Psihologija Često se naziva spoljno maskiranje

Samoobmana – samozavaravanje

Samoobmana ili samozavaravanje može da se definiše kao čin obmane ili laganja samog sebe. Ona je nesvjesni mehanizam koji upravlja našim životom. Često se naziva spoljno maskiranje, pri kojem čovjek, potiskuje ili odbija sve sadržaje iz spoljnog svijeta koji predstavljaju prijetnju njegovoj predstavi o sebi.

S obzirom da se samoobmane pominju od najranijih pisanja ljudi, mnogi psiholozi smataraju da imaju evolucionu osnovu. Prema evolucionoj teoriji takve psihološke tendencije su dio našeg genetičkog sastava, jer su se pokazale kao prednost u preživljavanju. Pojedinci bez ove tendencije nisu preživljavali tako uspješno, kao oni kod kojih je postojala.

Američki evolucioni biolog Robert Trivers nakon tri decenije istraživanja samoobmane dokazao je da čovjek laže sebe tako što bira selektivno informacije i tako “krivi” realnost kako bi se uklopila u njegov postojeći sistem razmišljanja. Tako će na primjer, “smanjiti” broj popušenih cigareta ili pričati kako nije dobio unaprijeđenje jer je šef kreten, a ne zato što nije sposoban za taj posao. Takođe, Trivers je istakao da bi potpuna svijest o našim motivima ometala njihovu efikasnost. Na primjer Vaša sposobnost da ostanete hrabri u slučaju ekstremne opasnosti je poboljšana ako zaista vjerujete da možete da se nosite sa prijetnjom. Ali, Vi možete nepotrebno rizikovati svoj život ubedivši sebe.

Austrijski ljekar i psihijatar Sigmund Frojd opisuje samoobmane kroz mehanizme odbrane. Osnovni je potiskivanje, a kada se neprihvatljivi sadržaj potisne, dalje ponašanje se objašnjava na različite načine, na primjer racionalizacijom. Zdravi, a naročito bolesni pojedinci štite i njeguju svoju samoobmanu, tako da ih je teško osloboditi ovih iluzija o sebi i sopstvenim tobožnjim vrijednostima i vrlinama, pošto ih snažni emocionalni otpori ometaju da vide pravu i ujedno, neprijatnu istinu o sebi.

Tipičan primjer samoobmane je prijatan mladi čovjek koji previše pije, ali se ljuti ako neko kaže da ima problema sa pićem. On odbija da vjeruje da je alkoholičar iako su dokazi očigledni: prazne boce su sakrivene u njegovom stanu, a njegov šef ga često šalje kući jer pije na poslu. Majka kriminalca ne može da povjeruje u ono što policija kaže o njenom sinu. Njen razlog života, njenog ponosa i radosti bi se uništio, pa ona neće dozvoliti sebi da to vjeruje. Ipak, ona se trgne na svaku telefonsku zvonjavu, strahujući da policija još jednom ne poziva njenog sina.

Čuveni ruski pisac Fjodor Mihailovič Dostojevski u svom romanu “Braća Karamazovi” upozorava: “Iznad svega, ne lažite sebe. Čovjek koji laže sebe i sluša svoju laž, dolazi do tačke kad ne može da razlikuje istinu ni u sebi ni oko sebe i tako gubi samopoštovanje i poštovanje prema drugima. A bez poštovanja, on prestaje i da voli”.

Send this to a friend