Džekson: Prvi ste u maratonu, prestanite da gledate nazad

Iako se proces pregovaranja može činiti beskrajnim, ne mislim da je posvećenost Evropske unije procesu proširenja obećana na samitu u Solunu 2003. godine u opasnosti. Crna Gora je zvanični kandidat od 2008. godine. U normalnom procesu pristupanja Crna Gora bi trebalo da se približi odluci o članstvu između 2025. i 2029. godine. Mislim da bi bila katastrofalna greška da dođe do zatišja u drugoj polovini kvalifikacija, kada je Crna Gora ovoliko postigla, kaže u razgovoru za Pobjedu stručnjak za integracije postkomunističkih zemalja u NATO Brus Džekson.

Predsjednik Projekta za demokratije u tranziciji, jedne od vodećih nevladinih organizacija u Vašingtonu koja se bavi našim dijelom svijeta, ističe da će što budemo bliži EU, biti i više američkih investitora. Objašnjava da Crna Gora mora nastaviti predano da radi na reformama i da članstvo u NATO nikada ne može biti zamjena za članstvo u EU.

“S obzirom na intervenciju NATO na Balkanu tokom 90-ih, kada je region bio na ivici raspadanja, razumljivo je da Crna Gora cijeni odlučnost i integritet NATO obećanja kada je proširenje u pitanju. Kada to kažem onda mislim da je NATO više kao sredstvo osiguranja ili sigurnosni sistem u odnosu na EU koja je porodični dom. Te dvije stvari nemaju smisla jedna bez druge, ali je realna vrijednost u članstvu u EU. Zemlje, poput Poljske, Slovačke, Slovenije i sve tri baltičke države su potvrda da velika transformacija počinje članstvom u EU. To je trenutak kada prosperitetni efekat zajedničkih vrijednosti stvarno daje rezultate. Strukturni fondovi postanu dostupni. Strane direktne investicije i zaposlenost rastu. BDP nekih od najsiromašnijih zemalja u centralnoj i istočnoj Evropi je počeo da se približava prosječnom BDP Njemačke u nešto više od jedne generacije. Masivni ekonomski uticaj evropske integracije javlja se gotovo u potpunosti u drugoj fazi EU”, objašnjava Džekson.

On ističe da ne želi da umanji značaj stabilnosti koju članstvo u NATO pruža, ali Alijansa „ne donosi hranu na sto“.

“Pogrešno bi bilo misliti da bi NATO mogao da djeluje kao zamjena za EU, ili da bi Sjedinjene Države i NATO mogli da izvrše pritisak na Evropsku uniju da se smanje zahtjevi ili ubrzaju rokove. To bi bilo nemoguće. Uprkos vremenu izgubljenom na makedonskom pitanju, Zapadni Balkan u cjelini radi prilično dobar posao u odnosima sa Briselom. Ako postoje problemi, odnose se na političke vrijednosti u Beogradu i mogućnosti za pogrešan korak u srpsko-kosovskom razgraničenju. Pravilo za Crnu Goru je jasno, kada ste ispred u maratonu, prestanite da gledate preko ramena”, poručuje Džekson.

Džekson je ponovio da se od svih zemalja koje su ušle u NATO i EU od kraja Hladnog rata, nijedna zemlja nije tako brzo kretala prema Zapadu od Crne Gore.

” Za ove izuzetne rezultate nije bilo zaslužno samo rukovodstvo predsjednici, premijeri i ministri inostranih poslova, već i izuzetni muškaraci i žene Crne Gore koji su neumorno radili u minirstarstvima i prekomorskim ambasadama i naravno Brisel koji je ubrzao integracije”, kaže Džekson.

Najavljuje da i Crna Gora može očekivati ekonomsku ekspanziju poput Hrvatske.

“Susjedi Crne Gore, poput Hrvatske, su uradili izuzetno dobar posao sa investitorima koji su podstakli nevjerovatan rast na tržištu nekretnina i turizma. Može se očekivati ista ekonomska ekspanzija i u Crnoj Gori kada se pročuje za crnogorsku priču i budu bliži izgledi za članstvo u EU. Ali, svakako mislim da bilo koja država koja želi da bude članica EU, mora strogo voditi računa o visini nacionalnog duga i pogotovo zajmovima iz Kine”, upozorava Džekson.