Do devetnaestog vijeka, u medicinskoj literaturi pisalo se o uticaju patnje i očajanja, i uopšte negativnih emocija na nastajanje i ishod bolesti.
Takođe, nijesu se zapostavljali iscjeljujući uticaji vjere, samopouzdanja i spokojstva.
Zadovoljstvo se smatralo preduslovom zdravlja.
Dr Berni, autor odlične knjige “Ljubav, medicina i čuda” kaže da um utiče na zdravlje djelimično, direktno, i svjesno.
Ljubav prema sebi
Od stepena u kome volimo sebe zavisi da li ćemo se pravilno hraniti, dovoljno spavati, pušiti i vezivati pojaseve pri vožnji, baviti se fizičkim aktivnostima i slično.
Svaki od ovih izbora pokazuje koliko nam je stalo.
Ljubav prema sebi shvata se kao taština i narcizam. Dostojanstvenost i poštovanje sopstvenih potreba izgubili su pravo značenje, prenosi Lifecoach.rs.
Pozitivno obožavanje sebe samih predstavlja suštinu zdravlja.
Osjećanje samopoštovanja i ljubav prema sebi ne predstavljaju grijeh, oni čine da da je življenje radost, a ne zadatak.
Kako stres utiče na zdravlje
Često se kaže da je stres jedan od najdestruktivnijih elemenata u čovjekovom svakodnevnom životu, ali to je samo djelimično tačno.
Važniji je naš način reagovanja na stres nego sam stres.
Tragičan gubitak ili stresna promjena mogu uticati na razvoj bolesti, ali ne razboli se svako ko doživi tako jak stres.
Izgleda, kaže dr Zigel, da je odlučujući faktor to kako se čovjek nosi sa problemom, tj. njgova reakcija na ono što doživljava kao stresno.
Srećni ljudi rjeđe obolijevaju
Jednostavna istina je da srećni ljudi uglavnom ne obolijevaju.
Čovjekov stav prema samom sebi je najvažniji faktor zdravlja ili ozdravljenja.
Oni koji žive u miru sa sobom i svojom okolinom rjeđe obolijevaju od ozbiljnih bolesti.
Tokom više od dvije decenije istraživanja mentalnog aspekta raka, eksperimentalni psiholog Lorens Lešan vodio je studiju o ličnosti 455 pacijenata oboljelih od raka i dubinsku terapiju 71 beznadežnog slučaja.
Ustanovio je da je stanje „očaja“ prethodilo bolesti kod 68 od 71 pacijenta, ali samo kod tri od 88 drugih klijenata koji nijesu bolovali od raka.
Lažni optimizam i negiranje problema ne pomažu
Radeći sa pacijentkinjama oboljelim od raka dojke, psiholog Morgens Džensen sa odjeljenja za psihologiju na Jejlu potvrdio je da sporije umiru osobe sa realnim stavovima od onih koje koriste potiskivanje kao odbranu.
Ove druge osobe su uvijek nasmijane, ne priznaju svoje očajanje i uvijek govore “Ja sam odlično“ iako znaju da imaju rak, da ih je napustio suprug, da su im se djeca odala drogi, da im je kuća upravo izgorjela.
Džensen smatra da takvo ponašanje remeti i iscrpljuje imunološki sistem koji je zbunjen mješovitim porukama.
Elida Evans, Jungova učenica još 1926. je napisala u svojoj Psihološkoj studiji raka: “Rak je simbol, kao što je većina bolesti odraz nečeg pogrešnog u životu pacijenta i upozorenje da treba da krene drugim putem“.
Ko preživljava
Psihološki profil pacijenata koji preživljavaju:
Oni su uglavnom uspješni u svom poslu.
Oni rade i dok boluju, ili se ubrzo vraćaju na posao.
Oni su receptivni i kreativni, ali ponekad neprijatni s obzirom na to da imaju jak ego i osjećaj adekvatnosti.
Kod njih je izraženo samopoštovanje i ljubav prema sebi.
Rijetko kad su pokorni.
Zadržavaju kontrolu nad svojim životom.
Inteligentni su i imaju osjećaj za realno.
Oslanjaju se na sebe, nije im potrebno da budu priključeni nekome, mada cijene interakcije s drugima.
Iako cijene brigu o sopstvenom blagostanju tolerantni su i vode računa o drugima.
Nijesu skloni moralisanju i nekomformisti su, nemaju predradrasuda i cijene raznolikost među ljudima.
Kao pacijenti samopouzdani su i tragaju za rješenjem, a ne padaju u depresiju.
Probleme tumače kao preusmjerenja, a ne kao poraze.
Duhovnost
Duhovnost znači sposobnost da se pronađe mir i sreća u nesavršenom svijetu, i da osjećate da je Vaša ličnost nesavršena, ali prihvatljiva.
Iz ovog smirenog stanja duha proističu kreativnost i sposobnost da se nesebično voli, a to ide ruku pod ruku.
Prihvatanje, vjera, opraštanje, mir i ljubav su crte koje po Dr Zigelu definišu duhovnost. Ove se osobine uvijek javljaju kod onih koji su postigli neočekivano izlečenje ozbiljne bolesti.
Klasična religioznost, onako kako je ljudi uglavnom prihvataju (zato što su to radili njihovi roditelji ili zato što im to povećava društveni ugled) može biti i negativan faktor kada je iscjeljenje ozbiljnih bolesti u pitanju.
Ljudi mogu misliti „Ako mi je Bog dao ovu bolest, ko sam ja da ozdravim?”. Vjerovanja koja se znatno oslanjaju na krivicu, prvobitni grijeh i predodređenost od male su koristi za iscjeljenje.
Razlika između želje i nade
Želja je pasivna, a nada je aktivna. Nadati se znači sagledati da je ishod koji želite moguć i onda se potruditi oko njega.
Željeti znači ostati tu gdje si i očekivati da se čudo desi!
Ne čekajte da se desi nešto loše da počnete da unapređujete sebe i stičete nova znanja.
