Zbog nje se osjećamo poletno, nezaustavljivo, željeno, puni smo energije i sve nam lako ide. Po cio dan mislimo samo na jednu osobu, zamišljamo je u svim situacijama koje proživljavamo, veoma živo maštamo sve dok se ne sretnemo i u realnosti, kada se spajamo s velikim intenzitetom. Strast je dobar pokretač svega, čini da našim venama teče neka vrelija krv nego obično, ubrzava nam misli, a “leptirići” u našem stomaku usplahireno lete kao u roju.
“Radije bih umro od strasti nego od dosade” – rekao je Vinsent Van Gog, dok ju je Paulo Koeljo ovako opisao: “Onaj ko je sposoban da osjeća, zna da je moguće uživati čak i prije nego što dotakne drugu osobu. Riječi, pogledi, sve to sadrži tajnu plesa. Najveće zadovoljstvo nije u seksu, već u strasti. Kada je strast velika, seks dolazi da bi dovršio ples, ali on nikad nije bitan. Onaj ko je zaljubljen vodi ljubav čak i kada to ne radi. Kada se tijela susretnu, to je samo prelivanje čaše”.
Međutim, ljudi često miješaju strast sa ljubavlju. Kada se to i zbog čega događa objašnjava Elena Kuzmanović, psiholog i tjelesni psihoterapeut:
“Najčešće zbog toga što strast nosi silinu i zanos, nerealno sagledavanje situacije, pa nam se osjećanja koja imamo čine kao ljubav. Strast nosi intenzitet, pa i neku vrstu idealizacije partnera i odnosa, tako da mi više želimo da je to ljubav, nego što na početku zaista i jeste. Osjetiti ljubav je veći izazov za osobu, jer nosi drugačije kvalitete od strasti. Strast je jednostavnija”.
Da li je moguće da nam strast u nekom odnosu “zamaskira” ljubav, odnosno da mislimo da tu osobu volimo samo zato što osjećamo veliku fizičku privlačnost prema njoj?
“Moguće je, ali to uvijek traje kraće i najčešće se događa na početku odnosa. Mnogi ljudi ne nauče još od djetinjstva da imenuju i razlikuju osjećanja, pa ih svaki pozitivan unutrašnji naboj podsjeti na ljubav. Iz te “gladi” za ljubavlju, često želimo da do nje odmah dođe i u stanju smo nekada i da dugo zavaravamo sebe da osobu sa kojom želimo da budemo intimni, zaista volimo. Takav odnos može da se razvije u ljubav, kao i da i dalje uključuje strast, ali za to je potrebno vrijeme i dobra kompatibilnost partnera”.
Može li fizička povezanost da bude jača od duhovne ili emotivne?
“Može da bude jača, ali na kraće staze, jer ta emocija ne traje dugo i poslije nekog vremena imamo potrebu da odnos pređe na sljedeći nivo i da strast povežemo sa nečim dubljim. Zbog zavodljivosti koju strast nosi, želimo da vjerujemo da ona može da traje tim intenzitetom i da nas čini živim i probuđenim dugo. Nažalost, to nije priroda te emocije, posebno zbog toga što strast takođe može da se razvija i mijenja svoje forme s godinama, obično udružena sa ljubavlju i produbljivanjem odnosa, ali ne sama po sebi i nije ista kao u prvim mjesecima veze”.
Šta zapravo znači kada se ljudi “pronađu” na tom nivou?
“To znači da postoje okidači koje još ne možemo precizno da opišemo i razumijemo. Mi to nazivamo “hemijom”. Vjerovatno nismo daleko od istine, jer je privlačnost složena i bazirana i na određenim biološkim faktorima “prepoznavanja” šta je za nas dobar partner prekoputa, ali i na psihološkim. Često nam se dopadaju ljudi koji liče na našu primarnu porodicu, najčešće karakterno, a nekada i fizički, to nam je poznato i sigurno. Strast može da otvori u nama djelove za koje nismo znali ni da postoje, često i mračnije, tako da možemo da naučimo ko smo i kroz to šta pokreće našu strast”.
Mogu li takve veze opstajati dugo kao one izgrađene isključivo na emotivnoj bliskosti?
“Mogu da potraju, ali je pitanje koliko će biti kvalitetne i na koji način će se strast održavati. Nažalost, to često bude stresno za oba partnera, zbog intenziteta, a i nemoguće je da se stanje održava na istom nivou, bez daljeg razvijanja. Veze izgrađene isključivo na emotivnoj bliskosti traju duže, jer su sigurnije i mirnije, ali je i za njih važno da uključuju i neki oblik strasti da bi bile kvalitetne”.
Dešava li se da ljudi ni ne znaju da mogu da osjećaju strast prema partneru prema kom misle da je ne osjećaju? Može li se ona probuditi, ako je nema na početku?
“Strast obično lako prepoznajemo, mada može da se dogodi da kod nekog broja ljudi prepuštanje strastima ide teže i sporije zbog inhibicija koje imaju. Oni osjećaju strast, ali je iz nekog razloga potiskuju, bude im preintenzivan osjećaj i imaju veću potrebu za kontrolom. Partner prekoputa to može da osjeti, ali je zbunjen što je zapravo ne proživljavaju zajedno. Često se pojavi onda kada veza donese više emocionalne sigurnosti. Ukoliko smo neko ko se lako prepušta strastima, što je češći slučaj, onda već na početku možemo da znamo da li strast postoji ili ne. Nekada, i pored toga što ne postoji, biramo da uđemo u taj odnos, nadajući se da će stvari da se promijene, ali se to rijetko događa”.
Šta prije može da dovede do prekida odnosa, nestanak strasti ili ljubavi?
“Odnos može da se prekine iz brojnih razloga, čak i kada su strast i ljubav prisutni, jer održavanje dobrog odnosa zahtijeva zrelost oba partnera. Mislim da odnos može duže potrajati bez strasti koju često mijenjamo za sigurnost, ali čini mi se da je to prisutno i zbog predrasude da strast svakako mora da “izblijedi” u odnosu. Strast je na početku odnosa intenzivno prisutna i to u nekom svedenijem obliku, osoba nas fizički jako privlači, neprekidno mislimo na nju, želimo stalno da budemo sa njom. Međutim, kako se odnos razvija, tako nam i strast postaje produbljenija i punija”.
U kom momentu počinjemo da uviđamo da tu osobu zapravo ne volimo, šta je obično okidač?
“Najčešće kada je potrebno da dođe do neke promjene ili narednog koraka u vezi, bilo da se radi o početku i razmišljanjima da li je to neko sa kim želimo porodicu, ili o kasnijim stadijumima veze ili braka kada treba da donosimo odluke o tome šta dalje. Mi nerijetko ranije znamo da je ljubav nestala, prije nego što smo spremni da to sebi priznamo, jer to obično znači i donošenje teške odluke – da li ostajemo u tom odnosu ili odlazimo. Obje opcije su prilično bolne, zbog čega ljudi dugo odlažu suočavanje”.
Mogu li se istovremeno voljeti dvije osobe na ta dva različita načina –emotivno/duhovno i tjelesno?
“Nažalost, nije rijetko da ljudi traže vanpartnerske veze kada strast u braku/vezi nestane, a postoji ljubav, pa samim tim osjećaju povezanost sa oba partnera istovremeno, ali na različite načine. Ili ako od početka ne osjećamo strast, pa očekujemo da nam paralelne veze ispune tu potrebu. Međutim, ukoliko je strast postojala, nju je moguće obnavljati i buditi ako se ljudi bave odnosom i razvijaju dublju intimnost. Ali lakše je pronaći nekog novog, što se nerijetko završi povrijeđivanjem partnera, rastankom ili pogoršanjem odnosa. Dakle, moguće je u nekim trenucima osjećati istovremenu povezanost, ali mislim da to nije održivo na duže staze i da je prilično iscrpljujuće. Žao mi je što ljudi odustaju od traženja “cijelog paketa” u jednoj osobi i što pristaju na manje”.*
Koji odnos biste prije nazvali kompletnim, da morate da birate, isključivo seksualni ili emotivni i zbog čega?
“I strast i ljubav su podjednako važni za odnos, samo se drugačije manifestuju i drugačija im je trajnost. Ljubav nosi povezanost, sigurnost, osjećanje pripadanja, dublju intimnost i više je emocionalno nagrađujuća. Strast nam donosi osjećaj da smo živi, puni energije, da sve možemo i da je sve ostvarivo, ona je uzbudljiva. S obzirom na to da prirodno u nekim fazama i godinama težimo ka mirnijem načinu života, posebno ako smo tokom života proživjeli dovoljno strasti, onda mislim da kompletnije ispunjenje može da nam donese odnos ispunjen ljubavlju, nego onaj isključivo zasnovan na strasti. Ali voljela bih da ne postoji ta podjela i isključivost, jer je strast potpirivač ljubavi, kao što je i ljubav potpirivač strasti. Ljudi doživljavaju mnogo snažnija fizička iskustva kada su praćena osjećanjem ljubavi i povezanosti. Ukoliko imamo problem da povežemo strast i ljubav, to nam je ponovo signal da moramo da preispitamo odakle potiče ta dualnost i šta nas zapravo muči. Jer potpunost jednog odnosa proističe upravo iz spoja i dinamike ljubavi i strasti”.
Na koji način dolazi do fizičkog, taktilnog prepoznavanja između dvoje ljudi?
“I dalje ne postoji precizan odgovor, ali mislim da se radi o jednom sveobuhvatnijem prepoznavanju. Dopada nam se nečiji miris, koža, prija nam vrsta dodira koju dobijamo od te osobe, ali i ličnost i energija koju takođe odmah “prepoznamo”. Osnova prepoznavanja je često sličnost između nas i partnera, mada toga nismo uvijek svjesni, posebno ako nam je ta osoba naizgled neadekvatna. Čuli ste mnogo puta kako ljudi govore da su na početku mislili da su našli nekog potpuno suprotnog od njihove porodice, a da se na kraju ispostavilo da su prilično slični recimo nekome od naših roditelja. Mi to osjetimo i prije nego što osvijestimo – privlači nas poznatost”.
