Da li vam je nekad tuđa nevolja izmamila zluradi osmijeh? Ako jeste, iskusili ste ono što Njemci zovu “Schadenfreude”, što bi najpribližnije moglo da se opiše kao zluradost. Ali, koji tip ste osjetili?
Nova studija kaže da postoje tri podtipa zluradosti od kojih je neke moguće donekle moralno opravdati. Ponekad, ovaj osjećaj se javlja zbog naše urođene želje za višom pravdom, ponekad njime upravlja “mi protiv njih” dinamika, a ponekad se radi o ljubomori.
Ono što povezuje sva tri tipa, navodi se u studiji objavljenoj u stručnom časopisu New Ideas in Psychology je zajednička nit dehumanizacije.
“Kad druge ne doživljavamo kao ljude, kad ih dehumanizujemo, presječemo vezu između nas i osobe koja je doživjela nezgodu”, objašnjava za Live Science Šenšen Vang sa Univerziteta u Atlanti, koji je autor studije.
Za koncept zluradosti, Vang se zainteresovao prije koju godinu, kada je istraživao kako djeca doživljavaju zavist i konkurenciju. Ovo pitanje bilo je i ranije predmet naučnih istraživanja, ali su ga psiholozi drugačije definisali. Neki su recimo, vidjeli emocije zasnovane na osjećaju “lične pravde”, jer je zluradost češće usmjerena ka nekome ko je poznat ili uspješan, ili na bilo koji način ostvaren, nego prema prosječnim ljudima. Psiholozi su to objašnjavali time što je u ljudskoj prirodi ta želja da druge svedemo na “mjeru koju smatramo da zaslužuju”.
Ali, ovo osjećanje ne pojavljuje se samo kad nam djeluje da neko zaslužuje zluradost, već i kada je recimo sport u pitanju. Vang kaže da je tipičan primjer zadovoljstvo koje ojsetimo kada tim koji je “rival” tima za koji navijamo izgubi igrajući sa nekim trećim timom.
Druge studije ukazivale su da se u ljudima zluradost budi uz zavist, kao i da su najskloniji zluradosti kad je “žrtva” nesrećnih okolnosti neko ko je drugačiji od njih samih.
Vang smatra da su se ove studije bavile različitim tipovima zluradosti, od kojih svaki ima svoju motivaciju. Prva motivacija, socijalna pravda, ima veze sa ljudskom željom za pravičnošću i kažnjavanjem krivca, objašnjava on.
Druga vrsta motivacije, agresija, povlači granicu između “nas” i “njih” i učvršćuje društveni identitet osobe koja osjeća šadenfrojde kao člana grupe.
Treća motivacija, rivalstvo, nastupa kada osobu koja osjeća zluradost pokreću lična zavist i zloba.
Postoje dokazi koji ukazuju da se zluradost javlja vrlo, vrlo rano. Zastrašujuće rano čak, oko druge godine već.
Studija iz 2014. proučavala je dvogodišnjake, i u jednom od eksperimenata psiholozi su zamolili majke malih ispitanika da čitaju knjigu dok su se djeca igrala sa drugom djecom. Nakon dva minuta, mama je trebalo da “slučajno” prolije vodu iz čaše po knjizi.
U drugom slučaju, scenario je bio isti, samo što je majka dok je čitala u krilu držala nekog od malih drugara svog djeteta, čineći rođeno dijete ljubomornim.
Ispostavilo se da se u drugoj varijanti eksperimenta djeca mnogo više raduju činjenici da je mama prosula vodu po knjitu, nego u prvom slučaju.
A ovo je zapravo samo vrlo rana manifestacija zluradosti, navodi se u studiji objavljenoj u žurnalu PLOS One.
