Đukanović: 21. maj otvorio vrata crnogorske emancipacije

Nek nam je srećna država, ovo je velika pobjeda Crne Gore… Znaćemo da ovoga puta čuvamo našu državu i nikada više nećemo dozvoliti da dođe u pitanje. Crna Gora nam treba kao naš dom, kao prostrani i komforni dom svih naših građana. Treba nam država da bismo mogli da ostvarimo sve naše evropske ambicije, da što brže obezbijedimo Crnoj Gori mjesto u društvu razvijenih evropskih država.

Ovo su bile riječi Mila Đukanovića u noći između 21. i 22. maja 2006. godine kada se obratio hiljadama građana koji su čekali da čuju rezultate referenduma.

Danas, 13 godina kasnije, predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović, političar i lider čijom zaslugom smo obnovili državu, postali članicom NATO-a, došli do vrata Evropske unije, u ekskluzivnom intervjuu Dnevnim novinama podsjeća na najupečatljivije detalje naše novije istorije, poručujući da su od 2006. godine ostvareni istorijski rezultati i da se proteklih 13 godina može smatrati periodom emancipacije crnogorskog društva.

“Podsjetnik samo na najmarkantnije događaje naše novije istorije ukazuje da se ništa nije dogodilo izolovano i slučajno. Sve je bilo uslovljeno i povezano. Prethodno ostvarenje je otvaralo vrata budućem. Zato mislim da je ovo vrijeme pravilno nazvati vremenom emancipacije Crne Gore. I zato poručujem svima koji kritikuju dugo trajanje crnogorske vlasti: nema dugog i kratkog trajanja vlasti. Ima samo vjerodostojnog demokratskog izbora i anticipiranja demokratskog razvoja, ili diktatorskog, odnosno autokratskog vladanja koje između ostalog ne dozvoljava, ili opstruira demokratski izborni proces. Kakav je model u pitanju u svakoj konkretnoj državi, o tome ne može presuđivati subjektivno samo vlast, ili nezadovoljna opozicija”, naglašava predsjednik Đukanović.

DN: Gospodine Predsjedniče, 13 je godina od obnove nezavisnosti, od sudbonosnog 21. maja 2006. godine. Ostvareni su istorijski rezultati koje ni najveći krtitičari vlasti ne mogu argumentovano osporiti. Kao predsjednik Crne Gore kako danas vidite državu na čijem ste čelu?

ĐUKANOVIĆ: Da, saglasan sam, ostvareni su istorijski rezultati. Urađeno je mnogo. Osnovnu, supstancijalnu nit učinaka državne politike u ovih trinaest godina, i u petnaest prethodnih, najpravilnije bi bilo nazvati emancipacijom crnogorskog društva.

Crna Gora ranih 90-ih ko zna po koji put u svojoj istoriji, suočena sa izborom između rata i mira, možda prvi put odabrala je mir. Time je sačuvala svoju biološku i materijalnu supstancu i nemjerljivo vrijedni kapital multietničke zajednice. To je bio prvi nagovještaj odgovornije, savremene Crne Gore.

DN: A drugi…

ĐUKANOVIĆ: Drugi je uslijedio uskoro. On je simbolički važan, jer je tadašnja Vlada početkom 1994. prilikom usvajanja Budžeta objavila da je Crna Gora preuzela odgovornost da sama finansira svoje državne obaveze. Izgledalo je pretenciozno, možda i utopistički, ali se pokazalo realnim. U toj objavi sadržana je prva klica državnopolitičke emancipacije i otklona od uticaja drugih na koje smo dugo zavisno bili upućeni. Jer, jasno je, pomoć koju smo do tada dobij ali kroz razne forme, podrazumijevala je lojalnost onome od koga je dolazila.

DN: Ističete i treći emancipatorski korak…

ĐUKANOVIĆ: Treći simboličan međaš je bila ’99, u vrijeme NATO intervencije u SRJ, čiji je Crna Gora bili sastavni dio. Rekli smo već prvog dana da to nije naš rat i da ćemo u toj rizičnoj i politički napetoj atmosferi slijediti svoj, a ne tuđi nacionalni interes. To je bio novi, važan emancipatorski korak i demonstracija rastuće odgovornosti nove Crne Gore.

DN:Uslijedio je Beogradski sporazum, potom referendum, pa članstvo u NATO…

ĐUKANOVIĆ: Beogradski sporazum koji su nestrpljivi zastupnici “sad ili nikad” pristupa obnovi nezavisnosti smatrali korakom unatrag, a najnestrpljiviji čak nacionalnom izdajom, bio je potvrda novih svojstava Crne Gore i njenih savremenih generacija. Potvrda da nijesmo samo obdareni hrabrošću, što je bio istorijski znak raspoznavanja Crnogoraca, nego i promišljenošću i strpljenjem. Referendum za nezavisnost potvrdio je snagu tada već dobro utemeljene vizije demokratske Crne Gore, a takođe i ispravnost politike “čekanja sebe”, tj. strpljivog sazrijevanja svijesti o značaju ideje obnove nezavisnosti. Iskoristili smo, pokazuje se, vjerovatno posljednju šansu da uradimo to što je bilo ne samo istorijski pravedno, nego i jedino odgovorno prema našoj budućnosti.

A ulazak u NATO i pređena dionica na putu EU integracije svjedoče da je naša vizija bila ne samo jasna, nego i realna i ispravna. Znači i, afirmaciju naših rastućih kapaciteta da tu viziju, uprkos svim opstrukcijama unutar i van Crne Gore, i istorijskom nasljeđu višedecenijskog zaostajanja, možemo ostvariti.

DN: Izdvojili ste, kako kažete najmarkantnija dešavanja na putu obnove crnogorske države. Koja je poruka?

ĐUKANOVIĆ: Ovaj podsjetnik samo na najmarkantnije događaje naše novije istorije ukazuje da se ništa nije dogodilo izolovano i slučajno. Sve je bilo uslovljeno i povezano. Prethodno ostvarenje je otvaralo vrata budućem. Zato mislim da je ovo vrijeme pravilno nazvati vremenom emancipacije Crne Gore.

I zato poručujem svima koji kritikuju dugo trajanje crnogorske vlasti: nema dugog i kratkog trajanja vlasti. Ima samo vjerodostojnog demokratskog izbora i anticipiranja demokratskog razvoja, ili diktatorskog, odnosno autokratskog vladanja koje između ostalog ne dozvoljava, ili opstruira demokratski izborni proces. Kakav je model u pitanju u svakoj konkretnoj državi, o tome ne može presuđivati subjektivno samo vlast, ili nezadovoljna opozicija. Kada je riječ o izbornim procesima u Crnoj Gori, relevantne međunarodne institucije koje već decenijama prate izbore u svijetu, do sada su uvijek davale svoj afirmativni sud. Naravno, uz preporuke za poboljšanje, jer nigdje nema idealnih izbornih procesa.

I jednako tako ima dobro iskorišćenog, ili uludo protraćenog vremena. Podsjetio sam na najznačajnije učinke vlasti da bismo svi zajedno i objektivno ocijenili je li to izgubljeno vrijeme za Crnu Goru. Ili je to vrijeme njenog prekretničkog iskoraka u novi kvalitet nacionalne odgovornosti i sada već izvjesno povratak nove Crne Gore njenoj prirodnoj evropskoj kući.

DN: Jeste li zadovoljni onim što je ostvareno?

ĐUKANOVIĆ: Da li sam zadovoljan? Uvijek mislim da može i bolje i brže. Ali i da može i mora socijalno senzibilnije i odgovornije.

Jer ovo su tektonske promjene u društvu i ne možemo svi jednakom brzinom usvajati nova pravila.

DN: U međunarodnim političkim krugovima svjedoci smo, prateći Vaše diplomatske aktivnosti, izuzetnog poštovanja za napredak koji je Crna Gora ostvarila u periodu od obnove nezavisnosti. Sa druge strane, upravo iz Crne Gore, iz pojedinih medijskih i političkih centara, neprestaju pokušaji minimiziranja svega onoga zbog čega nam u svijetu odaju priznanja .Kako komentarišete ovaj kontrast?

ĐUKANOVIĆ: Može izgledati paradoksalno, ali je tačno da je ugled države Crne Gore mnogo veći u međunarodnoj nego u domaćoj javnosti.

Međunarodna zajednica realno vrednuje rezultate koje je Crna Gora napravila za samo trinaest godina otkako je i formalno preuzela odgovornost za svoju budućnost.

Naša istrajnost da i u najtežim, ranim 90-im godinama branimo ideju suživota i multietničke demokratije, sposobnost da sačuvamo mir i unutrašnju stabilnost, i da doprinosimo regionalnoj, a kasnije i globalnoj stabilnosti i bezbjednosti, pokazala se ispravnom. Naši međunarodni partneri izuzetno cijene i činjenicu da Crna Gora nema otvorenih pitanja sa susjedima, i da objektivno igra važniju ulogu u regionu nego što je to njena teritorijalna i populaciona veličina.

Zato je i zovu “sidrom stabilnosti”, “zemljom dobrih vijesti”, “uspješnom evropskom pričom”… Poštovanje inostrane javnosti podstiče i sposobnost Crne Gore da sprovodi reforme, da usvaja nove standarde, realizuje skupe i izazovne razvojne projekte, i da generiše dinamičan ekonomski rast, čak i u vremenu teške ekonomske krize u Evropi.

DN: Nasuprot tome…

ĐUKANOVIĆ: Nasuprot tome, u Crnoj Gori je i dalje na sceni politikantsko, agresivno osporavanje svega postignutog. Ono je dvojako inspirisano. Najprije, opozicija se umorila od brojnih izbornih poraza. Ali to je ne podstiče da unapređuje svoju politiku i odgovornost. Naprotiv, izgubivši vjeru da će ikad biti u stanju da pobijedi u demokratskom odmjeravanju političkih programa i lidera, opozicioni prvaci su se opredij elili za samoobmanu i pokušavaju da u nju uvjere i izborno tijelo kome se obraćaju.Ponavljajući da rezultati koje sam nabrojao nijesu uspjesi, nego strateški promašaji savremene Crne Gore. Dugo su pokušavali i da obezbijede razumijevanje i podršku relevantnih inostranih političkih adresa, na zapadu i istoku. I to je na kraju karikaturalno završilo u najamničkom služenju ruskim, antizapadnim interesima na Balkanu. Time i u anti-NATO i antievropskoj destrukciji, što je suštinski u trajnom sukobu sa vitalnim interesom svih balkanskih naroda.

I drugi, važniji dio crnogorske političke kontroverze su parapolitički centri moći tzv. nezavisni, u suštini opozicioni mediji, i dio NVO sektora, kao središta opozicione politike.

DN: Koji su njihovi interesi?

ĐUKANOVIĆ: Njihovi interesi su finansijski i politički. Preciznije, glumeći institucije civilnog društva pokušavaju da prigrabe grantove međunarodnih institucija, a najvažniji argument im je senzacionalistička kritika vlasti i osporavanje njenih učinaka. Politički cilj im je da svojim kampanjama i konstruisanjem afera eliminišu one koje smatraju političkim preprekama da ostvare profit i zamišljenu društvenu moć. Treba priznati da nijesu bez inovativnosti. U tom naumu već su više puta formirali i svoje političke partije, pokazalo se najčešće za jednokratnu izbornu upotrebu, a još uvijek se na nekim međunarodnim adresama izdaju za nezavisne medije, recimo. Pritom, finansijsku podršku uzimaju bez ideoloških predrasu – da: i sa zapada i sa istoka i u ime evropske demokratije i od onih koji je brutalno ruše. Neki od tih parapolitičkih centara nijesu izvorno antizapadno nastrojeni. Ali su balkansko prevarantske šićardžije, bezidejni i pohlepni. Vjeruju da je najvažnije da smijene vlast. Pa i u savezu sa antievropskim i anti-NATO partijama. Makar time doveli u pitanje i sve tekovine novijeg razvoja Crne Gore, uključujući i samu državu. A onda bi vidjeli kako dalje , svakako iz ugodnije pozicije revolucionara, koji će svoj doprinos naplatiti od nove vlasti.Ili će sami biti ta vlast. Neodgovorno i plitkoumno. Takvih smo se uloga već nagledali u istoriji, zbog čega smo nažalost tu gdje smo.

DN: Duže vrijeme, bez ikakvog uvijanja, kritikujete sporost briselske administracije kada se radi o proširenju EU, upozoravajući na posljedice odugovlačenja prijema novih članica. Otvoreno govorite o uticaju tzv.trećih zemalja – Rusije, Kine, Turske, izlažući se riziku da budete na neki način politička meta i jednih i drugih. Kako Vi na to gledate? Koje rizike to sa sobom može da nosi?

ĐUKANOVIĆ: Situacija je takva da ima odviše razloga i za kritiku i za samokritiku. Zato ne prećutkujem ni jedno, ni drugo. Ali, platforma je jasna. Ne samo Crnoj Gori, nego cijelom Balkanu je mjesto u EU. To je interes i Balkana i Unije. Kritički govorim da na tom planu i jedni i drugi moramo da radimo i više i bolje, posebno kad znamo da je već puno vremena izgubljeno u istoriji. To što je Balkan danas takav, naravno primarno je odgovornost nas koji na njemu živimo. Ali, nije bez odgovornosti ni Unija koja već duže vremena predvodi Evropu. Jer Balkan je region naše zajedničke evropske kuće. Što duže neracionalno trošimo vrijeme to više pružamo šansu i otvaramo prostor drugima. Da se razumijemo: nemam ništa protiv bilo koje države, pa ni protiv Rusije, Kine, ili Turske… Smatram legitimnim njihove ambicije da zauzmu nove pozicije na globalnoj sceni. Ali, nije valjda upitno da je Evropa naš dom i zona prioritetne odgovornosti EU, a takođe i NATO -alijanse. Nijesu EU i Amerika sasvim obični ili slučajni saveznici. Nas je udružila posvećenost istom sistemu vrijednosti. Zato, kad apelujem za veću prisutnost EU i sAd na Balkanu, prije svega mislim na potrebu očuvanja naših vrijednosti. Nadam se da je elementarno upućenoj javnosti jasno vidljivo da svaka druga verzija budućnosti Balkana polazi sa potpuno drugačijih vrijednosnih platformi.

I na kraju, ne zagovaram sektaštvo. Niti da se sa onima koji misle drugačije gledamo preko nišana. Politička mudrost nama koji živimo i vodimo politiku na evroatlantskom prostoru, nalaže koegzistenciju, saradnju i osmišljeno promovisanje svojih vrijednosti. Nije rješenje u izvozu i u nametanju univerzalnih formula demokratije. Jer njih nema. Sve što euroatlantski savez želi i treba da uradi na tom planu, kao realni lider na globalnoj sceni, tražiće vrijeme , strpljenje, saradnju. A za početak treba odgovorno i odlučno zaštititi svoje interese na cijelom kontinentu. Znači, i na Balkanu.

DN: Pred Evropom su izbori za Evropski parlament. Kakav odnos snaga očekujete? Kojim putem će krenuti Evropa i EU nakon predstojećih izbora za EP? Šta da očekuje Crna Gora i region?

ĐUKANOVIĆ: Posljednjih godina svjedoci smo da desne snage i populistički pokreti jačaju ne samo u Evropi, već u svijetu. To će se svakako u određenoj mjeri odraziti i na predstojeće evropske izbore. Ipak, mislim da će političke strukture koje su danas dominantne u Evropskoj uniji zadržati kormilo u svojim rukama. Kakav god bio rezultat izbora, ne vjerujem da će politika proširenja biti, posebno ne na početku, u fokusu Evropske unije. Treba računati na period konstituisanja i uhodavanja novih evropskih institucija, na unutrašnje teme i probleme koji će biti prioritet za evropsku administraciju. To svakako ne bi trebalo da demotiviše proevropske vlade i proevropske politike u našim zemljama. Važno je da nastavimo odlučno s reformama, sa izgradnjom društva vladavine prava, i da ostanemo na evropskom kursu, koji za Crnu Goru svakako, a vjerujem i za druge države u okruženju, nema alternativu. Da ponovim: Za Balkan je u ovom vremenu važnije da uz pomoć EU nastavi putem sveobuhvatne evropeizacije naših društava od toga da definišemo precizan datum ulaska u članstvo.

DN: Od prijema Crne Gore u NATO prošle su dvije godine. Može li se već govoriti o benefitima? Jesu li ispunjena Vaša očekivanja?

ĐUKANOVIĆ: Naravno da može, nesumnjivi benefiti su evidentni. Imamo novi, viši kvalitet unutrašnje bezbjednosne i političke stabilnosti. Crna Gora uspješno rješava izazove sa kojima se suočava.

Učešćem u zajedničkim aktivnostima Alijanse ubrzano raste zrelost državnih institucija, naše vojske, bezbjednosnih struktura… Spremniji smo za nove izazove poput sajber i hibridnih prijetnji.

Pripadnost evroatlantskom sistemu vrijednosti zakonomjerno podstiče priliv novih investicija i turista. Investicije iz zemalja članica NATO u 2018. veće su za 65 odsto u odnosu na 2017, što čini približno polovinu ukupnih stranih direktnih investicija u Crnoj Gori u toj godini. Takođe, broj noćenja i broj turista iz zemalja članica NATO u 2018. u odnosu na prethodnu godinu rastao je po dvostruko većoj stopi od rasta broja noćenja i broja turista iz država koje nijesu članice NATO.

Ipak, najvažnije je da je ulaskom u NATO i napretkom u pregovorima sa EU, Crna Gora potvrdila ozbiljnost namjere da bude dio savremene evropske porodice i da svojim građanima dogledno obezbijedi evropski kvalitet života.

DN: Naredne godine su novi parlamentarni izbori. S obzirom na iskustvo iz 2016. godine, može li se dogoditi neki sličan scenario?

ĐUKANOVIĆ: Nezahvalno je baviti se prognozama takve vrste, ali ipak vjerujem da je to neponovljivo. Uostalom, imamo državu koja je pokazala sposobnost i odlučnost da adekvatno reaguje i u tako nepredvidivim situacijama.

DN: Opozicija i dalje odbija poziv na dijalog i zajednički rad na stvaranju uslova za naredne parlamentarne izbore. Dio poslanika, poput Demokrata, nijesu imali niti jedan dan radnog staža u Skupštini Crne Gore, ali su svi redovno primali plate. Da li ovakva situacija postoji igdje u svijetu i koji su modeli rješavanja?

ĐUKANOVIĆ: Mislim da je priča na tu temu već poodavno dosadila političkoj i široj javnosti. Nema se tu šta novo reći. Takvo postupanje najbolje govori o političkoj zrelosti njegovih protagonista. Ne znam da li postoji nešto slično u svijetu, ali znam da ne postoji druga mogućnost i drugo mjesto osim Parlamenta za rješavanje tog pitanja.

DN: Dnevne novine su nedavno objavile rezultate istraživanja medijske scene u Crnoj Gori i prisutnosti zvaničnika u medijima, koji su pokazali da ste Vi tokom januara, februara i marta bili tema u čak 1200 objava medijskog koncerna Vijesti novine, televizije i portala. Od toga, u više od 900 objava Vaše ime je bilo plasirano u negativnom kontekstu. Otkud tolika opsesija, može se reći i mržnja vlasnika tih medija prema Vama? Ima li racionalnog objašnjenja za takvu neviđenu hajku kojoj ste izloženi?

ĐUKANOVIĆ: Racionalno ili iracionalno, ali, već sam rekao, u pitanju su lični finansijski i politički interesi vlasnika tog koncerna, koji su umislili da sam ja smetnja ostvarivanju njihovih nerealnih ambicija. Oni su takođe logistika, što svjesno što nesvjesno, nerealnim ambicijama i nekih drugih unutrašnjih i spoljnih faktora, koji bi htjeli da nam kroje kapu u Crnoj Gori, a koji u vladajućoj koaliciji, DPS-u i meni vide prepreku za ostvarivanje svojih ciljeva. Uz sve to oni zloupotrebljavaju i demokratski institut slobode medija za ostvarenje svojih prljavih ciljeva. Ali u svom naumu nijesu, i neće uspjeti.

Uličarske prijetnje pojedinih opozicionih lidera zaslužuju samo prezir

DN: Od strane osuđenih lidera DF-a upućene su prijetnje Vama i Vašoj porodici, kao i nosiocima najznačajnijih pravosudnih funkcija u Crnoj Gori ? Kako komentarišete te prijetnje?

ĐUKANOVIĆ: Te prijetnje su izraz slabosti i kukavičluka ljudi uhvaćenih u svojim nedjelima. Zato ne zaslužuju komentar. Prijatelje čitav život biram sam. I veoma sam im posvećen: iskrenošću, razumijevanjem, spremnošću na pomoć i podršku.

Neprijatelji biraju mene za protivnika, ili krvnika, kako to suptilnije kažu pojedini “demokratski profilisani” lideri opozicije. Prezirem naravno njihove uličarske prijetnje, kojih se groze svi normalni ljudi i među njihovim pristalicama. Stara izreka kaže: kad bi se čovjek saginjao da se baci kamenom na svako pašče koje na njega zalaje na putu kojim ide, nikuda ne bi stigao.

Nećemo dozvoliti nikome da potkopava našu državu, krijući se iza mantije i krsta

DN: Crkveno pitanje u Crnoj Gori i dalje je na čekanju. Sporost u rješavanju ovog pitanja često javno kritikuju i najveće pristalice aktuelne vlasti. Da li je donošenje novog zakona na vidiku? Koji model rješavanja ovog pitanja smatrate najprikladnijim i najdjelotvornijim za Crnu Goru?

ĐUKANOVIĆ: Ne bih rekao da je na čekanju, već da se sada stvaraju pretpostavke da se ozbiljnije posvetimo rješavanju crkvenog pitanja. Što se nestrpljenja o kojem govorite tiče, nije nam to ništa novo. Već sam podsjetio na nervozu određenih političkih snaga, tvrdih zagovornika crnogorske nezavisnosti, uoči referenduma 2006. Da smo žurili, nikuda ne bismo stigli. Vlada je na posljednjoj sjednici utvrdila Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti i uputila ga u dalju proceduru. Vjerujem da to značajno može doprinijeti regulisanju brojnih pitanja u ovoj osjetljivoj sferi. Nažalost, za to nema gotovih modela. Naše političko polazište je da svako novo rješenje mora slijediti osnovni cilj : prevazilaženje naslijeđenih dubokih podjela u crnogorskom društvu. Računamo na posvećenost svih političkih i crkvenih subjekata da se u dobroj vjeri i namjeri dođe do održivog rješenja, u najboljem interesu svih naših građana, i države i crkve. Nećemo naravno dozvoliti nikome da se bahati po Crnoj Gori, i da potkopava našu državu, krijući se iza mantije i krsta.

Sporazum iz Prespe je dobar podsticaj za rješavanje srpsko – albanskih odnosa

DN: Rješenje problema na relaciji Beograd Priština je u fokusu EU. Kao jedno od mogućih puteva izlaska iz zamrznutog konflikta pojavljuje se korekcija granica između dvije države. Vi ste od starta protiv takvog rješenja, ocjenjujući da bi to bio povratak u devedesete. Koje su, po Vama, polazne osnove na kojima treba da počiva dijalog između Srbije i Kosova?

ĐUKANOVIĆ: Prije svega, smatram da je dobro što je dijalog Beograd-Priština uspostavljen. Znam koliko je star i kompleksan problem srpsko-albanskih odnosa i nesporazuma na relaciji Beograd Priština.

Nije dobro što je u međuvremenu taj dijalog zapao u ćorsokak. Treba ga razumnim pristupom nastaviti i uspješno završiti.

Sporazum iz Prespe je dobar podsticaj tome. Tačno je da sam izrazio rezervu prema ideji demarkacije između Srbije i Kosova koja bi značila odstupanje od principa definisanih stavovima Badinterove komisije.

Dva su razloga za moju rezervu. S obzirom da bi demarkacija neminovno bila percipirana i tumačena etničkim razlozima (Srbi u Srbiju, a Albanci na Kosovo) to svakako ne bi predstavljalo doprinos emancipatorskoj ideji multietničke demokratije koju želimo da razvijemo na Balkanu. I drugi: na čemu temeljimo uvjerenje da takvo rješenje neće izazvati lančane inicijative za rješavanje drugih otvorenih pitanja, ne samo na Balkanu? Šta su garancije za to?

Uz to, smatram i da se taktički pogriješilo u komunikaciji sa javnošću. Smatram da je bilo opravdanje završiti pregovarački proces, usaglasiti rješenja koja će značiti punu normalizaciju odnosa, pa kao sastavni dio te formule na kraju provjeriti da li ideja nove demarkacije provocira uvijek rovitu stabilnost regiona, ili može biti i dio održivog rješenja.

Služenje tuđim interesima uvijek završava izdajom

DN: Devetog maja Viši sud u Podgorici donio je prvostepenu presudu za pokušaj terorizma, nesumnjivo potvrđujući da je 16. oktobra 2016. bio ugrožen mir i pravo Crne Gore da bira svoj put u budućnost. Takođe, da je na udaru bio i Vaš život. I dok sa jedne strane stižu priznanja crnogorskom pravosuđu sa najznačajnijih svjetskih adresa, na domaćem terenu, od strane kompletne opozicije (čak i SDP-a kojem su puna usta priče o vladavini prava) imamo kritike, nepriznavanje odluke Suda, nipodaštavanje sudske i tužilačke vlasti… Vaš komentar?

ĐUKANOVIĆ: Ne vjerujem da je to ikog ozbiljnog i elementarno upućenog iznenadilo. Već sam u odgovoru na neko od prethodnih pitanja opisao inferiornu svijest većeg dijela crnogorske opozicije koja je usljed evidentne političke nemoći, pa i diletantizma povjerovala da će do ostvarenja svojih ciljeva doći služenjem tuđim interesima. Koje obavezno u finalu završava izdajom. Da ne okolišamo, tako se to svuda u svijetu zove. Kad vam je “majčica” tuđa, a ne svoja država. I kad još krenete da služite interesima “majčice”, bez obzira što su protiv interesa države u kojoj ste rođeni, i vi i svi vaši preci. Očekujući da vas “majčica” pomogne kešom, ili plaćajući razne Šavive i Asade u milionskim iznosima.

I tu se, kako dobro znamo nema što novo otkriti. Jer, zaneseni podrškom velike zaštitnice, opozicioni lideri o kojim je riječ sami su sve rekli. Ne samo oni. Nego i njihovi inostrani mentori, i finansijeri. Mjesecima uoči parlamentarnih izbora 2016. godine, kroz gotovo svakodnevne medijske nastupe, otvorene prijetnje i upozorenja Crnoj Gori sa relevantnih moskovskih političkih adresa. Šta će nam se dogoditi ako ne poslušamo njihov savjet. Tako su oni, zapravo sami pisali svoju optužnicu, a da možda nijesu bili ni svjesni toga. Ili su vjerovali da će nas tako uplašiti, i da ćemo odustati od svojih državno-političkih planova. A da će nas, ostanemo li nerazumni, uz podršku moćnih mentora-ukloniti. Bilo kako.

Pošto se nije dogodilo ni jedno ni drugo, oni su ostali ogoljeni. Dokumentovano, s rukama u tuđem džepu. I sad su uvrijeđeni što su otkriveni. Ne marim za njihovu jadikovku. O svojim djelima i njihovim posljedicama moramo svi na vrijeme misliti. Crna Gora je pokazala da je dorasla i ovakvim izazovima.

“Sporazum za budućnost” još jedna fatamorgana ljudi opsjednutih mržnjom prema vlasti

DN: “Sporazum za budućnosti” koji je opozicija ne tako davno usvojila, danas je, kako sada izgleda, dio prošlosti. S obzirom da i sami priželjkujete jaču opoziciju, kao korektora vlasti, očekujete li da će opozicioni politički akteri u naredne izbore ipak ući sa većom dozom ozbiljnosti i odgovornosti prema građanima i državi ili će im opsjednutost Vašom ličnošću i DPS-om, te njihovom željom da odete s vlasti, biti jedini politički program i 2020. godine?

ĐUKANOVIĆ: Ja se ne bih toliko bavio opozicijom, imamo mnogo prečih i ozbiljnijih tema i programskih zadataka kojima se moramo posvetiti u susret predstojećim izborima. Rezultati će najbolje pokazati kako se politički subjekti, bilo da se radi o vlasti ili opoziciji, odnose prije svega prema pitanjima od životnog značaja za građane, ali i prema državi Crnoj Gori. Već je svima jasno da je tzv. “Sporazum za budućnost” bio još jedna fatamorgana koju u raznim formama kreiraju manje-više isti ljudi opsjednuti mržnjom prema vlasti. Dakle, destrukcijom iz koje se nikad ništa vrijedno ne može poroditi. Zato, to ne vrijedi ni komentarisati. Što se tiče završnog dijela Vašeg pitanja, neka sami opozicioni akteri izvuku zaključak da li im takav odnos prema DPS-u i prema meni donosi uspjeh.

Vesna Šofranac