Garčević: Amerika će na Balkanu biti manje takmičarska od EU, Bajden ima šansu da obnovi imidž zemlje

Neredi u Kongresu narušili su imidž Amerike, dok će biti potrebno dugo vremena da se povrati povjerenje Amerikanaca u institucije, ocijenjuje je za Glas Amerike Vesko Garčević, profesor međunarodnih odnosa u Školi za globalne studije “Frederik S. Pardi” na Univerzitetu Bostona. Garčević, bivši ambasador Crne Gore pri NATO-u i nacionalni koordinator za Alijansu, smatra da novoizabrani predsjednik Džo Bajden ima priliku da pokaže drugo lice Amerike.

Predstavnički dom američkog Kongresa glasao je za drugi opoziv odlazećeg predsjednika Donalda Trampa koji se optužuje za podsticanje pobune zbog uloge u prošlonedeljnim neredima na Kapitol hilu. Da li smatrate da je opoziv bio opravdan s obzirom na to da Tramp napušta položaj za manje od nedelju dana?

Garčević: Opoziv je imao politički i više nego simbolički značaj. Tačno je da predsjednik Tramp napušta položaj za manje od nedelju dana, ali ovdje se ne radi samo o tome da li će opoziv biti potvrđen u Senatu, koji neće zasijedati prije nego što Tramp napusti predsjednički položaj, zasijedaće poslije toga. Ovdje je riječ o političkom značaju odnosa najvišeg zakonodavnog tijela u Americi prema onome što se dogodilo 6. januara. Osim toga, ukoliko on bude osuđen u Senatu, onda se otvara mogućnost da Senat glasa o tome da mu se zabrani ponovo kandidovanje na predsjedničkim izborima za četiri godine što je mislim u ovom slučaju ključna stvar kako za demokrate, tako i za mnoge republikance.

Da li postoji šansa da Tramp bude osuđen s obzirom na to da je za to potrebna dvotrećinska većina u Senatu, u kojem je odnos snaga sada izjednačen – republikanci i demokrate imaju po 50 mjesta?

Garčević: Šanse za to, rekao bih, nisu velike. Vidjećemo šta će se dogoditi. Ono što se dogodilo tokom glasanja u Predstavničkom domu je da se, kada je u pitanju opoziv, prvi put desilo da je 10 republikanaca glasalo sa demokratskim kongresmenima za opoziv Trampa. U prethodnim slučajevima – kada je bio u pitanju proces opoziva Trampa prije godinu i po dana, takođe u slučaju Klintona 1999. godine, pa i Niksona 70-tih godina zbog afere Votergejt – bilo je vrlo malo preletanja na drugu stranu. U ovom slučaju, ipak je došlo do toga da se 10 republikanaca svrsta na stranu demokrata. To otvara neki zračak nade da bi demokrate mogle da imaju 67 glasova ZA, koliko je potrebno da bi se on osudio.

U ovom slučaju, koliko sam pratio, za sada se spekuliše o mogućnosti da u ovom momentu imaju 57, 58, 59 glasova. U narednom periodu, ja pretpostavljam da će oni pokušati da razgovaraju sa onima koji se kolebaju da vide da li je moguće da se neko od njih pridruži. Znači šanse nisu velike, ali ipak postoje i veće su nego u prvom slučaju Trampovog opoziva.

Koliko je značajno to što se 10 republikanaca pridružilo demokratama u glasanju za Trampov opoziv, u trenutku kada je zemlja, kako se čini, podijeljena više nego ikada?

Garčević: Ja sam lično bio iznenađen što, kada je bila nastavljena rasprava, nisam čuo mnogo oštrije tonove od strane republikanaca o onome što se događalo 6. januara, odnosno samo nekoliko sati prije nego što se nastavila debata. Zato što sam smatrao da se u tom slučaju ne radi samo o tome da li se vi svrstavate uz svog kandidata ili ne, nego je u pitanju nešto što je mnogo važnije, a to su državne institucije, demokratska tradicija Amerike i na kraju krajeva Ustav Amerike. I to je upravo ono po čemu je ova zemlja poznata u svijetu. To veče, izuzev Mita Romnija i nekoliko drugih glasova, nismo mogli da čujemo tako oštre tonove. U međuvremenu, osnova za umjereni optimizam među demokratama je to što je ćerka Dika Čejnija, koja se smatra vrlo uticajnom u Republikanskoj stranci i treća je po rangu trenuto u Predstavničkom domu, ipak odlučila da glasa za opoziv.

Kako bi odluka Predstavničkog doma o Trampovom opozivu mogla da utiče na situaciju u Americi, koja je veoma napeta posle prošlonedeljnih nemira?

Garčević: Ono što je moj utisak je da Tramp jeste izgubio, ali trampizam kao ideologija nije pobijeđen. Naprotiv, to će biti jedan od najvažnijih zadataka s kojim će se suočiti novoizabrani predsjednik Bajden u prvoj, pa i u drugoj godini svog predsednikovanja. I mislim da će to biti jedna od važnijih tema na sljedećim izborima. Čak bih rekao i ovo – da je neko drugi bio kandidat umjesto Trampa i da je bilo malo umiveniji i da je njegova retorika bila malo prijemčivija za određeni broj republikanaca, republikanci bi imali izuzetne šanse da dobiju ove izbore, uprkos svemu tome što se događalo. Prije svega bih rekao da je Tramp izgubio, a da ta njegova ideologija još nije izgubila i da ima veoma veliku podršku u Americi. I Amerika je podijeljena – oko vrijednosti, kako će se razvijati u budućnosti, oko pitanja gdje je i kakvo je mjesto Sjedinjenim Državama u međunarodnim odnosima odnosno na globalnoj sceni.

Milioni Amerikanaca, koji su glasali za predsjednika Trampa, nemaju povjerenja u izborni sistem i institucije. Kako to prevazići, uz postojeće podjele?

Garčević: Mi koji smo došli sa Balkana ovdje znamo kada se jednom povjerenje u institucije uruši, koliko je potrebno vremena da bi se to povjerenje ponovo izgradilo. Ono što je meni bilo začuđujuće u cijeloj priči nije to što je sam Tramp stavio veliki znak pitanja na kompletan proces predsjedničkih izbora, dovodeći u pitanje ne samo rezultate, nego cijeli proces, odnosno institucije koje stoje iza toga, institucije u svim američkim državama u kojima su po njegovom mišljenju izbori bili sporni, nego to što je u partiji dobio podršku velikog broja članova za takav jedan veoma rizičan pristup koji zapravo dovodi u pitanje institucije ove zemlje i na kraju krajeva Ustav ove zemlje.

Teško će biti da se to popravi, biće potrebno dosta vremena. Možda je Bajdenova prednost to što on pripada takozvanoj staroj gardi političara koji je svoju karijeru gradio kroz dug hod kroz institucije, iako su institucije sada pod znakom pitanja i on može biti viđen kao čovjek institucija. Ono što njega krasi je to što je on spreman da razgovara sa ljudima, bez obzira na njihovo političko mišljenje, i može da napravi most između dvije partije. To je ono što je sada potrebnije Americi više nego bilo šta drugo, barem kada je u pitanju politika na najvišem nivou.

Da li očekujete trajniju destabilizaciju zemlje ili smatrate da će se situacija smiriti?

Garčević: Meni se čini da će to mnogo zavisiti od toga kako će ekonomska situacija da se razvija. Moramo da priznamo da je prvi period mandata predsjednika Trampa, što god neko o njemu mislio u smislu njegove političke ideologije, bio obilježen izuzetnim ekonomskim rastom. Ukoliko se obnovi rast ekonomije, što je vrlo moguće nakon prestanka pandemije, možemo da očekujemo da dođe do nekog određenog smirivanja strasti. Međutim, ja očekujem da će se prilikom sledećih predsjedničkih izbora, ali i prije tokom izbora za Senat za dvije godine, ponovo otvoriti ista priča, stalno će biti tu i neće biti tako brzo zaboravljena. Očekujem da podjele ostanu, ali možda posle određenog vremena neće imati tako razoran karakter kao što sada imaju.

Da li očekujete nove nemire, posebno za vrijeme Bajdenove inauguracije za predsjednika? Upozorava se na mogućnost novog nasilja, zbog čega su u Vašingtonu i pooštrene mjere bezbjednosti.

Garčević: U Vašingtonu teško, zato što su, kao što ste i sami rekli, jake mjere obezbjeđenja i raspoređena je Nacionalna garda. Tako da ne očekujem da uprkos tome, a naročito posle događaja 6. januara, neko dozvoli da se nešto slično ponovi. Moguće je da na nekim mjestima bude protesta ili pokušaja protesta. Ne bih isključio da se na primjer to desi u Mičigenu ili Portlandu, gdje su “proud boys”, ili na nekim drugim mjestima, ali bih rekao da su posle ovoga što se desilo 6. januara institucije spremne za takve stvari i ne vjerujem da će dozvoliti eskalaciju nemira na način kao što je to bio slučaj prije desetak dana,

Da li su vas iznenadili prošlonedeljni nemiri? Da li su vas iznenadili prizori koji su stizali iz Amerike, koji se mogu vidjeti u drugim djelovima svijeta, ali ne i ovdje?

Garčević: To me je iskreno iznenadilo. Sam protest me nije iznenadio, jer ga je i sam Tramp najavljivao. Međutim, iznenadilo me je da je ljudima bilo omogućeno da uđu u Kongres gotovo bez ikakvog otpora onih koji su bili zaduženi da čuvaju instituciju od njih. Mnogi su ukazali na to da su tamo bili oni koji su protestovali protiv rasne diskriminacije u Americi, da bi odgovor policije bio sasvim drugačiji. Pošto su ovdje bili takozvani bijeli desničari, onda je odgovor policije bio relativno blag. To me je iznenadilo, kao i blaga reakcija republikanaca na to što se desilo. Možda je ovo preveliko poređenje – ali gledao sam izjavu Arnolda Švarcenegera, koji je rekao da ga je to podsjetilo na Kristalnaht – mene je u jednom trenutku podsjetilo na marš na institucije koji su organizovali fašisti u Italiji kada su srušili jednu vladu za koju su govorili da je previše liberalna i ljevičarska, a ona nije bila to. Ovdje smo imali slične narative kojima se jedna centristička vlada, naročito kada se posmatra iz evropskog ugla, kvalifikovala kao ljevačirska da bi mobilisali masu, naročito one koji su nezadovoljni, i proizveli tu reakciju koja je bila.

 Amerika i dalje pokušava da se oporavi od prošlonedeljnog nasilja. Na ulicama američke prijestonice su hiljade pripadnika Nacionalne garde. Američki predsjednik je opozvan zbog podsticanja pobune. Kakva se, tim prizorima, šalje poruka ostatku svijetu?

Garčević: Veoma loša. Mislim da je američki imidž, koji je počeo da se urušava sa Trampom, dodatno urušen ovim posljednjim događajima. To na kraju krajeva može Bajdenu da bude i dobra stvar, zato što on može da izgradi novi imidž na osnovama njegove nove politike. Otvara mu se prilika da pokaže da to nije Amerika, da je Amerika nešto drugo, ono što će on da predstavi. Znači ništa nije ni crno ni bijelo. Ali neka vam posluži ovo kao ilustracija. Nešto što je za mene bilo nezamislivo pet ili šest godina ranije – a to je da li ste mogli da zamislite da evropski partneri u Briselu otkažu susret sa Pompeom, sa najvišim predstavnikom američke diplomatije i ne žele da se vide sa njim poslednji put, prije nego što se izvrši tranzicija vlasti. Čak i Luksembrug – država od 400.000 stanovnika – ima tu političku moć da otkaže sastanak sa Pompeom u znak protesta zbog onog što se desilo 6. januara. To je po meni najbolji pokazatelj kako jedan dio svijeta koji sebe smatra demokratskim vidi ono što se dogodilo u Americi.

A kako su događaji u Americi recimo viđeni u Rusiji i Kini?

Garčević: Oni nisu skloni da podrže nikakva događanja naroda, čak i ona koja su inspirisana nekim desničarskim ideologijama. Ali, definitivno, urušavanje principa liberalne demokratije i dovođenje u pitanje tih principa je nešto što njima vrlo odgovara, ne samo njima nego i ostalim predstavnicima te ideologije koja zagovara, ne u njihovom slučaju nego u nekim drugim slučajevima u Evropi i Evropskoj uniji, takozvanu iliberalnu demokratiju. Već znamo o kojim zemljama EU je riječ. Njima te stvari donekle odgovaraju, iako ne bih rekao da će se podrška Trampu sada isplatiti, podrška koju su davali dok je on bio na vlasti.

Da li vi smatrate da je pozicija Amerike u svijetu dodatno oslabljena?

Garčević: U smislu njihove takozvane meke moći je vrlo oslabila. Jer ono što je zapravo stvaralo američku moć, bez obzira na njenu ogromnu vojnu moć, i što je bila njena velika prednost u odnosu na neke velike rivale na globalnoj sceni Rusiju i Kinu je ta ogromna meka moć. Zato što su ljudi željeli da kopiraju Ameriku, zato što su principi na kojima je ona zasnovana bili popularni svuda u svijetu. Čak i sada u ovo doba je broj useljenika u Ameriku u izuzetnom rastu i najnovija istraživanja pokazuju da je on sada negdje na nivou useljenika koji su dolazili u Ameriku početkom 20. vijeka.

To govori da uprkos svemu, da se ljudi osjećaju sigurnijim u Americi nego u drugim djelovima svijeta. Međutim, ovo je sada definitvno to urušilo. Prva stvar – na koji način će Amerika moći bilo kome da govori da je potrebna mirna tranzicija vlasti, recimo u Bjelorusiji ili u nekoj drugoj zemlji, kada je to problem u samoj zemlji? Slične argumente smo mogli da čujemo i ranije. Koliko je snažan vaš argument ukoliko se zalažete za slobodu medija i poštovanje novinara ako vaš predsjednik svakodnevno kritikuje novinare i naziva ih raznim imenima. Amerika će morati dosta da poradi da popravi svoj imidž.

Amerika je i na Balkanu promovisala i promoviše demokratske reforme, vladavinu prava…Da li će najnoviji događaji uticati na tu ulogu Vašingtona i na to kako se Amerika vidi u regionu Balkana?

Garčević: Bajden ima veliku šansu da obnovi imidž koji je Amerika uživala prije nego što je Tramp došao na vlast. Da bi to uradio, prva je potrebno da izgradi ili popravi mostove, da popravi povjerenje sa evropskim partnerima. Kada je Balkan u pitanju, trebalo bi da imamo u vidu da Balkan Americi nije prioritet. Prioriteti ove administracije su sve ovo o čemu smo do sada govorili – kako da popravi stanje kod kuće. A kad su u pitanju međunarodni odnosi, prioriteti su na nekim drugim mjestima – da li su to odnosi na Pacifiku, Kina prije svega, a zatim možda Bliski istok ili odnosi sa Rusijom u nekim segmentima. Kada je u pitanju Evropa onda je to definitivno potreba da se obnovi povjerenje sa evropskim partnerima što će onda uticati na američko prisustvo na Balkanu.

Ja bih rekao da će Amerika na Balkanu, sa ovom novom administracijom, biti manje takmičarska u odnosu na Evropsku uniju. Neće ići sa nekim svojim planovima kao što je to bio slučaj sa Srbijom i Kosovom, samo da bi napravila da Evropska unija ne bude u prvom planu. Prije bih rekao bih da će se dešavati da oni djeluju dosta sinhrono, iako ne moraju uvijek da djeluju zajedno. Kada je u pitanju region, mislim da su očekivanja velika, naročito u Bosni i Hercegovini, i sad bih rekao da od situacije u samoj Americi zavisi da li će ona na Balkanu zauzeti jednu ambiciozniju ulogu. Ako zauzme ambiciozniju ulogu, onda možemo očekivati i otvaranje priče oko Dejtona u Bosni i Hercegovini i veće angažovanje oko Srbije i Kosova. Ako bude zauzela jedan srednji pristup, onda će vjerovatno intervenisati gdje bude i kad bude potrebno i ponavljati retoriku koja se tiče poštovanja ljudskih prava, vladavine prava, demokratije…

Koliko je realno očekivati da nova američka administracija ima tu ambiciozniju ulogu na Balkanu?

Garčević: To zavisi od toga kako oni budu sagledavali svoje mjesto u svijetu i kakva im je lista prioriteta kada su u pitanju međunarodni odnosi. Novi državni sekretar je poznat po tome što zastupa jednu angažovaniju vanjsku politiku Amerike. Novoizabrani predsednik Bajden odlično poznaje Balkan i Evropu, i on u poređenju sa ostalim predsjednicima u poslednjih 20 i više godina definitivno najbolje poznaje međunarodne odnose.

Tako da u tom pogledu možemo očekivati neki izbalansiraniji pristup. Lično, volio bih da Amerika bude više angažovana u podršci onima koji se zalažu za demokratizaciju naših država, da ojača one koji se mogu suprotstaviti nadolazećem trendu populizma, nacionalizma… odnosno oživljavanju ideologija i priča koje smo slušali devedesetih godina i krajem osamdesetih godina i zbog kojih smo platili veliku cijenu.