depresivnim poremećajem, a obilježava je stalna tuga, gubitak nade i osjećaj praznine koji traje više od dvije nedjelje.

“Često se osjećate kao da vam je tijelo polomljeno, a duša negdje izvan vas”, pojašnjava dr Debora Serani.

Misli djeluju kao korozija i na kraju vas liše nade. Ova osjećanja su stvarna i osoba ne može samo da se isključi od njih. Depresija napada područja u mozgu zadužena za osjećaj sreće, zadovoljstva i dobrog raspoloženja, pa je teško pronaći sreću u nečemu ili se nečemu posvetiti.

DEPRESIJA UTIČE NA RASPOLOŽENJE

Depresija je ovdje kvalifikovana kao poremećaj ponašanja jer utiče na emocionalno stanje osobe, a dr Serani navodi da se radi o kognitivnim, fizičkim i emocionalnim simptomima. Uz osjećaj tuge, javljaju se i očaj, apatija, manjak samopouzdanja, pesimizam i osjećaj manje vrijednosti.

ANKSIOZNOST MOŽE BITI KORIJEN DEPRESIJE

Stres koji donose ovakvi poremećaji svakoga bi učinili nervoznim, pa nije čudo da oba mogu kao simptom imati iritabilnost.

“Ako su depresija i anksioznost u paru češće se javlja manjak strpljenja i nervoze, nego kada je u pitanju sama depresija”, navodi dr Serani i dodaje kako hormoni stresa češće prate anksiozno depresivni poremećaj nego samo depresiju.

OVI POREMEĆAJI UTIČU NA KONCENTRACIJU

Možemo da kažemo da se igraju s umom i da otežavaju izvršavanje svih dnevnih obaveza. Ali razlog koji narušava koncentraciju nije isti kod depresije i anksioznosti.

“Kod depresije, razmišlja se sporo i teško se fokusira, a kod anksioznosti hormoni utiču na osjećaj budnosti i stalne napetosti, što će sigurno uticati na koncentraciju”.

Depresija uz anksioznost uticaće i na memoriju zbog strukturalnih problema u mozgu, stoji u rezultatima studije objavljene u magazinu “Neurology”. Nažalost, ta stanja mogu voditi i do samoubistva, ali se procjenjuje da je to slučaj kod 90 posto osoba koje pate od depresije. Druga studija povezala je anksioznost i samoubistvo u 70 posto slučajeva.

PRAVILNA DIJAGNOZA JE NAJVAŽNIJA

Iako liječenje može biti slično, važno je da terapeut pravilno identifikuje stanje kako bi se problemu pristupilo na pravi način. Anksioznost i depresija se prepoznaju prema simptomima koje neko proživljava, a osobe koje su depresivne često su pod stresom, što se može povezati i s anksioznošću koja se ustvari povezuje s nemirom. Takve zablude mogu dovesti do pogrešne dijagnoze, posebno ako pacijent ne zna sam dobro da pojasni simptome pa je važno da sami što bliže pojasnite terapeutu kako se osjećate, piše ordinacija.hr.