Vilhelm Rajh: Čuj mali čovječe ne plaši se života

Plašiš se života, Mali čovječe, na smrt ga se plašiš! I bijesno ga ubijaš, vjerujući da gradiš socijalizam ili državu, nacionalnu čast, ugovor o povećanju plate ili čast Božju.

Jedno samo nećeš znati ili nećeš htjeti da znaš: da svu svoju bijedu sâm stvaraš. I to iz sata u sat, iz dana u dan, bez prestanka. A ta tvoja bijeda će ti toliko zamagliti vid da više nećeš razumjeti svoju djecu i nećeš shvatiti da im lomiš kičmu prije nego što su se odvažila i da se usprave. Krašćeš ljubav, biti pohlepan na novac i željan vlasti. Čak ćeš i psa kupiti, kako bi i ti jednom bio gospodar. Vjekovima ćeš, Mali čovječe, griješiti i lutati sve dok ti i tebi slični ne pomrete masovnom smrću opšte društvene bijede. I sve dok užas tvoje egzistencije ne upali u tebi prvi slabašan zračak svjetlosti da pogledaš u sebe. A onda ćeš, postepeno i oprezno pipajući oko sebe, naučiti da tražiš i nalaziš. Da shvataš, poštuješ i cijeniš svog prijatelja, čovjeka ljubavi, rada i znanja.

Shvatićeš, Mali čovječe, koliko je bolje liječiti nego ubijati, koliko je bolje imati sopstvenu nego nacionalnu svijest i koliko je skromnost bolja od zapenušanih usta punih patriotskih parola…

Zovu te Mali čovjek, običan čovjek. Kažu, dolazi tvoje vrijeme, era Malog čovjeka (The age of the Common man).
Ali, upamti. Nisi ti, Mali čovječe, taj koji to kaže, već oni. Potpredsjednici velikih nacija, odabrane vođe radnika, preobraćeni sinovi građanskog staleža, državnici i filozofi. Oni ti nude budućnost, ali te ne pitaju za prošlost. A ti, Mali čovječe, ti si nasljednik užasne prošlosti. Tvoje nasljedstvo je užareni dijamant u ruci.

Vjekovima ćeš, kažem ti, prolivati krv tamo gdje treba zaštititi život. Vjerovaćeš da se sloboda stiče uz pomoć dželata. Uporno ćeš slijediti hvalisavce, upijaćeš njihove laskave riječi, bićeš slijep i gluv. I uvijek, ali uvijek, ćeš se iznova obreti u glibu.

Znam, Mali čovječe, da ti je pri ruci dijagnoza ludila ako ti istina ne odgovara. A ti se osjećaš kao homo normalis!
Svaki ljekar, obućar, mehaničar ili vaspitač moraju da poznaju sopstvene nedostatke, ako hoće da rade svoj posao i zarađuju hljeb. Ti si slobodan samo u jednom smislu: oslobođen si predavanja kako sâm da vodiš sopstveni život, očišćen od samokritike! Ti daješ vlastodršcima pravo da vladaju u ime Malog čovjeka. A sâm si nijem. Daješ zlonamjernim nesposobnjakovićima više moći da te zastupaju. I prekasno otkrivaš da uvijek i bez izuzetka bivaš prevaren.

Sigurno se pitaš i kada će tvoj život postati dobar i siguran, Mali čovječe! Odgovor će možda zvučati strano tvom biću: život će ti biti dobar i siguran tek kad ti bude značio više od sigurnosti, ljubav više od novca, sloboda više od partijskog mišljenja ili javnog mnjenja. Kad tvoja misao bude u skladu, a ne u protivriječju sa tvojim osjećanjima, kad svoje talente na vrijeme otkriješ i svoje starenje na vrijeme shvatiš. Onda kada budeš živio sa mislima velikih mudraca, a ne sa nedjelima velikih ratnika i kada učitelje svoje djece budeš plaćao bolje nego političare, tek tad će ti život biti bolji. A do tada, jedina nada neka ti bude to što tvoji praunuci možda neće morati da uče istoriju.