Građanski protesti u Crnoj Gori na ljetnjem raspustu

Od posljednjeg građanskog protesta u Podgorici prošlo je više od 20 dana. DW analizira da li će ih još uopšte biti i kada bi mogli da se nastave.

Poslije mjesec dana neprekidne kiše, u Crnu Goru je stiglo ljeto, a sa njim i pauza u protestima pokreta „Odupri se – 97 000″ na kojima su građani, iz subote u subotu, tražili ostavke najviših zvaničnika vasti i formiranje tehničke Vlade. Poslednji protest održan je 1. juna i ovo je najveća pauza do sada.

Protesti su krenuli 2. februara kao reakcija na slučaj „Koverta”.

Iz protesta u protest broj građana je rastao a zahtjevi su se širili, od prvobitnih koji su uključivali ostavke do posljednjih u kojima je zatražena i prelazna Vlada, koja bi vodila zemlju do prvih fer izbora. Nakon mjeseci entuzijazma i hiljada građana na ulicama, posljednjih par protesta donijeli su mnogo manju podršku a na onom 1. juna bilo je nekoliko stotina ljudi.

Džemal Perović, jedan od lidera protesta, nakon toga je poručio da su „protesti i okupljanje građana jedini pritisak na korumpirani režim”.

„Nas se režim plaši samo kada smo na ulici. Kada smo kod kuće – za njih ne postojimo. Zato ćemo protestovati pa makar nas ostalo onoliko koliko smo očekivali ljudi na prvom protestu, a to je 97. A biće nas dovoljno da ih prisilimo da odu”, poručio je Perović.

Na pretposljednjem protestu 21. maja, iz pokreta „Odupri se” rekli su da će protesti trajati i da će ovo biti maraton te da vlast u Crnoj Gori neće smijeniti ni Brisel, ni Vašington, ni Moskva, nego građani.

Perović je tada poručivao i da nisu obeshrabreni zato što ni nakon četiri mjeseca od početka protesta nijedan zahtjev demonstranata nije ispunjen, rekavši da nije ni očekivao instant-uspjeh. Tvrdio je da će se narod opet okupiti jer se vlast jedino boji ulice. Ipak, novih protesta za sada nema u najavi.

Boris Marić, analitičar i izvršni direktor Centra za građanske slobode iz Podgorice kaže da su protesti definitivno dali novi impuls i da i pored svega misli da ima još energije za građanski bunt.

„Vjerujem da organizatori protesta nisu odustali od namjere da podstiču građansku reakciju na anomalije u crnogorskom društvu a mislim da možemo očekivati i neke nove afere koje bi doprinele produžetku protesta. Ipak, osim „pada energije” organizatorima protesta na ruku ne ide ni činjenica što je sada ljeto i vrućine ali nije isključeno da čak i tokom ljetnjih mjeseci imamo određene proteste, a od jeseni očekujem nastavak”, kaže Marić.

I Perović je prije par dana kazao da za njih nema ljeta, ni ljetnjih odmora i da protesti nemaju alternativu, ali i najavio da će se u narednom periodu baviti jačanjem pokreta „Odupri se”. Objasnio je da je do zastoja u radu pokreta došlo zbog organizacionih problema i drugih nedostataka i slabosti, ali da su na dobrom putu da to sve prevaziđu.

Vlast nudila pregovore, sada može da likuje

Dio demonstranata prestao je da izlazi na proteste već sredinom marta kada je došlo do prvog razočarenja u organizatore. Oni su tada postavili ultimatum vlasti da se neće pomjeriti s ulica dok im se ne ispune zahtjevi, a potom odustali od toga, rekavši da su dobili informacije iz bezbjednosnih struktura da bi moglo doći do nereda.

Radikalniji dio demonstranata danima je pozivao da se ipak ostane na ulici, ali od toga nije bilo ništa.

Tada je i vlast ponudila pregovore demonstrantima, ali i jasno poručivala da neće dati ostavke. Organizatori protesta su pregovore odbili, uzdajući se u podršku građana.

Marić misli da je ponuda DPS-a za pregovore bila neiskrena i da su organizatori protesta to prozreli.

„Sada DPS ne vidi potrebu za tim jer ne vidi narod na ulici. Kada opet vide narod na ulici, oni će opet pokušavati da nude pregovore koji ih ne ugrožavaju jer ne ugrožavaju njihove pozicije u smislu odgovornosti za sve anomalije. Samo afera „Koverta” je bila dovoljna da imamo duge i ozbiljne pregovore o tome na koji način ćemo izaći kao društvo iz ove krize”, smatra Marić.

I opozicione svađe oslabile proteste?

Uporedo sa padom podrške protestima, eksplodirale su nove svađe unutar opozicije zbog načina upravljanja opštinama na primorju, gdje vrše vlast.

Sve to sigurno je imalo uticaja i na proteste. Perović je svojevremeno priznao da su protesti bili djelo masa dok je opozicija davala samo tehničku i logističku podršku. Tvrdio je da oni u pokretu nemaju nesporazume ali ih opozicija ima između sebe.

Marić se slaže da, osim snage vlasti, i česte svađe u opoziciji otežavaju i njima i organizatorima protesta put ka ostvarenju cilja, odnosno smjeni vlasti.

„Opozicija mora da se pogleda u oči i mora se vidjeti šta je čija odgovornost. Potrebna joj je nova taktika ako želi da smijeni vlast na izborima. Opozicija ne mora da ide na izbore na jednoj listi ali mora imati određeni stepen koordinacije. DPS ima dobru činjenicu da je opozicija prilično nekonsolidovana i samim tim da nema dovoljnu snagu za veći pritisak. Dakle, opozicija mora preispitati svoj način djelovanja”, vjeruje Marić.

Prelazna Vlada je sada daleko

Krajem maja premijer Duško Marković je u Skupštini indirektno pozvao opoziciju na kompromis u vidu prelazne Vlade, kakvu je Crna Gora imala 2016. godine.

Kazao je da bi ,,taj kompromis bio način da se dođe do političke stabilnosti za sva vremena u Crnoj Gori”. Ipak, samo par dana kasnije njegov partijski šef i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović poručio je da „Marković nije zvao opoziciju u prelaznu Vladu već samo na dijalog”. Tvrdio je i da pojedini mediji pogrešno interpretiraju izjavu Markovića jer tako nešto priželjkuje dio opozicije.

Marić smatra da se „ponuda” Markovića i brza „ispravka” Đukanovića mogu gledati iz dva ugla:

„To može biti ili dogovor unutar DPS-a, pa je Marković pustio probni balon, a onda Đukanović, kao nesporni lider te partije, to zakucao. Ipak, može se gledati i kao moguće mimoilaženje unutar DPS-a o ovom pitanju i to ne bi trebalo isključiti”, vjeruje Marić.

Marić je bio jedan od ministara u ime opozicije u prelaznoj Vladi iz 2016. godine, a na pitanje koliko su sada organizatori protesta i opozicija daleko od tog cilja, odgovara da misli da nisu dalje, ali ni bliže.

“Očigledno da je u oba tabora odlučeno da se čeka jesen za neka dalja dešavanja. Vjerujem da mora doći do nekog dogovora što bi značilo i izlazak opozicije na izbore. Mislim da će biti i međunarodnog pritiska koji će usmjeriti obje strane ka pregovaračkom stolu. Opoziciji će u pregovorima biti teže jer oni moraju da idu s ozbiljnim činjenicama kako bi se izborili za svoje zahtjeve za fer izbore. DPS neće previše insistirati na tim uslovima u strahu da ne izgubi vlast, a ako izgubi vlast, može doći do procesuiranja njihovih istaknutih funkcionera. Zato opozicija mora da bude dobro pripremljena da bi na kraju, ako eventualno propadnu pregovori, imala jasnu platformu zašto neće na izbore”, zaključio je Marić.