Dizanje glasa neće učiniti da vas shvate bolje. Vriska je agresivna i ponižavajuća i predstavlja prilično uobičajenu nasilnu komunikaciju u mnogim porodičnim dinamikama. Urlici nisu ni odgojni niti uzbudljivi za zdrav odnos para, naprotiv, prečesto postaju najčešća vrsta zlostavljanja.
Albert Mehrabian je psiholog stručnjak u neverbalnoj komunikaciji. U većini svojih radova o ovoj temi on naglašava važnost tona glasa kada želimo da održavamo dijalog koji je istovremeno empatičan i asertivan. U bilo kojem komunikativnom procesu samo 7% cjelokupnog značenja daje se riječima, dok ostatak zavisi od tona glasa i neverbalnog jezika.
Glas pun gnijeva i prezira nikad ne može razumijeti neprimjetnu snagu onog bistrog glasa koji zna kako da sebe shvati sa poštovanjem i delikatnošću. Komunikacija je vještina koju ne znaju svi da koriste.
Vjerovali ili ne, svi pravimo neke greške kada komuniciramo. Ironija, dvostruka značenja, vriska i nemogućnost efikasnog korišćenja emocionalne komunikacije su, bez sumnje, najčešće greške. Danas vas pozivamo da razmislite o ovome.
Nikada ne dižite glas nad djetetom
Stil komunikacije sa kojim dijete raste ima veliki uticaj na njegov lični i emocionalni razvoj. Normalno je, na primjer, da se učiteljica nađe u učionici sa stidljivim učenicima sa slabim samopoštovanjem zbog roditelja koji obično koriste agresivan tip komunikacije na osnovu naredbi i prijetnji.
Ovo nije ispravno ponašanje. Ipak, jedan aspekt koji moramo uzeti u obzir je taj da je mnogo puta moguće izgubiti strpljenje i na kraju podići glas u razgovoru sa mališanima. Ne treba vrištati kako bi natjerali dijecu da vas poštuju. Svi to znamo i uvijek se trudimo da izbjegnemo slične epizode.
Posljedice vrištanja nad dijecom
Stručnjaci za terapiju ponašanja djece naglašavaju potrebu da ne vrište pred svojom djecom ili učenicima iz sledećih razloga:
Kad god se spremate da se ponašate na taj način, zaustavite se i razmislite o posledicama koje to može imati na dijete. Vi ste njihovi modeli koje imitiraju.
U početku će upotreba vriske uplašiti dijete i gurnuti ga da posluša, ali malo po malo, ono će razviti „toleranciju“ prema tonu glasa koji je previsok. Tada ćete morati više da vrištete i vjerovatno će i oni početi da viču sa vama.
Na ovaj način vrisak postaje model komunikacije koji će vaša djeca vremenom usvojiti.
Prekomjerna upotreba vrištanja podrazumijeva dalje posledice: dijete prestaje da povezuje ovaj ton glasa sa gnijevom, prestaje da osjeća empatiju prema ljudima i više ne shvata kada je neko ljut ili kada mu priča na normalan način.
Urlici su oblik zlostavljanja i to je koncept koji moramo vrlo jasno da razumijemo. Uporna komunikacija zasnovana na vrištanju uzrokuje, u mnogim slučajevima, nisko samopoštovanje i depresiju kod adolescenata, što je pokazalo istraživanje sprovedeno na Univerzitetu u Mičigenu u Sjedinjenim Državama.
Smanjite glas, pronađite bolji argument
Kada su u pitanju ljubvne veze, vriskovi mogu biti prave igle koje se zabijaju u vas, povrijeđujući vaš integritet, uništavajući vaše samopoštovanje. Destruktivno ponašanje ne možemo da tolerišemo. Ko te voli, poštuje te, ko te voli ne napada te agresivnom komunikacijom koja je pravo maltretiranje.
Takođe je istina da ponekad, postoje oni koji su navikli da dižu svoj glas, misleći da će, ako govore glasnije, uvijek uspjeti da nametnu svoju istinu i razloge. Iz tog razloga, potrebno je razmisliti o potrebi spuštanja tona, pronalaska boljih tema i dobrog korišćenja emocionalne komunikacije. Ovo bi bili osnovni stubovi:
-Opisujte ponašanje, a ne ljude
Jednostavna činjenica da vas upoređuju sa drugim ljudima je bez sumnje nedostatak emocionalnih i komunikativnih sposobnosti: glupi ste poput mog rođaka ili ste lažni poput mog radnog kolege.
To nije ispravno, zato nemojte to činiti i ne dozvolite drugima da to rade s vama. Konstruktivnije je znati kako braniti temu i opisati ponašanje: “Nije dobro za mene što nisi iskren sa mnom, moraš mi pokušati reći istinu”.
-Koristite glagole koji vam omogućavaju da uspostavite emocionalnu vezu.
Emocije su zarazne, a riječi su pravi kanal pozitivnih emocija, koje svi imamo na dohvat ruke. Zašto ih ne koristimo kako treba?
Sviđa mi se to …
Ja mislim, vjerujem da…
Sviđa mi se kako …
Osjećam to …
Čini mi se da …
Ton koji odaje smirenost
Pravim tonom moći ćete zavesti, smiriti, ponuditi povjerenje i stvoriti pravu bliskost sa sagovornikom. Urlici, s druge strane, probudiće ljutnju, nedostatak samopouzdanja i strah. To nije ni konstruktivno ni poštovanje i zbog toga morate naučiti da upravljate svojim emocijama i da držite određene aspekte pod kontrolom.
Riječi tople, opuštene i obdarene dobrom temom i poštovanjem su veze koje nas ujedinjuju sa ljudima koje volimo.
Prava komunikacija ne nastaje razgovorom ili vikanjem, komunikacija uvijek počinje slušanjem srca.
