Crna Gora nije prepreka regionalnim inicijativama, problem je njihovo preklapanje

Jedna od osnivača Centra za ekonomske i evropske studije (CEES) i savjetnica za razvoj u ovoj Organizaciji, Nina Vujošević, u intervjuu portalu CdM govorila je o Berlinskom procesu, CEFTA sporazumu i Otvorenom Balkanu.

Ona je u razgovoru za CdM, između ostalog, podvukla, da svaki jači vid integracije od onoga što podrazumijeva CEFTA sporazum, poput carinske unije ili zajedničkog tržišta, znači da država više samostalno ne odlučuje o odnosima sa trećim državama, koje ne bi bile dio takve neke unije.

Govoreći o Otvorenom Balkanu, Vujošević upozorava da, pored činjenice da se inicijativa Otvorenog Balkana duplira u odnosu na Berlinski proces, ona može značajno da odvlači fokus crnogorske administracije sa teme pregovora za članstvo u EU i zatvaranja pregovaračkih poglavlja, budući da je, u većini slučajeva, isti stručni kadar angažovan na više regionalnih inicijativa i procesu EU progovora.

CdM: U javnosti pojedinih država regiona, Crna Gora se sve više targetira kao prepreka Otvorenom Balkanu i navodnim regionalnim inicijativama. Međutim, poznato je da je upravo naša država nema nikakvih izazova u primjeni CEFTA sporazuma. Zašto se onda Crna Gora navodi kao prepreka reginonalnim inicijativama, da li je to svojevrstan marketinški trik kako bi se opravdala nemogućnost uspostavljanja saradnje između Kosova i Srbije, iz političkih razloga?

Vujošević: Crna Gora je potpisivanjem i ratifikacijom CEFTA sporazuma prije 15 godina, postala dio zone slobodne trgovine sa još šest zemalja regiona: Albanijom, BiH, Kosovom, Moldavijom, Sjevernom Makedoninijom i Srbijom. To je značilo početak rada na uklanjanju svih barijera u trgovini između ovih država, ali da u odnosu na treće zemlje, Crna Gora i sve članice CEFTA, mogu individualno da vode ekonomsku politiku.

Svaki jači vid integracije od ovoga, poput carinske unije ili zajedničkog tržišta, znači da država više samostalno ne odlučuje o odnosima sa trećim državama, koje ne bi bile dio takve neke unije. Crna Gora, kao zemlja u pregovorima za članstvo u EU vodi svoju ekonomsku i spoljnu politiku sa ciljem da bude dio EU i njenog jedinstvenog tržišta. Istovremeno intenzivno učestvuje u regionalnoj saradnji shodno CEFTA sporazumu i Berlinskom procesu, i nije nikakva preprepreka tome.

CdM: Šta je sa Berlinskim procesom koji pominjete? Gdje je Crna Gora kada je u pitanju ta inicijativa?

Vujoševjć: Imajući u vidu da je Berlinski proces počeo 2014. godine sa ciljem snažnije podrške unapređenju regionalne saradnje u procesu integracije zemalja Zapadnog Balkana u EU, Crna Gora je podržala i aktivno učestvovala u toj i svim ostalim inicijativama ekonomskih integracija koje pojednostavljuju saradnju i ubrzavaju put u EU.

Nakon deklaracija o daljim aktivnostima na unapređenju regionalne saradnje unutar zemalja, države Zapadnog Balkana na Samitu u Trstu 2017. godine usaglasile su Višegodišnji akcioni plan za regionalni ekonomski prostor na Zapadnom Balkanu (MAP REA) za period 2017-2020. kao dio Berlinskog procesa u okviru obaveza koje proizilaze iz CEFTA sporazuma, kao i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa EU. Nakon isteka ovog plana, 2020. godine prihvaćen je Akcioni plan za zajedničko regionalno tržište ZB za period 2021-2024.

Sasvim je očigledno stoga da je Crna Gora bila vrlo ažurna u ispunjavanju svih obaveza koje proističu iz članstva u CEFTA-i. Istovremeno, napominjem da i AP za zajedničko regionalno tržište, kao i Otvoreni Balkan, uključuju moguće potpisivanje novih sporazuma, i to je dimenzija koju treba pratiti sa posebnom pozornošću, u smislu očuvanja autonomnosti ekonomske politike i poštovanja obaveza iz CEFTA i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. U okviru AP za zajedničko regionalno tržište, realizuju se aktivnosti na primjeni CEFTA
Dodatnog protokola 6 o uslugama, zatim Programa ovašćenih ekonomskih operatera koji jača umrežavanje kompanija u privredama CEFTA-e itd.

Kada je riječ o mobilnosti radne snage, tri sporazuma usaglašena na tehničkom nivou već duže vrijeme nijesu potpisana, usljed nepovoljnih političkih odnosa između nekih država regiona, te je jasno da za nastavak ovih procesa umnogome zavisi od drugih zemalja regiona.

CdM: Da li bi logičan slijed poteza bio da ostale zemlje regiona usaglase svoju politiku u okviru CEFTA sporazuma, umjesto preskakanja reda poteza i populističkog zagovaranja zajedničkog tržišta, ako se ima u vidu da upravo Srbija ne može da usaglasi odnos sa Kosovom, prije svega?

Vujošević: Kako sam pomenula u prethodnom odgovoru, Berlinski proces ima za cilj da ojača primjenu CEFTA sporazuma i nadograđuje isti sa dodatnim aktivnostima koje pospješuju regionalnu saradnju. U tom smislu, postojeći Akcion plan za zajedničko regionalno tržište šest zemalja Zapadnog Balkana za period 2021-2024. zapravo treba da vodi efikasnijoj primjeni CEFTA sporazuma između šest zemalja ZB, i nijesu potrebne nikakve dodatne incijative jer one znače preklapanje sa postojećim procesom i inicijativama, koje nijesu iskorištene u punom kapacitetu.

CdM: Da li smatrate da inicijativa Otvoreni Balkan ima perspektivu, bez obzira na stav Crne Gore? Da li je moguće da ostale države postignu dogovor oko još uvijek nejasnih ciljeva Otvorenog Balkana, i posebno oko načina njegove implementacije?

Vujošević: Činjenica je da u javnosti fali informacija u vezi sa Otvorenim Balkanom, a posebno u vezi sa njegovim implikacijama na slobodu kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala, kao i u vezi sa eventualnom kolizijom obaveza među različitim inicijativama. Zato cijenim da određene bojazni u vezi sa OB sasvim prirodno proističu iz nedostatka informacija, te mislim da je razgovor na tu temu ubuduće potrebno voditi drugačije nego što je bio slučaj u posljednje vrijeme: informisano i na bazi konkretnih podataka. Potrebno je uraditi detaljnu analizu troškova i koristi te inicijative u odnosu na nužnost ubrzanja EU pregovora i u odnosu na već postojeće aktivnosti iz Akcionog plana za zajedničko regionalno tržište kroz Berlinski proces, o čemu je CEES već govorio.

Drago nam je da je Vlada kroz formiranje radne grupe na ovu temu, prepoznala važnost izrade jedne takve analize, prije donošenja bilo kakvih daljih odluka o Otvorenom Balkanu. Pored činjenice da se inicijativa Otvorenog Balkana duplira u odnosu na Berlinski proces, ona može značajno da odvlači fokus crnogorske administracije sa teme pregovora za članstvo u EU i zatvaranja pregovaračkih poglavlja, budući da je, u većini slučajeva, isti stručni kadar angažovan na više regionalnih inicijativa i procesu EU progovora.

I treće, imajući u vidu da svaka regionalna inicijativa zahtijeva koordinaciju implementacionog procesa, postavlja se pitanje koje su to regionalne organizacije/tijela koja bi to koordinirala i izvještavala. U okviru Berlinskog procesa to su CEFTA i RCC sekretarijati, ali nije jasno ko bi to bio u okviru Otvorenog Balkana.

Dodatno, potrebno je imati u vidu i predlog Evropske političke zajednice (EPC) kao inicijativu francuskog predsjednika Makrona, koja bi mogla uključiti sve zemlje članice EU i Evropskog ekonomskog prostora, Gruziju, Ukrajinu, Modaviju i šest zemalja Zapadnog Balkana, i da bi i ta inicijativa zahtijevala moguće usmjeravanje dijela administrativnih kapaciteta na njeno praćenje u Crnoj Gori, uporedo sa svim ostalim inicijativama.

Miraš Dušević