Emocionalne promjene pri preseljenju u drugu zemlju

Preseljenje u drugu zemlju može biti veoma uzbudljivo. Prethodne pripreme, kao što su učenje jezika, traženje posla i smještaja, napuštanje prethodnog radnog mjesta, pozdravljanje sa porodicom i prijateljima, okupiraju vrijeme i aktivnosti, ostavljajući malo prostora za emocionalnu i psihološku pripremu.

Prilikom preseljenja u drugu zemlju, javlja se izloženost ne samo mnogobrojnim novim zadacima, već i takozvani kulturološki šok. Način na koji osoba prolazi kroz kulturološki šok, kao i resursi koje ima (porodica, prijatelji, hobiji) oblikuju manji ili veći uticaj na svakodnevno funkcionisanje i opšte psihičko blagostanje.

Prilagođavanje novoj kulturi je vid uklapanja u dominantnu kulturu, u novo okruženje, u kom je osoba funkcionalna, uspješna i zadovoljna. Kako se ovaj proces odvija? Sociokulturalna adaptacija je socijalno učenje o novoj kulturi, otvorenost za učenje o različitostima, normama, običajima, uključivanje u interakcije, proslava praznika, učestvovanje u aktivnostima zajednice, posećivanje sajmova, festivala i sl. Drugi značajan zadatak je psihološko prilagođavanje koje olakšava individualni osećaj dobrobiti, pozitivnih procjena situacija i generalnog zadovoljstva životom. Preseljenje u drugu zemlju u kojoj se započinje život može se doživjeti kao gubitak pripadanja i samoispunjenja.

Psihološko i emocionalno prilagođavanje

Stres je propratni faktor svakog preseljenja, kako je osjećaj sigurnosti i izvjesnosti smanjen, a zadaci nepoznati, novi. Dovoljno je samo uzeti u obzir jezičku barijeru i osjećaj da se ličnost ne može ispoljiti kako je to znala na maternjem jeziku. Kao da je sve što je do tada ulagala u sebe podleglo nekim drugačijim pravilima zbog kojih se javlja osjećaj niže vrijednosti, povišena anksioznost ili depresivnost, kao i drugi psihički problemi.

Akulturacija je kombinacija kulturoloških promjena koje nastaju u kontaktu sa novom kulturom. Oscilirajući između dva procesa, jednog u kom je kultura iz zemlje porijekla preferirana, zadržana, i drugog u kom je nova kultura usvojena, prihvaćena, osoba bira jednu od sljedeće četiri strategije:

Separacija – zadržavanje kulture iz zemlje porijekla i odbacivanje nove kulture;

Asimilacija nasuprot navedenom – odricanje od kulture porijekla i zamjena novim kulturalnim identitetom;

Integracija – zadržavanje kulturološkog nasljeđa i sticanje nekih karakteristika nove kulture;

Marginalizacija – odbijanje obe kulture.

Emocionalni i psihološki put prilagođavanja odvija se kroz proživljavanje stresa odlaska, doživljaj uzbuđenja, koji naliči na fazu medenog mjeseca, slično doživljaju odlaska na odmor u drugu zemlju, suočavanje sa kulturološkim šokom, uspone i padove u prilagođavanju i drugačiji doživljaj kulture iz koje osoba potiče po povratku u zemlju porijekla, nakon nekog vremena. Na ovom emocionalnom i psihološkom putu, normalno je povremeno osjetiti povišenu anksioznost, depresivno raspoloženje, umor, povlačenje, potrebu za izolacijom. Na novom poslu, mogu se pojaviti drugačija percepcija nego ranije, negativniji pogled na dešavanja i ishode, povišen stres, zbunjenost, pa čak i agresivno ponašanje. Obično pravila kulture i društva djeluju iritantno.

Zašto se emocionalne i psihološke promjene dešavaju?

Jezik je jedan od najznačajnijih faktora emocionalne bure. Nemogućnost adekvatnog izražavanja sopstevene ličnosti može uzrokovati svakodnevni osjećaj frustracije i izolacije, čak i prilikom kupovine, odlaska kod ljekara ili obavljanja drugih svakodnevnih aktivnosti. Ako se na ovakva osjećanja nadoveže i nedostatak ranije prisutne socijalne podrške (porodice i prijatelja), osjećanje usamljenosti se pojačava. Kada jedan partner radi, a drugi ne, kulturološki šok se odražava kroz partnerstvo. Mogu se pojaviti nerazumevanje, konflikti, potreba da se osnaži i pojača kontakt sa porodicom i prijateljima iz zemlje porijekla, odbijanje da se prihvati nova kultura, što sve stavlja dodatni pritisak na par, locirajući problem u relaciju, iako je zapravo van nje, kao dio procesa prilagođavanja.

Kako pomoći sebi?

Na prvom mjestu normalizovati proces koji se odvija. Niste sami, reakcija je prirodna, normalna i kroz nju prolaze svi ljudi koji se odluče da započnu život u drugoj zemlji. Čak i godinama nakon preseljenja, obične stvari, kao što su telefonski poziv mogu djelovati izazovno, stresno i izazvati osjećaj stida.

Svakome je teško bez sistema podrške, bez bliskih osoba sa kojima može podijeliti svoja iskustva i osjećanja. Preseljenje ne znači prekidanje ovih relacija. Održavanje kontakta se može ritualno odvijati, odvajanjem vremena, planiranjem i dosljednošću. Ukoliko vam je važno da se čujete sa bliskim osobama, naći ćete vrijeme za to. Korisno je dogovoriti takve sastanke i ubilježiti ih. Podijelite kako se osjećate, tražite podršku i savjet. Ne zatvarajte sebe u očekivanja da sada sve mora biti kako treba jer ste finansijski bezbjedniji i nemate tu vrstu stresa. Birajte kontakt sa prijateljima koji su dovoljno osjetljivi da vas čuju i podrže.

Povežite se sa ljudima koji takođe prolaze kroz adaptaciju na novu kulturu. Razmijenite iskustva, podijelite svoje misli i osjećanja. Ovakva razmjena značajno će uticati na proces normalizacije.

Ophodite se sa poštovanjem i znatiželjom prema novoj kulturi, istražujte, ostanite otvoreni za učenje, budite svjesni i sopstvenih snaga i sopstvenih trenutnih slabosti. Razlikujte šta vam zaista smeta, a šta je lojalnost kulturi iz koje potičete, koja sada možda predstavlja teret i blokira vas da prihvatite ono što je oko vas.

Razgovarajte sa ljudima, ne prekidajte svoje hobije, šetajte, probajte drugačiju hranu, upoznajte kulturu grada u kom živite, posmatrajte njihove norme ponašanja i običaje kroz dobronamjernost, trudite se da ih razumijete.

Budite svjesni da emocionalnom i psihološkom procesu treba vremena, da vama treba vremena da se prilagodite. Ne postavljajte sebi prevelika očekivanja u kratkom vremenskom periodu, kako bi izbjegli anksioznost ili depresivna raspoloženja.
Psihološke i emocionalne potrebe ne prestaju da postoje kada se preselite. Kada nisu ispunjene, javiće se emocionalni i psihološki problemi kao nekoristan pokušaj da se potrebe zadovolje.

Čekirajte svoju listu potreba:

● Potreba za davanjem i pružanjem pažnje;
● Potreba za brigom o tijelu i umu;
● Potreba za svrhom, značenjem, ciljevima;
● Potreba za uključivanjem u zajednicu i davanjem dooprinosa zajednici;
● Potreba za izazovima i kreativnošću;
● Potreba za intimom;
● Potreba za kontrolom;
● Potreba za statusom;
● Potreba za sigurnošću.

Ako je na listi više neispunjenih nego ispunjenih potreba, angažujte svoj sistem podrške ili potražite stručnu pomoć, ne zatvarajte se u sebe jer to može voditi različitim psihičkim i relacionim problemima.

Potražite stručnu pomoć. To je uvijek odraz zdravih snaga ličnosti. Ukoliko primijetite da se na nekorisne načine nosite sa stresom, da vas anksioznost sputava da se uključite u svakodnevne aktivnosti, da se borite sa mislima koje počinju sa “Šta ako…” i vode vas stalno u budućnost, odnosno ne živite u ovdje i sada, da imate problema sa snom ili apetitom, da nemate volju, previše ste plačljivi ili razdražljivi, pobrinite se da dobijete adekvatnu stručnu pomoć. Svi psihoterapeuti bi trebalo da budu obučeni tako da uvažavaju kulturološke razlike i znaju uticaje stresa prilikom preseljenja. Ukoliko nemate mogućnosti da takvu pomoć dobijete u gradu u kom živite, potražite psihoterapeuta iz svoje zemlje porijekla, ili bar sa sličnog govornog područja. To vam može poslužiti kao značajan sistem podrške, odnos u kom postoji povjerenje, razumijevanje i prihvatanje, kao i usmjeravanje ka uspešnom prevazilaženju emocionalnih i psiholoških promjena.