Trening socijalnih vještina se obično koristi kod osoba koje imaju problem u socijalnoj komunikaciji, koje su stidljive i nesugurne kada se nađu među nepoznatim ljudima ili su zabrinute kada anticipiraju neku socijalnu situaciju u kojoj će se naći. Velika pažnja posvećuje se kako verbalnim vještinama, kao što su način pozdravljanja ili asertivnost, tako i neverbalnim vještinama u koje spadaju kontakt očima, položaj tijela, ton kojim se obraćaju nekome. Često se dešava da kod osoba koje imaju problema u socijalnom komuniciranju, verbalne poruke nisu usklađene sa neverbalnim. Na primjer, klijent se ohrabruje da uspostavi kontakt očima kada se rukuje ili pozdravlja sa nekim.
Insturkcija. Psihoterapeut na početku pruža didaktičke informacije o tome kako treba postupati pri upoznavanju novih ljudi. On opisuje klijentu koji su uslovi adekvatni kada je u pitanju upoznavanje sa novom osobom, diskutuje se o primjerenom ,,tajmingu“ za upoznavanje, i primjerima kako ga treba uspostaviti.
Modelovanje. U ovom koraku terapeut modelirala potrebne vještine. Pravi zamišljenu scenu u kojoj se on sam predstavlja strancu, tj. nepoznatoj osobi. Klijent može biti u ulozi nepoznate osobe kojoj se terapeut predstavlja. Kada je predstavljanje završeno terapeut ponavalja ključne informacije iz procesa. Na primjer, terapeut je napravio zamišljenu scenu koja se odigrava u kafeteriji zgrade u kojoj je klijent zaposlen. Terapeut takođe igra zaposlenog u istoj zgradi i nova osoba koju želi da upozna (u čijoj je ulozi klijent) radi u kacelariji na njegovom spratu. Osoba mu se osmijehnula i nije bila ni u kakvom poslu, pa je on osjetio da je možda zainteresovana za kratko ćaskanje. Teraput joj se obraća sa: „Zdravo, izgleda da radimo na istom spratu, ali nismo se predstavili jedno drugom. Moje ime je Drgan Ilić.“ Onda mu druga osoba odgovara kako se zove. A zatim terapeut vraća sa:,,Drago mi je što smo se upoznali. Smatram da ćemo se sretati veoma često.“
Bihejvioralno ponavljanje. Sada teraput ulazi u ulogu nepoznate osobe a klijent vježba, uz pomoć onoga što je terapeut odigrao, kako da se predstavi novoj osobi. Kada se trening socijalnih vještina izvodi u grupi onda je mnogo više mogućnosti za vježbu i to sa različitim ljudima. Terapeut prije početka vježbe daje sljedeću instrukciju: ,, Sada je tvoj red za vježbu. Zapamti da je potrebno da napraviš mali komentar prije nego što započneš konverzaciju a zatim se predstavi. Ovo je samo vježba, prema tome budi slobodan i upotrebi sopstvenu maštu kako bi zamislio scenu upoznavanja i kako bi započeo kontakt.“ Nakon ove vježbe, slijedi konstruktivni feedback i isticanje pozitivnih djelova konverzacije. Klijent može ponoviti vježbu onoliko puta koliko misli da mu je potrebno.
Konstruktivni feedback. Feedback ili evaluacija izvedene vježbe upućena je ne samo na specifični sadržaj verbalne komunikacije već i na druge aspekte kao što je npr. neverbalna komunikacija. Pa tako, siromašan kontakt očima, sniženi ton glasa, ili neadekvatni dodatni verbalni sadržaj se bilježi i koriguje.
Isticanje pozitivnog. Klijent se pohvaljuje kad god izvede vježbu konverzacije do kraja. Pohvala se upućuje za one aspekte koji su izvedeni potpuno korektno i svuda gdje je postignut napredak. Na početku, terapeut ohrabljuje i pohvaljuje klijenta onog trenutka kad prvi put započne vježbu.
Kroz ovaj trening uvježbavaju se specifični aspekti socijalne konverzacije, kada je uspostvaljena jedna socijalna vještina prelazi se na sljedeću. Trening socijalnih vještina je kumulativan i usvajanje nove vještine se vrši kada je usavršena prethodna. Naravno nakon usavršavanja određenih vještina u okviru terapijskih seansi iste se primjenjuju u realnom svijetu, na poslu, u zgradi, u komšiluku, nekom poslovnom sastanku, neobaveznoj sjedeljci, proslavi itd.
