Ne zabrinjavaj se budućnošću koja još nije tu ili koja možda nikada neće biti, zapostavaljajući sadašnji trenutak i ljude u njemu. Ne razmišljaj o tome što bi se jednoga dana moglo dogoditi jer pitanje je hoćeš li taj dan o kojem brineš uopšte doživjeti.
Ne zabrinjavaj se što se događa negdje u svijetu, jer tvoja moć i uticaj sežu samo do onog mjesta dokle sežu tvoje riječi i tvoje tijelo, dalje od toga ne možeš nikoga i ništa mijenjati.
Reci “nije me briga” i pusti ljude što se žale na druge. Možda ne žele znati da u sebi imaju dovoljno posla da im je ulazak u tuđi život zapravo samo izlika da ne bi radili i mijenjali nešto u svome.
Ne gledaj kako se ko ponaša, što je ko učinio, kuda ko ide, kakve su mu namjere jer u konačnici ne znaš njegovu priču pa otkuda ti pravo da možeš nešto o njemu suditi. Pusti druge da žive svoj život, ako im možeš pomoći – pomozi im, a ako ne možeš – ne smetaj im.
Reci “nije me briga” i prestani da ramišljaš o prošlosti. Prestani da govoriš “što bi bilo – da je bilo” i počni više da djeluješ. Ostavi se briga o onome što ne možeš promijeniti, na što ne možeš uticati jer one te mogu samo slomiti, a ništa nisi dobio.
Reci “nije me briga” i prestani da prihvataš ponude koje te spuštaju, koje čine manje vrijednim. Budi dovoljno strpljiv da pričekaš samo ono što zaista zaslužuješ.
Reci “nije me briga” i okreni se pozitivnim stvarima. Okreni se ljudima koji će te inspirisati da učiniš nešto vrijedno i plemenito, a otiđi od onih koji jedva čekaju usisati tuđu negativnu energiju.
Počni češće da govoriš “nije me briga” ne iz sebičnih prohtjeva, nego jednostavno zato što te većina stvari u životu ne mora i ne može biti briga, jer ti tu ništa ne možeš napraviti.
Kada odbaciš takve stvari okreni se onim ljudima do kojih ti mora biti briga i živi s njima i za njih.
Piše: Marko Žuvela za portal Atma.hr
bravo za tekst