Tehnika imaginacije odnosno imaginativnog izlaganja podrazumijeva prolongirano suočavanje osobe sa dražima koje izazivaju anksioznost ili strah ali na mentalnom novou. Dakle, osoba zamišlja situaciju ili pojedinačne draži koje kod nje izazivaju neprijatnost. Period ovakvog zamišljanja se sistematski produžava, zamišljanje se ponavlja, stara iracionalna uvjerenja o opasnosti situacije koja podržavaju strah zamjenjuju se novim racionalnim uvjerenjima sve dok se osjećanje straha i anksioznosti ne redukuje na najmanju mjeru. Ideja koja je u osnovi ove tehnike je sljedeća – što se više izlažemo nečemu što nam je neprijatno to je veća vjerovatnoća da će neprijatnost nestati. Izbjegavanje neprijatnosti može donijeti više štete nego koristi i učiniti da se neprijatnost i dalje povećava.
Ova tehnika je korisna kada su u pitanju osesivne misli koje se javljaju kod osoba sa opsesivno-kompulsivnim karakterom. Ovakve osobe teže da budu visoko moralne, odgovorne i nepogrešive i bilo kakve ,,neadekvatne“ misli koje se ne uklapaju u njihovu besprekornu sliku o sebi ih mogu jako uznemiriti i uplašiti. Uznemirenost potiče i zbog toga što one smatraju da će se ono što pomisle zaista i dogoditi.
Tretman započinje određivanjem opsesivnih misli, ideja i slika koje klijenta čine uznemirenim. Na primjer, klijent saopštava da se plaši misli koje su povezane sa neprihvatljivim seksualnim ponašanjem (npr. incestuozne misli) ili ideje o nesreći ili bolesti koja bi mogla da zadesi njemu bliske ljude. Psihoterapeut zatim procjenjuje stepen uznemirenosti koji su kod klijenta izazvale ovakve misli kao i mentalne strategije i ponašanja koja klijent koristi kako bi kontrolisao ili neutralizovao opsesivne misli. Zatim, procjenjuje se kakav značaj opsesivne misli imaju za klijenta. Osoba misli da ako zamišlja, na primjer, da će njegovi bližnji poginuti u saobraćajnoj nesreći, to znači da on želi da se to dogodi kao i da on svojim mislima može uticati da se to zaista i dogodi. Upravo je ovakvo iracionalno razmišljanje razlog visoke zabrinutosti i straha kod osoba sa opesivno-kompulsivnim karakterom. Definisanje skrivenog značenja koje klijent predaje mislima je osnova za upotrebu tehnike imaginacije uz pomoć koje će se doći do zaključka da ne postoji veza između opsesivnih misli i štetnih posljedica.
Sljedeći korak se sastoji u tome da psihoterapeut objašnjava klijentu da su uznemiravajuće misli normalne za svakog čovjeka. Ovakve misli nisu problem same po sebi već iracionalno uvjerenjenje o njihovoj visokoj značajnosti. Takva uvjerenja samo povećavaju anksioznost kao i preokupaciju opsesivnim mislima, nagone na kontrolu i odbacivanje istih uz pomoć ritualnog ponašanja. Ritualno ponašanje se takođe javlja kod osoba opsesivno-kompulsivnog karaktera. To su prisilne i jednolične radnje koje osoba obavlja kako bi spriječila ostvarivanje opsesivnih misli i negativnih događaja (npr. brojanje, preskakanje stepenika po unaprijed određenom pravilu, ređanje predmeta po utvrđenom redosljedu, konstatno pranje ruku pri kontaktu sa određenim predmetima, itd…). Prema tome, tretman se fokusira na modeliranju veze između u suštini normalnih (bezopasnih) misli i prekomjerne anksioznosti. Umjesto da izbjegava opsesivne misli klijent se, uz pomoć tehnike imaginacije, sa njima neprekidno suočava (stalno vraćajući ove misli u fokus) i na taj način uči da one same po sebi ne predstavljaju nikakvu prijetnju i nisu uzrok negativnih posljedica u njegovoj okolini. Postepeno i kontinuirano izlaganje ovakvim mislima će smanjiti nivo uznemirenosti i doprinijeti normalnom funkcionisanju osobe.
