Kakva je veza između dramatizovanja i osećanja?
Dramatizovanje pretstavlja jedan od mehanizama koji pojedine osobe koriste za nošenje sa osjećanjima. Podrazumijeva inteziviranje, udubljivanje i produbljivanje već postojećeg osjećanja koje osoba doživljava.
Dramatizovanje, prenaglašavanje je sastavni dio glume. Svaki glumac se uživljava u osjećanja i lik koji glumi, prenaglašava ekspresiju osjećanja kako bi na taj način vjerno prenio publici poruke koje treba prenijeti i kako bi kod publike pobudio ista ta osjećanja. To je umjetnost.
Dramatizovanje koriste novinari kako bi naglasili značaj neke teme, kako bi kod čitalaca izazvali šok, iznenađenje ili jake emocije koje privlače pažnju na njihov tekst.
Šta se dešava kada osoba prenaglašava svoja osjećanja i uživljava se u njih?
Osobe koje dramataziju svoja osjećanja po pravilu pridaju osjećanjima preveliki značaj, imaju ideju da je poželjno naglasati izražavanje osjećanja i da je potrebno svako osjećanje proživjeti i doživjeti u potpunosti.
Emocije su začin života ali kao i sa svakim začinom ni sa ovim ne treba pretjerivati. Zamislite kako biste se osjećali kada bi svaki dan, jeli jako začinjenu hranu. Šta bi se dogodilo sa vašim sistemom za varenje i probavu? Ista stvar je i sa emocijama. Vašem tijelu i umu ne prija prevelika doza emocija, euforije i drame.
Osoba koja dramatizuje se uživljava u svoja osjećanja i na taj način ih intezivira, što vodi visokoj pobuđenosti i uzbuđenju. Za neke, to je specifičan vid samo-stimulacije kojom nastoje da popune praznine koje osjećaju u sebi.
Prenaglašavanje, pretjerano bavljenje i uživljavanje u vlastita osjećanja je mehanizam koji osobu drži robom osjećanja i čini njenu percepciju djetinjastom. Kada je osoba u afektu i osjećanja intenzivna osjećanja njena moć rasuđivanja, kritičko mišljenje i sposobnost donošenja mudrih odluka je smanjena.
Ko je sklon dramatizovanju?
Dramatizovanju su sklone neke od osoba koje su sklone anksioznosti. Osoba koja je sklona anksioznosti kada doživljava anksioznost ona zaboravi na razliku između svog unutrašnjeg stanja i realnosti, ima tendenciju da se uživljava u strahove, razrađuje zastrašujuće misli, imaginacije i strašljiva očekivanja. Na taj način osoba se uživljava umjesto da se distancira od anksioznosti, pojačava je i održava iako to svesno ne želi.
Šta je važnije drama ili unutrašnji mir?
Neke osobe su postale zavisne od drame. Oni prave dramu i tamo gdje je nema, od svakog malog stresa prave sebi veliki stres koji ih dovodi do hiperpobuđenosti, a kasnije i do iscrpljenosti. Mnogi to čine kada brinu, kada su bijesni ali i kada osjećaju euforiju, zaljubljenost i slična osjećanja. Da li je to korisno? Da li je to zdravo? Nije.
Ako sebe uvodite u stanja euforije nužno ćete se poslije osjećati deprimirano, iscrpljeno. Ko visoko leti nisko pada. Drama nije nešto što će vam pomoći da se bolje osjećate.
Ono što vam treba je unutrašnji mir i harmonija. Prvi od koraka ka postizanju unutrašnjeg mira jeste promjena stava prema drami i osjećanjima uopšte. Drama je loša, djetinjasta i smanjuje kvalitet vašeg života. Unutrašnji mir jer posljedica prihvatanja osjećanja onakvim kakva jesu, bez dramatizovanja, preuveličavanja i uživljavanja. Nemojte se identifikovati sa vašim osjećanjima. Osjećanja su samo naučene reakcije iz prošlosti. Većina njih pretstavljaju obazac reagovanja koji ste imali kada ste bili djeca. Biti djetinjast može biti simpatično ponekad, ali na duže staze to nije mudro ni zdravo.
Drama je odraz emocionalne nezrelosti. Emocionalno zrela osoba nije dramatična, ona je umjerena, više djela nego što reaguje. Emocionalno zrela osoba osjeća unutrašnji mir i rijetko reaguje burno.
Kako da prestanete da dramatizujete?
Kada konstatujete da osećate neko osećanje, prihvatite ga u potpunosti. Prihvatite osjećaje u tijelu i misli koje se javljaju sa tim osjećanje. Ali nemojte se uživljavati u misli koje prate to osjećanje. Napravite distancu prema tom osjećanju tako što ćete podsetiti sebe da je to samo osjećanje, vaša subjektivna reakcija a ne odraz realnosti. Nemojte se opirati tom osjećanju koliko kog da je intenzivno ili neprijatno.
Pustite da se osjećanje javi, prostruji kroz vas i ode bez vašeg uplitanja, bez samoanaliziranja i uživljanjavanja. Ako imate potrebu da analizirate, učinite to kada osjećanje prođe. Nemojte se poistovjećivati sa osjećanjem, osjećanje je naučena reakcija, a vi ste vi.
