Kako je svijet ulazio u opštu pandemiju, jedan od načina da se izborimo sa neizvjesnošću i izolacijom bio je da održavamo kontakte na ovakav ili onakav način. Video pozivi, virtuelni kvizovi, onlajn igre i društvene mreže predstavljali su dio dnevne rutine u karantinu i jedini način da se osjećamo da smo među ljudima. Sada, kada je situacija različita, negdje je ponovo na snazi karantin a negdje se život odvija nešto normalnije, čini se da mnogi nemaju snage za druženje i da su skloniji tome da gledaju omiljeni film ili seriju i nastave da provode vrijeme sami, u sigurnosti doma.
Zašto je to tako?
Psiholozi su istraživali zašto sada neki od nas rjeđe uzimaju telefon u ruke i kontaktiraju prijatelje, a jedan od glavnih razloga je što se ne dešava puno toga novog u našim životima. Ne prija nam da pričamo sa ljudima jer nemamo toliko novog da im kažemo i dešava se da ti razgovori onda isuviše liče jedni na druge. Sve ovo ne važi za apsolutno sve ljude, ali vjerujemo da će se oni koji rade od kuće i ne putuju nigdje poslovno identifikovati sa takvom situacijom. Izazovno je izmišljati nove teme ako nemamo anegdote sa posla, putovanja, koncerata ili nakon upoznavanja novih ljudi.
Takođe, kako je pandemija, ili u posljednje vrijeme, vakcinacija, još uvijek dominantna tema, što više pričamo o njoj sa nekim, postajemo nervozniji i anksiozniji. A postoji i sveprisutniji osjećaj krivice jer je nama trenutno bolje nego drugim osobama koje poznajemo i ne želimo da se čini kao da se mi hvalimo time što nam zapravo život protiče u redu. To dolazi iz toga što mnoge osjećaje potiskujemo i tako sebi otežavamo suočavanje sa svakodnevicom, a naročito sa drugim ljudima.
Iako smanjivanje društvenih interakcija i kontakata može da nam prija, ne bi valjalo da to pređe u stalno stanje, jer može imati loše posljedice po naše mentalno zdravlje. Ovo doba godine se i inače povezuje sa manje događaja i nekom vrstom hibernacije u iščekivanju proljeća i više prilika za korišćenje lijepog vremena. Kada se na to nadovežu samonametnuta izolacija i teške misli koje nastaju uslijed čestih loših vijesti, nastaje mentalno preopterećenje koje može biti opasno. Zato je dobro da probamo, makar malim koracima, da ipak pronađemo vrijeme i način za neku vrstu kontakta. Bila to poruka ili kratak poziv, potrudite se da ipak smislite neku temu za razgovor, makar kritiku tek izašlog filma ili serije, ili prijedlog novog recepta.
