Da bi se kod nekog dijagnostikovala depresija potrebno je da se simtomi kao što su: sniženo raspoloženje, nesposobnost da se uživa u stvarima koje su nekada predstavljale zadovoljstvo, smanjena fizička energija, poremećaj apetita (gubljenje ili dodavanje kilaže) i spavanja (smanjeno ili pretjerano spavanje), pesimističko razmišljanje, javljaju u kontinuitetu i intenzivno dvije do tri nedjelje. Distimija predstavlja hronično stanje depresivnosti i osoba ima sve simptome depresije ali su oni blaži. Ovakvo stanje, pak može trajati godinama, i osoba ima utisak da stalno upada ili izlazi iz depresije. Praktično ona se saživi sa ovakvim stanjem, a često se dešava da ovi blaži simptomi postanu intenzivniji i osoba može razviti teži oblik depresije što se naziva dupla depresija.
Osobe koje su distimične mogu često ispoljavati razdražljivost u odnosima i izbjegavati socijalne aktivnosti. Postoji pad u produktivnosti, teško donose odluke i skloni su neprestanoj ruminaciji. Često se ovakvo stanje pokušava smanjiti zloupotrebom psihoaktivnih supstanci-prekomjerno konzumiranje npr. alkohola može dovesti do trenutnog olakšanja simptoma ali na duže staze zatrpava problem, odlaže njegovo rješavanje i stvara zavisnost. Može postojati sklonost i ka suciadlanim mislima. Prisutno je osjećanje niže vrijednosti a često i krivice.
Kako prevladati distimiju?
Kao i kod svakog psihičkog poremećaja potrebno je da osoba registruje i razumije svoje simptome. Distimija je hronična i ona može početi još u periodu adolescencije, jako je važno da se sniženo raspoloženje i sklonost ka anhedoniji (gubljenju interesovanja za stvari/aktivnosti koje su nekada pričinjavale zadovljstvo) shvate kao simptomi, da se ne produbljuju, da se na pravi način prevladaju. Pošto su većim dijelom simptomi blagi ali svakodnevni onda je važno djelovati svakodnevno,uvođenjem zdravih navika, smanjivanjem opterećanja kad je potrebno, izbjegavanjem loših navika (stvaranja zavisnosti od psihoaktivnih supstanci). Za sve depresivne poremećaje jako je važno napraviti strukturu dana, svakodnevna svrsishodna i ne pretjerano zahtjevna aktivnost doprinosi boljem raspoloženju. Psihološki tretman u slučaju distimije obuhvata rad na „razbijanju“ pesimističkih obrazaca razmišljanja, na građenju smopouzdanja, vještinama bolje komunikacije sa drugima, pravljenju realističnih ciljeva i prihvatanju svojih simptoma kao savladivih, sklonih mijenjanju. U trenutku kada osoba primijeti da se simptomi pojačavaju (naročito ako se pojave i učestale suicidalne misli) važno je da se odmah obrati stručnom licu kako bi dobila adekvatnu pomoć, pojačani simptomi zahtijevaju upotrebu antidepresiva.
