Postoje ljudi koji su najiskreniji, pravi i istinski dio naše suštine. To su oni koji se ne zaustavljaju na površnost, koji nam omogućavaju da izrazimo našu dušu i da uživamo u divnom osjećanju – da budemo dobro sami sa sobom.
To su ljudi koji imaju ono nešto, što ne možemo definisati, ali koji nam omogućavaju da živimo sa punim povjerenjem i da se osjećamo potpuno slobodni, da se ponašamo kako želimo i prema onome što nam tijelo traži u skladu sa vremenom.
Biti u stanju da budeš ono što jesi je postalo više izuzetak nego pravilo, nešto što nas često čini dezorijentisanima. To je zbog straha da ćemo biti osuđeni i obilježeni, to nas navodi da skrivamo svoje prave interese kako se ne bismo zadesili u određenim situacijama.
Ponekad negiramo da volimo neku muziku ili da nijesmo zainteresovani za određene aktivnosti. S vremena na vrijeme možemo čak ukloniti ili izostaviti informacije o nama, koje nam traže, ili ih kažemo na način koji se nama dopada.
Na ovaj način, malo po malo, prestajemo da budemo ono što jesmo pred drugima ili čak i sa našim “JA”, što je mnogo ozbiljnije i zabrinjavajuće.
Ne ponašajući se onako kako nam se dopada, to nas na kraju uništava, to stvara emocionalno osiromašenje, postajemo predmet posebne mješavine tuge, melanholije i bezvoljnosti. Ovo stanje, naravno, ima poslijedice po naše odnose koji postaju sve više nezadovoljavajući.
Međutim, ponekad naiđemo na osobe sa kojima možemo da budemo ono što jesmo, i sa kojima se stvarno dobro osjećamo. Zahvaljujući ovim osobama, oslobađamo se loših emocionalnih veza i počinjemo ponovo da se emotivno vežemo.
Naravno, ovih veza nikada nije dovoljno, stoga moramo da cijenimo svaki trenutak proveden sa ovim ljudima, jer nam pomažu da razmišljamo i da radimo na našoj suštini.
