Otpustite one koji nikad nijesu bili tu za vas

Postoji mnogo načina ne biti u nečijem životu. Ne biti dio života onih koji nas ne vole je izbor.

Trebali bi prestati da pronalazimo izgovore da ostanemo i naučimo da kažemo zbogom, ali zbogom sa velikim “Z”, da zatvorimo sva vrata. Sve zaključamo ključem.

Drugim riječima, moramo naučiti da odemo kada se nađemo u situaciji koja nas boli i nema rješenja.
​Kada smo u stanju da se odvojimo od nečega što nas je već dugo frustriralo, možemo da razjasnimo svoje misli i oslobodimo se tih odsustva čiji razlog nijesmo razumjeli i koji su naše živote vezali.

Odrasti znači naučiti reći zbogom

Biti u stanju da oprostimo onima koji nikada nijesu bili uz nas, odvajajući šta nas obogaćuje od onoga što čini da se osjećamo loše, voditi računa o sebi i prestati moliti za mrvice ljubavi i pažnje koje postoje samo u našem umu.

Kada nema reciprociteta ili vaga naginje više prema bolu, tada odnos gubi sav svoj značaj. Shodno tome, jedini rezultat koji postižemo je produžavanje agonije dok čekamo na efikasan pečat koji označava kraj koji smo očekivali.

Kada odlučimo da odemo, shvatamo da smo se oslobodili, da smo odrasli i otvorili mogućnost novom životu. Ova nova atmosfera će nam omogućiti da sijemo nove emocije u zemlji koja do tada nije bila plodna.

Uvijek je važno znati kada se završi faza života. Ako insistirate na tome da se zadržite u toj fazi više nego što je neophodno, gubite radost. Zatvorite krug, vrata, poglavlja ili kako god ih zovete; važno je da ih možete zatvoriti i otpustiti trenutke života koji se završavaju.

Ne možemo živjeti u sadašnjosti sa nostalgijom za prošlošću. Čak ni ne pitjući se zašto. Što se dogodilo, dogodilo se, moraš da se izvučeš iz toga, moraš se riješiti toga. Ne možemo ostati djeca zauvijek, niti tinejdžeri, niti zaposleni nepostojeće kompanije, niti održavati veze sa onima koji ne žele da nas vezuju.

Misliti da će neko uvijek biti pored nas je velika greška.

Postoje slučajevi kada ljudi nestaju iz našeg života misleći da se mogu vratiti kada požele jer su sigurni da ćemo uvijek biti tamo čekajući. Ali to ne funkcioniše tako. Svi zaslužujemo poštovanje a odsustvo ima visoku cijenu.

Slijepa ljubav nije dovoljna garancija za uspješnu vezu. Priče koje ostaju nedovršene treba zatvoriti i to je to. Naše emocionalno blagostanje zavisi od toga.

Teško je suočiti se sa odlučnim zbogom sa sigurnošću i boriti se sa liječenjem rana od napuštanja. Moramo vjerovati našem samopoštovanju, vjerovati sebi i našem blagostanju.

Rast, međutim, podrazumijeva određenu dezorjentaciju koja može da nas destabilizuje. Moramo da budemo svjesni tog dijela puta koji putujemo zajedno sa rukom pod ruku u neizvijesnost.

To svakako nije mala stvar, ali moramo zapamtiti da ćemo zauzvrat imati priliku da se ponovo izgradimo i uravnotežimo sa našim unutrašnjim putem. Riječ je o tome da budemo iskreni i zahtjevni u izboru emocionalnih partnera. Nije uvijek lako, ali neke stvari nijesu uvijek tako lake.

Odvojiti se od onoga što podrazumijeva sebičnost, interes i izostajanje će nam pomoći da započnemo novu fazu života, da poboljšamo samopouzdanje i emotivni rast.