Psihologija često trošimo novac preko svojih mogućnosti

Kupovinom liječe nezadovoljstvo i dosadu

Pare nisu problem, para nema! Koliko puta smo ovo čuli ili izgovorili, ali uprkos tome ljudi često potroše i više novca nego što imaju. Kupuju i ono što im nije potrebno. A o ličnim finansijama razmišljaće sjutra, kada se vrate sa ljetovanja, zimovanja, iz šopinga, sa nezaboravnog putovanja… Ili kada im iz banke stigne opomena da su prekoračili dozvoljeni minus. Mnogi će, ipak, opravdanje pronaći u izreci: “Jednom se živi.”

Zašto prekomjerno trošimo novac, šta nas navodi da se tako ponašamo? U kojim situacijama smo tome posebno skloni i gdje je granica racionalnog odnosa prema parama? Psiholog i psihoterapeut Ljubica Bogetić ističe da je jedan od čestih razloga takvog ponašanja osjećaj nezadovoljstva, praznine ili dosade, a odlazak u kupovinu može trenutno da popravi raspoloženje.

“Kada kupimo nešto što smo željeli, imamo osjećaj zadovoljstva, u mozgu se luči endorfin i hoćemo to da ponovimo”, kaže Ljubica Bogetić za “Život plus”.

“Iz okruženja i posredstvom medija primamo poruke da posjedovanje materijalnih stvari donosi sreću. Obično sreću ne donose novac i skupe stvari, ali pare mogu da olakšaju život. Kada prođe euforija zbog kupovine ostajemo sami, sa istim osjećanjima kao prije. Nismo riješili problem, ne znamo kako drugačije da popunimo vrijeme i ponavljamo istu radnju koja nam je donijela zadovoljstvo. Nekada to činimo da bismo se oslobodili osjećanja tuge, ljutnje, bijesa, depresije, anksioznosti, ponekad kupovina donosi olakšanje zbog stresa ili oslobađanje od napetosti, a u nekim situacijama i osjećaj moći i kontrole nad situacijom”.

Ali, nezadovoljstvo i dosada ne moraju da se “liječe” kupovinom već i drugim hobijima i aktivnostima koje mogu da nas usreće, ističe psihoterapeut. U osnovi svake pretjerane radnje u kojoj ne vidimo posljedicu je pretjerana impulsivnost, odnosno nemogućnost da se ona kontroliše. To se odnosi i na kockanje i na prekomjernu kupovinu, slijedimo trenutne impulse, a ne razmišljamo o posljedicama. Psiholog smatra da je pojam prekomjernog trošenja novca diskutabilan, jer zavisi od određene situacije:

“Prekomjerno je sve što je van naših mogućnosti, ako trošimo više nego što možemo da zaradimo, kupujemo i ono što nam ne treba, stalno smo u minusu i ne plaćamo račune. U našoj zemlji, gdje finansijska moć većine ljudi ne može da zadovolji osnovne životne potrebe, teško je govoriti o prekomjernom trošenju. U tom slučaju, to bi bilo ako neko ne plaća račune, a u isto vrijeme kupuje stvari koje mu nisu potrebne. Pretjeranom trošenju su više skloni oni koji ne mogu da kontrolišu svoje impulse. To su često nestrpljive i brze osobe koje prvo nešto urade, pa onda razmišljaju o posljedicama. Većina ljudi nezadovoljstvo često liječi odlaskom u kupovinu, samo što neko troši više a neko manje”.

Istraživanje obavljeno na Univerzitetu Kolumbija prije nekoliko godina pokazalo je da prekomjerno trošenje para loše utiče na brak, ukoliko supružnici nemaju isti ili približan odnos prema novcu. U studiji je učestvovovalo 1.000 bračnih parova i 1.000 onih koji su se razveli. Tim naučnika je došao do zaključka da je 45 odsto brakova “puklo” ili je zapalo u tešku krizu zato što je jedan partner previše trošio, a drugom je to smetalo. Među ispitanicima je bilo i žena koje su priznale da su previše išle u šoping, sa čime se njihovi muževi nisu složili. S druge strane, muškarci su otkrili da ih je sklonost ka kocki, čašćavanju u kafani i neplaćanje računa i kredita na vrijeme, koštalo razvoda.

Ali u nekim situacijama smo “prinuđeni” da potrošimo više nego što imamo i želimo. Kada je opravdano potrošiti više a kada treba “prikočiti”?

“Postoje važni događaji kao što su svadbe, krštenja, rođenje djeteta, kupovina stana, selidbe, promjena posla… To su životne prekretnice kada je potrebno da napravimo velike iskorake i obično ljudi tada uđu u dugove ili kredite. Ali, to ne smatramo prekomjernom kupovinom jer je sve potrebno i važno. Prekomjerno trošenje se odnosi na stvari koje nam uopšte nisu potrebne, a kupujemo ih. Odemo u šoping centar samo da bismo se prošetali i vratimo se sa mnogo kesa koje nam nisu potrebne”.

Kako sprečiti i kontrolisati takvu naviku? Psiholog i psihoterapeut Ljubica Bogetić smatra da svako može da nauči pravilno da raspolaže novcem.

“Oni koji imaju problem zbog svojih navika, teško će prestati sa tim samo ako im neko kaže da ne treba to da rade. Obično jednu naviku možemo da promijenimo ako je zamijenimo drugom. Suština je da pronađemo druge izvore zadovoljstva i naučimo kako da rasporedimo novac koji imamo”.

Model ponašanja odraslih usvajaju i djeca, zato je važno da na vrijeme steknu zdrave potrošačke navike, da nauče da kontrolišu impulse i razmišljaju o posljedicama svojih postupaka.

“Kada počnu da razumiju svrhu novca i idu u kupovinu, treba ih učiti koliko nešto košta, koliko imaju para i šta mogu da kupe za taj novac, odnosno kako njime da raspolažu. Takođe, važno je stvarati korisne navike kako bi shvatili šta sve mogu da rade u slobodno vrijeme. Naučiti ih da uživaju u nekim aktivnostima van kuće a da ne moraju ništa da kupe jer često roditelji ne znaju šta njihova djeca rade napolju”.

2

avatar
1000
2
0
0
 
2
DžoSo & TEKILA
NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Džo
Gost
Džo

Novac je izvanredan sluga ili veoma los gospodar…na nama je da odlucimo kako cemo ga doziviti.

So & TEKILA
Gost
So & TEKILA

pa valjda ih zarađujemo da bi priuštili po neko zadovoljstvo?
a možeš i da ih štekaš, pa te jedno jutro pokosi neki virus, i budeš bogat leš.

Send this to a friend