Kako su lažni psihijatrijski pacijenti prevarili ljekare

Šta znači biti mentalno zdrav? Koliko pouzdano, čak i medicinski profesionalci mogu razlikovati zdravu od mentalno bolesne osobe? Psiholog Dejvid Rosenhan sa Univerziteta Stenford dugo je bio zainteresovan za ovo pitanje i 1969. godine osmislio je jedinstven eksperiment. Rosenhan i sedam drugih potpuno zdravih ispitanika, u tajnosti su se prijavili za liječenje u nekoliko različitih psihijatrijskih bolnica, u periodu od 1969. do 1972. godine i ponašali se “ludo” kako bi vidjeli da li će ljekari primijetiti da se pretvaraju. Ljekari nisu primijetili, Allthatsinteresting.

Kako je izveden eksperiment

Osam zdravih ispitanika Rosenhanovog eksperimenta otišlo je u različite psihijatrijske bolnice u SAD. Ova grupa pseudopacijenata bila je sastavljena od tri žene i pet muškaraca, uključujući i samog Rosenhana. Učesnicima eksperimenta je rečeno da se u bolnice prijave pod lažnim imenima i da tvrde da čuju glasove u glavi, koji su izgovarali riječi poput „prazno“ i „šuplje“. Svi pseudopacijenti su primljeni u bolnicu.

Prema izvještaju iz pod nazivom „Biti zdrav na nezdravim mjestima“ koji je Rosenhan, 1973. godine objavio o svom eksperimentu, niko od pseudopacijenata nije zaista vjerovao da će biti primljeni tako lako. Ne samo da su bili primljeni, već im je svima osim jednog, dijagnostikovana šizofrenija. Bilo je potrebno samo da izmisle da imaju zvučne halucinacije. Nisu pokazivali nikakve druge simptome, niti su izmislili bilo koje druge detelje o svojim životima, osim što su osoblju bolnica dali lažna imena. Ipak su im dijagnostikovani ozbiljni psihološki poremećaji.

Nakon što su primljeni u bolnice, pseudopacijenti bili su prepušteni sami sebi. Niko od njih nije znao kada će ljekariti procijeniti da je prikladno pustiti ih na slobodu, niti da li će prije toga otkriti da su izmislili simptome.

Uznemirujući rezultati

Na početku eksperimenta, ono što je najviše brinulo učesnike je da će „njihova prevara odmah biti otkrivena i da će biti osramoćeni“, rekao je Rosenhan. Ispostavilo se da nije bilo potrebe da brinu. Kako je Rosenhan napisao u izvještaju, „niko od ljekara i osoblja u bolnicama nije uspio da prepozna zdravu osobu“. Pseudopacijenti nisu pokazivali nove simptome, nego su izjavljivali da su čudni glasovi nestali, ali ljekari i osoblje su i dalje smatrali da su njihove dijagnoze bile tačne. Čak su i potpuno normalna ponašanja karakterisali kao nenormalna. Na primjer, Rosenhan je rekao učesnicima eksperimenta da vode bilješke o svojim iskustvima. Jedna medicinska sestra koja je primijetila ovo, okarakterisala je vođenje dnevnika kao dio njihovog psihičkog poremećaja. Svoj dnevnik su vodili javno, čak i u zajedničkom dnevnom boravku gdje su bili sa ostalim pacijentima. Jedini koji su primijetili da nešto nije kako treba bili su „pravi“ pacijenti. Neki su čak tvrdili da su pseudopacijenti novinari ili profesori koji kontrolišu rad bolnice. Govorili su: “Šta ćete vi ovdje? Vi niste bolesni, vi ste dobro!”

Rosenhan je to posmatrao na sljedeći način – ljekari i osoblje su pretpostavljali da je njihova dijagnoza bila tačna i prepravljali su sve što su primijetili kako bi bilo u skladu sa tom dijagnozom.

“S obzirom da je pacijent u bolnici, mora biti da je psihički bolestan. A s obzirom na to da je bolestan, neprekidno pisanje mora biti manifestacija tog poremećaja, možda podskup kompulzivnih ponašanja koja su ponekad u korelaciji sa šizofrenijom”.

Pseudopacijenti su na kraju pušteni. Bili su hospitalizovani između 7 i 52 dana, prosječno 19, ali su svi otpušteni sa istom dijagnozom pod kojom su primljeni. Pušteni su jer su ljekari zaključili da je njihovo stanje „u remisiji“. Kako je Rosenhan napisao „ni u jednom trenutku hospitalizacije nije se postavilo pitanje da li je možda u pitanju simulacija. Takođe, dokazi govore u prilog tome da ako je pacijent jednom označen kao šizofren, zauvijek zadržava tu etiketu… Prema mišljenju institucija, pseudopacijent nije zdrav niti je ikada bio”.

“Jasno je da, u psihijatrijskim bolnicama ne možemo razlikovati zdrave osobe od nezdravih”, napisao je Rosenhan u zaključku svog izvještaja.

Rezultati Rosenhanovog eksperimenta izazvali su senzaciju. Ljudi su bili iznenađeni nepouzdanošću psihijatrijskih dijagnoza i lakoćom kojom je osoblje bolnice bilo prevareno. Međutim, neki istraživači kritikovali su Rosenhanov eksperiment, navodeći da su činjenice koje su pseudopacijenti izmislili učinile eksperiment nevažećim, jer su samoprocjene pacijenata jedan od temelja na kojima se grade psihijatrijske dijagnoze. Ali mnogi drugi istraživači su potvrdili Rosenhanove metode i rezultate, od kojih su neki djelimično replikovali njegov eksperiment i došli do sličnih zaključaka.