Mali ljubazan gest može da oboji dan – osmijeh upućen u prolazu, vrata koja vam je neko pridržao, pomoć nekom da izađe iz autobusa, ponese tešku kesu, pređe ulicu… Ljubaznost, kaže nauka, podiže raspoloženje i smanjuje nivo stresa. Čini da se osjećamo bolje, u svakodnevici i u svojoj koži, besplatna je i zarazna, i, naučno je dokazano – produžava život.
U sivom, egocentričnom, bezobzirnom i namrštenom vremenu u kom živimo djeluje da nije tako, ali istina je da je ljubaznost ljudima svojstvena – rađamo se otvoreni i prijateljski nastrojeni prema svijetu, a tokom odrastanja samo praktikujemo ispoljavanje ljubaznosti. Prema raznim naučnim istraživanjima, benefiti ljubaznosti su veći za davaoce nego za primaoce. Ako ste ljubazni prema drugima, to vam se mnogostruko vraća dobrim osjećajima – uvećava se nivo hormona zaduženih za dobro raspoloženje, smanjuje krvni pritisak, baš kao i anksioznost, i generalno postajete snažniji i opušteniji.
Jasno je da je ljubaznost dvosmjerna ulica, a pozitivan osjećaj nakon nenadane ljubaznosti i altruizma ostaje prisutan dugo. I, da, ljubaznost je sama sebi cilj. Ne očekuje se ništa zauzvrat, a profitiraju svi.
Put ka dobrom osjećaju
Da li se sjećate kada je neko koga ne poznajete bio ljubazan prema vama? Ustupio vam mjesto u autobusu, objasnio nešto na ulici ili u prodavnici. Ili kada ste vi nekom uputili osmijeh, lijepu riječ, pomoć, ohrabrenje. I osjećali se dobro nakon toga. Ili obrnuto? Kada vas je neko gurnuo u gradskom prevozu, ili isekao put kolima, bio neprijatan ili uvredljiv… I šta je to isprovociralo u vama?
Ako uporedite osjećaje, jasno je da vas toplina ljubaznosti umiruje, a svaka grubost razdražuje. Jasno je i da su ljudski temperamenti različiti, i da ne reagujemo svi isto. A uporno praktikovanje ljubaznosti u svakodnevnom životu čini taj život mnogo kvalitetnijim (riječ je o normalnoj, spontanoj ljubaznosti, ne o izvještačenom pretjerivanju).
U studiji rađenoj 2018. godine proučavan je učinak ljubaznosti kod zaposlenih u jednoj španskoj kompaniji. Svi su zamoljeni da tokom određenog vremenskog perioda budu ljubazni prema svojim kolegama, i da pobroje ljubaznosti koje su doživjeli od njih. Konačan rezultat ovog istraživanja je pokazao da su oni prema kojima su drugi bili ljubazni postajali srećniji, a ispostavilo se i da su oni koji su ljubaznost usmjerili ka drugima profitirali još više. Oni su takođe bili srećniji, ali su imali i dodatni osjećaj zadovoljstva – i životom i poslom koji obavljaju. Pokazalo se, zatim, i da su efekti altruizma zarazni. Oni prema kojima su drugi bili ljubazni, nastavili su spontano da svakodnevno budu prijateljski nastrojeni i pozitivni u radnom okruženju.
Sitni gestovi pažnje mogu da doprinesu da se bolje osjećate u toku dana, ali i na duže staze. Djeluje nevjerovatno, ali istovremeno postajete bolja verzija sebe, i jačate svoj organizam. Ljubaznost je mnogo toga – u pitanju može da bude komšijska srdačnost, osmijeh konobara, lijepa riječ prodavačice, neočekivani kompliment, pažnja prema najmlađima, igra sa psom, kolegijalnost, uvažavanje starijih… Istrajavanje u predusretljivosti i ljubaznom odnosu prema ljudima rezultira uvećanjem pozitivnih emocija. A njihova konstanta u našem životu sve boji vedrijim bojama.
Institut za ljubaznost
Na Univerzitetu u Kaliforniji (UCLA), u okviru Instituta za društvene nauke krajem septembra ove godine otvoren je i Institut za ljubaznost (UCLA Bedari Kindness Institute) zahvaljujući sumi od 20 miliona dolara koju su univerzitetu donirali američki filantropisti Dženifer i Metju Haris.
Direktor novog instituta, prvog u svijetu koji se bavi interdisciplinarnim proučavanjem ljubaznosti, profesor antropologije Danijel Fesler, navodi da stručnjaci koje ova institucija okuplja imaju namjeru da proučavaju ne samo ljudske postupke, već i sve ono što je iza njih – misli, uvjerenja, osjećanja i namjere. Fesler ističe i da su ljudska bića najkooperativnija na planeti – ni kod jedne druge vrste nije zabilježena saradnja između tako velikog broja nepovezanih jedinki. Dakle, potencijal postoji, a novi institut ima cilj da objedini znanja iz biologije, sociologije, psihologije, neurobiologije… I da odgovori na brojna pitanja.
Neka od dosadašnjih istraživanja proučavala su kako ljubaznost prema drugima smanjuje depresiju, kao i rizik od pojave kardiovaskularnih oboljenja, povišenog pritiska, nekih oblika kancera. Dokazano je i da ljubaznost koja se stalno praktikuje definitivno umanjuje nivo depresije i anksioznosti. Objašnjeno je i na koji način ljubaznost utiče na čitav organizam – smanjuju se upalni procesi, i organizam se djelotvornije štiti od infekcija.
Institut se bavi i proučavanjem pozitivnih društvenih interakcija. U Americi je nedavno Barak Obama održao govor na sahrani svog prijatelja, demokrate Elije Kumingsa, a djelovi tog govora našli su se na naslovnim stranama. Obama je rekao da je snažan čovjek istovremeno i ljubazan, i da u ljubaznosti i saosjećanju ne leži nikakva slabost, naprotiv. I poručio ljudima da je odlika snažnih ličnosti posjedovanje integriteta, i tretiranje drugih s poštovanjem.
U novom UCLA institutu se razvijaju i raznovrsne praktične tehnike koje pomažu u svakodnevnom životu, u samoosvješćivanju, usredsređivanju, negovanju asertivnosti, prisutnosti… One su dostupne onlajn, na mnogim javnim predavanjima, u medijima. Dostupna je i aplikacija UCLA Mindful.
Svi dobri efekti ljubaznosti
Ako ste ljubazni, to utiče na lučenje hormona raspoloženja serotonina, neurotransmitera odgovornog za osjećanje blagostanja i zadovoljstva. Kad pomognete nekom, u organizmu se uvećava i nivo endorfina – rezultat je posebno stanje uzbuđenosti i sreće. Takođe se luči i oksitocin, a to rezultira jačim imunitetom i manjoj podložnosti raznim upalama. Sve ove biološke promene utiču pozitivno na kardiovaskularni sistem. Na psihološkom planu ljubaznost je ključna za izgradnju i jačanje dobrih odnosa s drugima, a to donosi potrebnu emotivnu ravnotežu i smanjuje nivo stresa. Usporava se proces starenja i osigurava duži životni vijek.
Ljubaznost je čist akt altruizma – kad ste ljubazni, važno vam je da se neko osjeti dobro, a ne da dobijete nešto što želite. Misli i djelovanje su, naravno, tijesno povezani – podsticanje ljubaznih misli uvećava učestalost ljubaznih akcija, a sve te misli i akcije zajedno imaju dugoročne pozitivne efekte. Fesler i drugi američki antropolozi dokazali su još i da je ljubaznost – zarazna, te da se lako širi među pojedincima i u grupama. Tako su u jednom eksperimentu dve grupe ljudi gledale dva različita videa. Prvoj je pušten video u kome se predstavlja akcija doniranja novca u humanitarne svrhe, druga grupa je posmatrala sasvim drugi sadržaj. Ljudi iz prve grupe su nakon gledanja videa bili spremniji da spontano doniraju novac u humanitarne svrhe.
Kako biti ljubazniji
Antički tragičar Sofokle je za ljubaznost rekao da je – roditelj dobrote. Albert Ajnšajn je rekao da su ideali koji su mu uvijek osvjetljavali put bili – ljubaznost, ljepota i istina. A Odri Hepbern je podsjetila žene da je za lijepe usne najvažnije – izgovarati riječi ljubaznosti. Ljubaznost uvijek nailazi na odgovor. I nagrada je sama po sebi. A da bi skinuli sa sebe sloj egocentrizma i okrenuli se drugima, potrebno je, najprije, da na ljude obratite pažnju, i počnete da slušate ono što imaju da kažu. Da ne razmišljate unaprijed šta ćete im odgovoriti, ili koji primjer iz svog iskustva ćete navesti, ne bi li se takmičili u konverzaciji slušajući samo sebe.
Probajte i da na grubost odgovorite ljubaznošću. Ako je neko osoran, maliciozan, neprijatan, probajte da ga pitate – da li je imao loš dan. I pokazivanjem razumevanja razbistrićete situaciju. Ako ste bliski s tmurnom osobom, probajte da je nasmejete ili zagrlite. U grupi ljudi koji se ne poznaju, probajte da u određenu akciju uključite nekoga ko je po strani, i da ga ohrabrite. Da mu pomognete da se oseti prihvaćenim, potrebnim, korisnim. Savet za roditelje je da obrate pažnju na ljubazne gestove svoje dece, da ih pohvale, nagrade, stimulišu. I u tom usvajanju ljubazne životne filosofije probajte da odbacite zablude. Ljubaznost se, naime, često povezuje sa slabošću, i smatra se da se često zloupotrebljava. Naravno da treba postavljati granice u međuljudskim odnosima, ali moguće je biti svoj, i biti ljubazan.
Nemački filosof Kant je isticao ljudskost kao glavnu dimenziju međuljudskih odnosa i formulisao kategorički imperativ, a Dalaj Lama je naveo da je ljubaznost osnovna filosofija kojom se rukovodi. Suština je da druge tretirate isto kao sebe, da ne činite drugima ono što ne biste željeli sami da doživite. Ne treba zaboraviti da smo svi tu negdje, ljudska bića s istim potrebama, da nas razoružavaju iste stvari, te da nam je malo potrebno da se osjetimo dobro i prihvaćeno. Ljubaznost inspiriše i podstiče, ako smo joj izloženi želimo i da uzvratimo. I krug se nastavlja.
Rabbit Effect
I prije osnivanja UCLA Instituta za ljubaznost važna interpersonalna veština često je bila predmet naučnih istraživanja. Američka doktorka Keli Harding je u svojoj knjizi Rabbit Effect (Efekat zeca) opisala i proučila jedinstven fenomen uticaja ljubaznosti na ozdravljenje. Podstakli su je zečevi – Harding je ljubaznost počela da proučava nakon što se upoznala s medicinskim eksperimentom koji je rađen u Americi sedamdesetih godina XX vijeka. U njemu je jedna grupa zečeva imala bolje rezultate od druge, a kad su naučnici potražili odgovor zbog čega je to tako, došli su do nevjerovatnog zaključka – uspješnija grupa zečeva imala je istraživača koji je prema njima bio posebno blag i ljubazan.
Keli Harding kaže da je kao doktorka bila šokirana ovim otkrićem, i da je shvatila da je riječ o urgentnoj poruci. Shvatila je da ljubaznost utiče na mnogo toga – na imunološki sistem, krvni pritisak… Pomaže ljudima da se orijentišu u svom svijetu, i omogućava im da žive duže i bolje. U svojoj knjizi ona ističe da postoji mnogo načina da se njeguje ljubaznost prema sebi i prema drugima – na radnom mjestu, u školi, kod kuće. Navodi i da je ljudima nekad teže da budu ljubazni prema sebi, te da je posebno važno pozabaviti se time.
A jedna od najvažnijih opservacija u knjizi je da u medicini tehnologija svakako napreduje, ali da nikad ne može da nadomijesti ljubaznost i pažnju koju bolesnik dobija od onoga ko ga njeguje i pruža mu podršku. Keli Harding je sprovela mnoga istraživanja koja su pokazala da ljubav, prijateljstvo, zajednica, životna svrha i naše okruženje mogu imati veći uticaj na zdravlje od svega što se dešava u ljekarskoj ordinaciji. Rezultati tih istraživanja su korisne smjernice koje pružaju odgovor na pitanje – kako na pravi način brinuti o sebi i svom zdravlju.
Odlican tekst!