Partnerstvo kao bijeg od stvarnosti

Partnerstvo kao bijeg od stvarnosti je čest slučaj sa kojim se psihoterapeuti susreću. To nije nužno loše poimanje partnerstva, već je naprotiv najbolji način da čovjek bude slobodan, ličan sa drugim ljudima, objašnjava psihoterapeut Vesna Cicivas. Kako naglašava, u tome da bude svoj sputavaju ga upravo norme i pravila društva u kome živi.

“Partnerstvo je odnos u kome je čovjek jedino slobodan, ličan sa drugom osobom. To je jedan od najkompleksnijih odnosa tokom života pojedinca u kome on ima mogućnost, ukoliko je partnerski odnos dobar, da bude autentičan, najviše svoj i ravan drugoj osobi”, kaže za portal Zdrava i prava Vesna Cicivas.

Osjećanje pripadnosti je važno

U primarnoj porodici sa roditeljima čovjek je zaštićen, voljen (rjeđe nevoljen), ali je uvijek u poziciji djeteta i hijerarhijski niže. Kada je roditelj, on daje djetetu ljubav, zaštitu, ali je hijerarhijski uvijek na višoj poziciji. Samo u partnerskoj relaciji ima priliku da bude u ravnopravnom odnosu sa drugom, voljenom, osobom.

“Ako je našao adekvatnog partnera ima šansu da bude slobodan, ravnopravan, svoj i autentičan. Više puta sam u ordinaciji imala bračnu terapiju sa parovima koji su imali baš velike konflikte u odnosima, ali su oni ostali u brakovima. Osnovni motiv koji sam prepoznavala za opstanak u braku je osjećaj kod njih da su autentični, slobodni u tom odnosu. Prihvatali su konfliktnost na račun toga što su imali osjećanje pripadnosti i identiteta kroz slobodu i autentičnost u odnosu. Zvuči paradoksalno, ali je istinito”, navodi Cicivas.

Kako pojašnjava, između takvih partnera su postojale velike razlike i uslijed toga konflikti, ali su parovi birali odnos u kome su bili svoji.

“To sam shvatila i kao bijeg od normi, pravila, stvarnosti i realnosti sa kojom ne mogu da izađu na kraj. Da li je onda čudno što ostaju u okvirima partnerstva u kome su slobodni i autentični. Naravno da se ljudi plaše i promjena, kao i usamljenosti. Ipak u ovim odnosima je prevaga na slobodi”, naglašava naša sagovornica.

Bijeg u partnerstvo je fenomen

Psihoterapeut Vesna Cicivas ističe da danas možemo prije svega govoriti o otuđenju uslijed narastanja tehnologije, otuđenju čovjeka od čovjeka i raznim bjekstvima kao što je rad, konformizam i masi drugih pomodnih i loših navika društva.

“S druge strane, bijeg od stvarnosti u partnerstvo je fenomen koji je suprotan prethodnim pomenutim pojavama i znači bijeg od samog sebe, bijeg od sopstvenih sloboda i odgovornosti u društvu”, kaže Cicivas.

Ona podsjeća da je još početkom 20. vijeka Frojd istakao da čovjekom upravljaju dva principa – princip realnosti i princip zadovoljstva.

“Čovjeka čitavog života pokreću i vode ova dva principa koji su suprotni. Princip zadovoljstva je tako očigledan i jasno vidljiv kod svakog čovjeka. Većina ljudi je hedonistički orijentisana, teži mnogobrojnim zadovoljstvima, udobnostima, ukusnoj hrani, lijepim stvarima, komfornom stanu, čulnim zadovoljstvima… Čovjek izbjegava neprijatnosti. Zato često ne rješava probleme, nego ih potiskuje. Izbjegava teške stvari, teži da mu bude lijepo, da bude zadovoljan”, navodi ona.

Norme guše slobode pojedinca

S druge strane, kako ističe, princip realnosti je suprotan. On nas orijentiše da opstanemo u svijetu u kome živimo.

“S jedne strane nas opominje da ne pretjeramo sa zadovoljstvima, a s druge strane drži nas budne da se održimo u ovom komlikovanom svijetu. Daje nam osnovu i strukturu kako da živimo u socijalnom svetu, sa pravilima i normama društva. Potrebe su nam iste ili slične, i svi moramo da im se povinujemo kako bi preživjeli. Društvo nas i oblikuje i primorava na izvjestan način da prihvatimo pravila i norme. Ipak, pojedinac može da percipira realnost i drugačije, te mu norme i pravila predstavljaju balast. Realnost i društvene norme mogu da guše slobodu pojedinca, da mu prave stege, kojih on želi da se liši. Mnogi ljudi se ne uklapaju rado u norme i društveni sistem, naročito oni koji se osjećaju da mu ne pripadaju “, naglašava Vesna Cicivas.

Kako dodaje, upravo je to razlog da se u partnerstvu vidi “bijeg od stvarnosti”. To je najbolji način da čovjek bude slobodan, svoj i ličan sa drugim ljudima. Sistem, norme i pravila ga u tome sputavaju.