Psihologija

Osam psiholoških tipova po Jungu

K. G.Jung kao osnovu za svoju teoriju o psihološkim tipovima uzima u obzir i psihološke funkcije: mišljenje, osjećanje, osjet i intuicija.

Ovako ih opisuje u svom uvodnom tekstu za knjigu “Čovjek i njegovi simboli”:

Ova četiri funkcionalna tipa odgovaraju očiglednim sredstvima pomoću kojih se svijest orijentiše prema iskustvu. Osjet (tj. čulno opažanje, senzitivitet) govori vam da nešto postoji; mišljenje vam govori šta je to; osjećanje vam govori da li je to prihvatljivo ili ne; a intuicija vam govori odakle to dolazi i kuda ide.

Ovo nisu jedine psihološke funkcije (postoje i volja, fantazija…), ali Jung smatra da ih preporučuje njihova osnovna priroda. One su bazične, nisu sekundarne. Mišljenje i osjećanje su racionalne funkcije, jer se zasnivaju na razumskom tj. logičkom zaključivanju, dok su osjet i intuicija iracionalne jer su zasnovane na opažaju koji je neposredan.
Ovdje valja objasniti kako Jung osjećanje smatra racionalnom funkcijom, jer se to može učiniti čudnim. Osjećanje koje on ima u vidu nije ni emocija, ni sentiment, ni afekat, već podrazumijeva sud o vrijednosti koji dovodi do prihvatanja ili neprihvatanja, do procjene tipa dobar ili loš…

Osjećanje je prije svega proces koji se vrši između Ja i data sadržaja, i to proces koji sadržaju daje određenu vrijednost u smislu usvajanja ili odbijanja („prijatnost” ili „neprijatnost”), ali zatim i proces koji se, bez obzira na trenutni sadržaj svijesti ili na trenutne osjetne senzacije, može pojavljivati tako reći izolovan kao „raspoloženje” („Stimmung”). … Stoga je osjećanje i neka vrsta suđenja, ali koje je od intelektualnoga suda utoliko različno ukoliko se ne vrši radi donošenja neke pojmovne svježe, nego radi nekoga prije svega subjektivnoga usvajanja ili odbijanja.

Dakle, prema Jungovim zapažanjima ljudi su tako sačinjeni da im nisu sve funkcije podjednako razvijene nego uvijek jedna preteže, pa se na osnovu dominantne funkcije i određuje kom funkcionalnom tipu određeni pojedinac pripada, da li je misleni, osjećajni, osjetni ili intuitivni tip.

Pri tome se funkcije istog obilježja međusobno isključuju, ne mogu se imati podjednako razvijene obje racionalne funkcije, niti se mogu imati podjednako razvijene obje iracionalne funkcije.
Na primjer, ako čovjek pripada misaonom tipu, njegova osjećajna funkcija biće slabije razvijena i biti označena kao tzv. „funkcija niže vrijednosti” i imati primitivna, arhaična svojstva jer je u nerazvijenom stanju.

Ali zato jedna od preostale dvije iracionalne funkcije (osjet i intuicija) može biti znatno razvijena kod mislenog tipa, jer zbog svojih iracionalnih svojstava nije u suprotnosti sa preovlađujućom mislenom. Takvu funkciju onda nazivamo sekundarnom (ili pomoćnom).

Osam psiholoških tipova

Kada tipične stavove, introversiju i ekstraversiju, iskombinujemo sa četiri osnovne psihološke funkcije, dobijamo osam psiholoških tipova.

Ovo je nekoliko njihovih opštih karakteristika.

Ektravertni misleni tip

Ovaj tip ličnosti teži da svoja cjelokupna ispoljavanja oblikuje prema intelektualnom promišljanju i zaključivanju koje se bazira na objektivnim činjenicama. Često svoja zapažanja i djelovanje sabija u neku intelektualnu formulu za koju onda on smatra da ima opštevažeće značenje, i čije bi mjerilo i važenje da proširi na sve slučajeve.

Po prirodi stvari, najviše mu odgovaraju zanimanja državnog tužioca, reformatora, propagatora društvenih novina i slično. Međutim, što je intelektualna formula u kojoj je zatvaren njegov pogled na svijet uža, to se ovaj tip više izlaže opasnosti da postane zanovijetalo i mudrijaš, koji bi sve da stegne u jednu šemu.

Ektravertni osjećajni tip

S obzirom da se osjećajnost vezuje prije svega za žene, pripadnici ovog tipa nalaze se većinom među njima. One su sklone da prihvate uvrežene moralne i društvene norme svog vremena. Svojim osjećanjem užljebljuju se u objektivno date okolnosti.

Kada je u pitanju bračni izbor, opredijeliće se za podesnog muškarca, onog čiji im društveni status odgovara. Jung primjećuje da to nije uopšte loše, jer su često brakovi sklopljeni na ovaj način stabilni, i da su ovakve žene dobre drugarice svojih muževa sve dok se oni i njihova djeca ponašaju u granicama onog što je normalno za njihov društveni sloj i njihovu zemlju.

Ektravertni osjetni (senzitivni) tip

Ima najjače razvijen osjećaj za objektivnu realnost. Spoljašnji svijet saznajemo čulima koja ona su dio naše nagonske prirode. Ekstravertni senzitivni tip uživa u jakim i intenzivnim osjetima, i ovaj svijet zaokuplja svu njegovu pažnju, nikada ne traži ništa izvan njega.

Ovaj tip se ispoljava u rasponu od čulnog neotesanca do rafinovanog estete. Uglavnom je društven, lijepo se oblači, u njegovoj kući se dobro jede i pije, voli sve što je prijatno i komforno. Ne zanimaju ga ideje/ideali.

Ekstravertni intuitivni tip

Intuicija kao nesvjesno opažanje kod ektravertnog (spoljašnjeg) stava ispoljava se u vidu traganja za novim mogućnostima. Ektravertni intuitivac vidi iza ili, bolje reći, ispred svakodnevnih pojava i može da nasluti nove mogućnosti razvoja neke situacije, posla, bilo kog ljudskog preduzeća.

U njegovoj pustolovnoj prirodi je da se nikad ne zadovoljava postignutim nego osvojena polja brzo napušta, tragajući za novim. Zanimanja u kojima se najbolje ostvaruje ovaj tip ličnosti su trgovac, spekulant, političar, marketinški stručnjak, PR.

Ako žena pripada ovom tipu, onda njene osobine više nalaze primjenu u društvenosti, manje u profesiji. Takva žena se dobro koristi društvenim vezama, u stanju je da nanjuši i otkrije ljude od vrijednosti, ali to sve brzo napušta u potrazi za novim izazovima.

Introvertni misleni tip

Kod ovog tipa prvenstvo pripada logičkom mišljenju koje je, međutim, upravljeno ka subjektivnoj činjeničnosti. Postoji sklonost ka razvijanju sopstvenih subjektivno obojenih teorija i (filozofskih) sistema. Objektivne činjenice imaju neznatnu vrijednost, one su tek polazna tačka za gradnju misaonih tvorevina koje se od njih udaljavaju.

Kao tipičnog normalnog predstavnika mislenog tipa introvertnog stava Jung navodi Imanuela Kanta. Već samo ograničenje oblasti istraživanja ovog filozofa upućuje na zaključak o njegovoj pripadnosti ovom tipu: dok se Čarls Darvin (tipični predstavnik ektravertnog mislenog tipa prema Jungu) bavi proučavanjem činjenica objektivnog spoljašnjeg svijeta, Kant se bavi kritikom moći saznanja uopšte.

Introvertni osjećajni tip

Najviše je kod žena. One su spolja neupadljive, nemaju težnju da se izdvajaju svojim izgledom i ponašanjem, djeluju ravnodušno i nezainteresovano. Spoljni površni sud im odriče svako osjećanje, jer ih ne pokazuju otvoreno.

Međutim, njihova osjećanja nisu ekstenzivna nego intenzivna, razvijaju se u dubinu. Uopšte, bogat unutrašnji život njihova je osnovna karakteristika. Često suzdržana strasna osjećajnost isijava u vidu nekog teško odredivog, dominantnog uticaja na njihovu okolinu.

Introvertni osjetni (senzitivni) tip

Ovdje je naglasak na subjektivno determinisanoj obradi čulne senzacije. Recimo, svi vidimo iste stvari, ali ih pritom doživljavamo različito zavisno od naše subjektivne percepcije, što postaje očevidno pri umjetničkoj reprodukciji (ili kreaciji) viđene stvarnosti. Potpuno isti slikarski motiv, na primjer, jednu određenu vazu sa cvijećem, svaki od umjetnika naslikaće na svoj način.

Dok kod ekstravertnog senzitivca čulna vezanost ostaje usmjerena na objekat, kod introvertnog osjetnog tipa ona se udaljava od objekta i približava subjektu, postaje natopljena subjektivnim bojama. Može se očekivati da je najviše umjetnika i esteta koji pripadaju ovom tipu.

Introvertni intuitivni tip

Najtajanstveniji je i najneprozirniji od svih tipova, jer je najmanje komunikativan. Slijedi svoje unutrašnje vizije, intuicijom doseže do arhetipova zakopanih u svom biću, objektivna stvarnost ga nimalo ne zanima i na nju se ne obazire.

Glas propovednikov u pustinji, tako Jung opisuje suštinu ovih ljudi. Mistici, proroci, vidovnjaci pripadaju ovom tipu.

Send this to a friend