Svako želi da bude srećan. Knjige samopomoći prepune su savjeta o tome kako da zaustavite brige, povećate sreću, odagnate negativne misli. Šefovi žele da vide nasmijanu i entuzijastičnu osobu na radnom mjestu. Jedini pravi odgovor na pitanje „Kako si?“ mora biti „Super!“.
Ali, danski psiholog Brinkmann, kaže da sreća nije adekvatan odgovor na mnogo životnih situacija. Što je još gore, stalno stremljenje ka sreći nas čini emotivno zakržljalima.
„Vjerujem da naše emocije treba da oslikavaju naš svijet. Kada se desi nešto loše, trebalo bi da bude dozvoljeno da imamo negativne misli i osjećanja, jer tako razumijevamo svijet“, navodi Brinkmann i dodaje:
„Život je divan, ali s vremena na vrijeme on je i tragičan. Ljudi umiru u našim životima, dešavaju se loše stvari. Nema ničeg lošeg u ljudima koji su prirodno optimisti ili koji uživaju u knjigama samopomoći. Problem je taj što sreća postaje neophodna”.
Primjer koji navodi odnosi se na radno okruženje. Ovdje se često insistira na pozitivnim osobinama zaposlenog umjesto da je fokus na rješavanju problema. Mnoge kompanije troše ogromne sume novca ne bi li svoje zaposlene učinile srećnima, ali razlog za to nije altruizam. Više se teži tome da se stvori pozitivna radna atmosfera, kako bi se eksploatisali ljudi koji će biti zadovoljni na radnom mjestu. Na ovaj način ljudi se udaljavaju od svojih prirodnih emocija.
Takođe, čak i bezazleno pitanje u prolazu „Kako si?“ postaje problematično ako je odgovor uvijek „Dobro sam“.
To znači da se na našu javnu ličnost stavlja teg pozitivnosti i da se od nas uvijek očekuje da smo pozitivni. U takvim situacijama nema mjesta razgovorima o onome što stvarno muči ljude i nema govora o problemima. I čovjek teži odjednom i sam da dostigne taj nivo sreće. Pogotovo ako čita knjige samopomoći. Akcenat u svim takvim knjigama je na postizanju sreće i druge emocije se potiskuju. A to nije ni zdravo ni prirodno. Pogotovo što ovo može dovesti do pogrešnog uvjerenja da je svako odgovoran za svoju sreću, a nesrećni ljudi su sami krivi što su nesrećni.
Negativne emocije igraju važnu ulogu u tome kao reagujemo na svijet i kako ga doživljavamo. Krivica i sramota su od suštinskog značaja za osjećaj moralnosti. Ljutnja je legitiman odgovor na nepravde, tuga nam zaista pomaže u procesu tragedije. I sreća je odlična. Samo ne sve vrijeme.
