Kada se duše obraćaju jedna drugoj, razgovaraju, vole…

Neprestane misli o čovjeku i sanjanje njega – znači da on misli na vas.

I ovo nije sujeverje; naučnici su zabilježili bljesak u mozgu čovjeka koji je bio na jednom kontinentu u trenutku kada je na drugom kontinentu, u drugoj zemlji, poznati čovjek mu govorio jednostavnu riječ: “Zdravo!”. U toj istoj sekundi. I ljudi ponekad razgovaraju bez riječi – i to je najbolji razgovor.

​Ili osjećate uznemirenost, tugu, neizrecivu ljubav, vidite snove nakon kojih se probudite u suzama – ali nekako je glupo pričati drugom o tome. Da vas ne proglase nenormalnim ili nametljivim, kojima je samo povod potreban za komunikaciju.

A tada se duše obraćaju jedna drugoj, razgovaraju, vole, žale i žele; brinu i podržavaju. I te uporne misli nas usmjeravaju ka nečemu, ali mi nikako ne možemo da razumijemo – prema čemu?

Ponekad se možete pomoliti za čovjeka, ako znate. I ako ne znate, možete. Ponekad mu možete nešto napisati. Kratko pismo sa sjećanjima na prošlost i pojašnjenjem odnosa, opis sadašnjeg života i njegovih teškoća, pitanja i priče o zajedničkim poznanicima.

A evo kako je jedna gospođa napisala: “Bog ti pomogao.”. I to je sve. A pismo je stiglo u teškom trenutku, u tako opasnom trenutku, neposredno prije operacije na srcu – i čovjek je preživio. Iako se nijesu vidjeli dvadeset godina, i glupo su se razišli. Ona je povjerovala svom unutrašnjem nagonu i podržala čovjeka, spasila ga, jer je baš u tom trenutku on razmišljao o njoj. Neprestano mislio.

I sve se dobro završilo, oni sada razgovaraju i šta će od toga biti – vrijeme će reći. Ali vrijeme ne čeka. I uvijek možete odgovoriti na misaonu poruku, i uvijek će biti na vrijeme – čak i ako odgovora ne bude. On će u svakom slučaju biti tamo, u mozgu. Ali ja više volim da mislim: tamo, u duši …