“Pozitivno razmišljanje” vam neće ukloniti muke

Mislite pozitivno, zatražite od univerzuma šta želite i to ćete i dobiti, bez i malo truda, napora i frustracije. Mnogi ljudi znaju da je to u potpunosti iracionalna ideja i da stvari u životu ne funkcionišu na taj način ali se ipak slijepo drže takvih ideja.

Zašto? Jednostavno zato što ponekad misle da je tako lakše (dakle, manje bolno).

Ponekad je lakše zatvoriti oči, ignorisati realnost, optuživati druge i sl., nego priznati sebi da se ponekad život ne odvija onako kako smo sebi zacrtali i onako kako mi to želimo.

Zatvaranje očiju pred realnošću donosi nam privremeno olakšanje (dakle zadovoljstvo, zbog trenutnog odlaganja bola) ali dugoročno gledano od toga nemamo nikakvu dobit, jer naši problemi ostaju neriješeni, a kako vrijeme prolazi naš strah da se suočimo sa sobom i sopstvenim problemima raste i nagriza nas iznutra, piše vaspsiholog.com

Zašto „pozitivno mišljenje“ često ne funkcioniše?

Iz nekoliko razloga. Prvo, često naše pozitivno mišljenje nije u vezi sa realnošću, dakle nije realistično, život nas demantuje i mi ubrzo shvatamo da se stvari neće promijeniti samo zato što mi to želimo (a ništa ne preduzimamo u isto vrijeme).

Drugo, često ne vjerujemo u to što mislimo iako je to pozitivno. Ideje u koje ne vjerujemo, iza kojih ne stojimo svojim bićem, ideje koje ne osjećamo (ideje koje nemaju prateću emocionalnu reakciju) nas ne mogu dovesti do promjene. Čak šta više, nekada se trudimo da mislimo pozitivno a u isto vrijeme (negdje u pozadini) čvrsto vjerujemo baš suprotno, mislimo negativno i pesimistično, imamo loša predviđanja, obezvrjeđujemo sebe i sl. I onda kad shvatimo da pozitivno mišljenje često ne dovodi do onoga što želimo, duboko se razočaramo.

Takođe, jedan od razloga zašto su ljudi (iako su po svojoj prirodi i racionalna bića) skloni da poriču realnost, jeste i činjenica da se nekada stvari u životu odvijaju upravo na onaj način kako mi to želimo, dakle pozitivno, što posljedično dovodi do jačanja uvjerenja da je to posljedica naših želja i nekakve „magijske moći“ naših misli i osjećanja. Ali istina je upravo suprotna. Naše misli mogu uticati jedino na naša osjećanja i ponašanja ali ne i na događaje u spoljnjem svijetu, naše misli imaju veliku moć da utiču na nas same ali opet ne na neki magičan način. Ako sebe primoravamo da mislimo pozitivno, postoji opasnost da se brzo razočaramo (a ponekad i obezvrijedimo) kada se stvari ne odvijaju onako kako mi to želimo. Dakle, to često ne koristi.

Šta je alternativna pozitivnom mišljenju?

Pa šta je onda alternativa, da mislimo negativno i pesimistički? Naravno da ne. Jedina prava alternativna tzv. „pozitivnom mišljenju“ jeste racionalno mišljenje. Dakle, pozitivno mišljenje će vam donijeti dugoročnu korist samo ako je pored toga što je pozitivno ujedno i racionalno (odnosno realistično, logično i samopomažuće). Racionalnost je jedan dio ljudske prirode, svako od nas veći dio svog života razmišlja i ponaša se racionalno, ali ne uvijek, jer su ljudi zbog drugih aspekata ljudske prirode (kao i raznih uticaja vaspitanja i kulturnih normi) skloni da razmišljaju, osjećaju i ponašaju se iracionalno.

Misliti racionalno znači biti realističan, ne zatvarati oči pred činjenicama, lošim stvarima koje se događaju pred našim očima, prihvatati i suočiti se sa životnim nedaćama, ma koliko one ponekad bile bolne. Misliti racionalno, znači misliti na način koji nam koristi, koji nam pomaže da ostvarimo svoje ciljeve, ispunimo svoje želje i osjećamo se što je moguće bolje. Misliti racionalno znači i misliti logično.

Na primjer, ako Ja želim da drugi ljudi budu dobri i pristojni prema meni jer sam Ja većim dijelom dobar i pristojan prema njima iz toga nužno ne proizilazi da tako i mora biti, misliti da ako nešto želiš tako mora i biti, ne samo da je iracionalno, štetno i samoosujećujuće već je i nelogično, ovakva vrsta zaključka ne podleže pravilima logike.

Zašto je poželjno misliti racionalno?

Zato što je takva vrsta mišljenja samopomažuća, jer nam pomaže da poštedimo sebe nepotrebne patnje i da od svojih frustracija, bola i nezadovoljstva ne skliznemo u depresiju, očaj, hronična strahovanja i patnju. Može se reći da je bol neizbježan (jer su frustracije sastavni dio života) ali je patnja ipak stvar izbora. Onaj ko ne želi da pati, suočiće se sa bolom, frustracijama i životnim nedaćama i nastojaće da pronađe rešenja za svoje probleme, jer svaki problem ima neko rješenje (ali nažalost ne uvijek i idealno rješenje).

Za suočavanje sa životnim problemima nažalost nije dovoljna samo dobra volja, želja i pozitivno mišljenje, potrebno je prije svega biti realističan, racionalan, sagledati stvari iz više uglova, razmisliti o mogućim alternativama, tragati za rješenjima i uporno, hrabro i dosljedno ulagati napor da promijenimo naše iracionalne ideje (kako u mislima tako i praksi) koje nam donose mnogo više štete nego koristi. To je lako reći, ali sprovesti često nije lako, ali je svakako moguće.

Misliti racionalno ne znači biti hladan i nemati osjećanja, istina je baš suprotna. Ako neko razmišlja racionalno on ponekad može biti tužan, zabrinut, nezadovoljan, čak i veoma frustriran (a ponekad i srećan, radostan, zadovoljan) ali ne i depresivan, preplašen, bijesan i očajan. Racionalno razmišljanje nas može poštedjeti destruktivnih osjećanja poput depresije i panike, koja nam nanose bol i sprečavaju nas da ostvarimo željene ciljeve.

Misliti racionalno ne znači odreći se svojih osjećanja (bilo prijatnih, bilo neprijatnih) već samo znači odustati od iracionalnih zahtjeva koji počinju sa treba, mora, neophodno mi je i sl., i te apsolutističke zahtjeve zamijeniti očekivanjima, željama i preferencijama.

Na primjer, ako nešto želimo i očekujemo (čak jako želimo) neće nam biti svejedno ako se naše želje ne ostvare, ali ako razmišljamo racionalno a stvari se ne odvijaju onako kako smo očekivali, bićemo samo razočarani, može nam biti žao, možemo biti čak i frustrirani (ponekad i veoma frustrirani), ali kada ta osjećanja prođu, počećemo da konstruktivno razmišljamo kako da riješimo problem i ostvarimo svoje želje ili pak promijenimo svoje ciljeve.

Ali ako razmišljamo iracionalno, po prinicipu, ovo mi je nepohodno, bez toga ne mogu da živim i zato to moram imati, kada to nešto što mislimo da nam je neophodno ne dobijemo, osjećaćemo bijes ili ćemo se uspaničiti, što će značajno smanjiti naše kapacitete da nešto konstruktivno preduzmemo i riješimo probleme koji nas muče.