Kad isijavaš svjetlost smetaš onima koji žive u mraku

“Zavist je hiljadu puta gora od gladi, jer to je znak gladne duše”, rekao je španski filozof Migel de Unamuno.

Vjerovatno ste u životu bar jednom bili u situaciji da sijate od sreće i želite taj osjećaj da podijelite sa cijelim svijetom, a naišli ste na mrke poglede i neodobravanje. Zašto vaša unutrašnja svjetlost tako iritira ljude koji žive “u mraku”, odnosno nisu u stanju da se raduju?

Ovo se dešava svakodnevno na svijetu. U životu postoje ljudi koji su bukvalno ispunjeni nekom svjetlošću i obasjavaju sve oko sebe, ali i oni koji “sijaju” drugačije – hoće da nas zaslijepe svojim otrovom. Najzanimljivije je to što se ove “toksične lampe” pale baš onda kada smo najsrećniji i želimo da zagrlimo cio svijet kada bismo mogli.

I svijetlo i tama su dio ljudske prirode. Neko u duši nosi svjetlost, a neko tamu koju su vremenom stvorili zavist i bijes. Problem je u tome što je svako od nas prinuđen da bar ponekad komunicira sa ovim “nosiocima tame”. Svjetlost tuđe duše bukvalno im peče oči, i tjera ih da budu još otrovniji i još više bijesni.

Stvar je u tome što neki ljudi moraju da uzmu malo vaše svjetlosti, da bi se sami osjetili bolje. U suštini, u njihovim dušama stanuije zlo, a venama im umjesto krvi teče zavist. Oni su kao šumske pečurke – djeluju jestivo i bezbjedno, a ustvari mogu biti smrtonosne; žele da pridobiju vaše povjerenje, uvjeravaju vas da su puni ljubavi i prijateljski nastrojeni, a zapravo žele samo jedno – da i vas “otruju”.

Šta radimo pored osobe koja nije u stanju da se obraduje našoj sreći?

“Isključiti svijetlo” veoma je lako, ali ponovo zasijati nije nešto što može lako da se vrati. Što ste duže pored toksične osobe, teže će vam biti da ponovo budete ona stara osoba koja sija dobrotom i srećom.

Kad u srcu imamo radost, mi žurimo da je podijelimo s najbližima, i to je potpuno normalno. Neko to radi putem posta na društvenim mrežama, neko zove telefonom, neko piše pjesme… Načina je puno, ali suština je ista. Na ovaj način želimo da našu svjetlost prenesemo u dušu naših najmilijih.

U ovakvim trenucima najteže je sresti nezadovoljan pogled i očiglednu zavist. Očekivali smo osmijeh i čestitku, a vaše svijetlo srelo je potpunu tamu. Naša svjetlost počinje da blijedi… Osjećanja blijede, radost nestaje.

Ako se ovako nešto stalno ponavlja kada je u pitanju vaš prijatelj ili voljena osoba, vrijeme je da razmislite šta vas dvoje zapravo radite zajedno. Sreća je zarazna, ali možete zaraziti samo one koji sijaju isto kao vi. Lošim ljudima ćete izazvati nelagodu, čak i agresiju.

Ono što morate da zapamtite jeste sljedeće – ovo nije ništa lično. Dakle, nije do vas. Ovakva reakcija ljudi na vašu radost rezultat je njihovih rana i kompleksa. Tu vi ne možete ništa.

Vaše svijetlo mora da sija i obasjava ovaj svijet dobrotom i radošću. Ljude koji u duši nose tamu izbjegavajte u širokom luku. Ako je moguće, potpuno ih izbrišite iz života!