Veze Grčke i Crne Gore vrlo su važne i gube se u dubinama istorije. Naši narodi vole slobodu zbog koje smo podnijeli velike žrtve, ne štedeći dobro života. Zajedno smo se borili protiv despotizma i fašizma. Naše prijateljstvo je garancija za budućnost, u kojoj ćemo zajedno nastaviti da koračamo Evropom kazao je u razgovoru za Pobjedu ambasador Grčke u Crnoj Gori Panagiotis Partsos.
Grčka danas obilježava 200 godina od sticanja nezavisnosti i Grčkog ustanka, te 140 godina od uspostavljanja diplomatskih odnosa sa našom državom.
Sagovomik Pobjede, osvrćući se na ove važne datume, navodi da je borba Grka za nezavisnost počela 25. marta 1821. Bio je to, ističe Partsos, ustanak protiv despotizma i totalitarizma, protiv straha i duševne tame.
“Tama nametnuta ljudskoj duši je ono što je istinski porobljava, ono zbog čega život vene, jer ubija svaki izraz slobode”, ocijenio je ambasador Grčke.
Odgovarajući na pitanje što je jedan od važnih događaja iz 140 godina duge diplomatske saradnje Grčke i Cme Gore sagovomik Pobjede je rekao da se ističe Vaso Brajović, koji je učestvovao u Grčkoj revoluciji 1821. godine sa 120 crnogorskih ratnika.
Partsos i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović juče su položili vijenac na njegovu bistu u Podgorici. Među važnim događajima Partsos navodi i činjenicu da je Grčka među prvim državama priznala nezavisnost Crne Gore, uputivši diplomatskog predstavnika na Cetinje 4. januara 1885 godine.
Na pitanje kako vidi ulogu Grčke u Evropskoj uniji, ambasador je naglasio da prisustvo te države nije ograničeno samo na njen geografski položaj, već ima duboke istorijske i kulturne korijene, vidljive svugdje, kako u političkom tako i u ekonomskom smislu, sa ciljem učvršćivanja mira, sigurnosti i prosperiteta.
“Poslijeratna Evropa prošla je krož nekoliko faza, do danas kada Evropska unija malo liči na prve institucije Evropske zajednice. Grčka nije mogla ostati samo posmatrač razvoj a događaja, tako da se 1961. pridružila Evropskoj ekonomskoj zajednici”, rekao je Partsos.
Dvadeset godina kasnije (1981) Grčka je bila u potpunosti integrisana u Evropskoj ekonomskoj zajednici.
“Cilj Grčke i onda i sada je da bude prisutna u razvoju evropskog ujedinjenja. Zbog svog položaja Grčka je važan most političke, komercijalne i duhovne komunikacije Evropske unije sa svijetom Bliskog istoka i Mediterana”, kazao je Partsos.
Odgovarajući na pitanje kako posmatra podršku Grčke zemljama Jugoistočne Evrope koje nastoje postati članice evropske familije, ambasador je rekao da je „evropska perspektiva zemalja Jugoistočne Evrope stalni cilj grčke spoljne politike, posebno nakon promjena 1989″.
“Na samitu grčkog predsjedavanja Evropskim savjetom 2003. godine Grčka je predstavila istorijsku Solunsku agendu u korist pristupanja svih zemalja regiona Evropske unije. Od tada su se pojavila različita pitanja, poput umora od daljeg proširenja”, navodi Partsos.
Grčka će, kako je naglasio, kroz predstojeće grčko predsjedavanje pridonijeti procesu saradnje u Jugoistočnoj Evropi (od jula 2021. do juna 2022) sa ciljem produbljivanja saradnje u regionu.
“Postignut je značajan napredak u pripremi nekih zemalja za evropske integracije, pri čemu je Crna Gora preuzela značajnu ulogu”, istakao je Partsos.
Često se, prema njegovim riječima, upućuju kritike bivšim socijalističkim zemljama u regionu koje previđaju koliko je važnih koraka preduzeto na socijalnoj, ekonomskoj i političkoj transformaciji.
“Nema sumnje da su načela i vrijednosti EU dragocjena politička imovina, a kao nasljeđe grčkog kulturnog stvaralaštva takođe su vrijedan grčki doprinos evropskoj političkoj kulturi”, navodi Partsos.
Na pitanje gdje vidi koncepte demokratije, slobode i jednakosti danas, uzimajući u obzir da se čak i „zapadne demokratije” suočavaju sa izazovima unutar svojih društava, sagovornik Pobjede je rekao da „kad problemi postanu teški, kao što se dešava ponekad, znak je da nešto treba popraviti, da je nešto promaklo onda kad nije trebalo”.
“U demokratiji čovjek građanin nosi ličnu odgovornost da se interesuje i uključi u lična i javna pitanja, tragajući za logosom koji će ga dovesti do najbolje primjenjivog, a ne savršenog izbora. Savršenstvo ne postoji i zato lako može dovesti do prevare i donijeti patnju društvu”, ističe Partsos.
Nedavni su, u istorijskom kontekstu, primjeri režima koji su, veličajući savršenstvo, okrvavili čovječanstvo, poput fašističkog.
“Demokratija, koju je nadahnula i zavještala grčka filosofija, nije savršen društveni sistem, ali je najbolji mogući. Ne može utišati suprotstavljene glasove, jer bi tada prestala biti demokratija. U političkom smislu, to je izraz volje mnogih, bez supresije proturječnosti i manjih grupa društva. Predstavlja stalni napor za postizanjem sklada u zajednici”, rekao je Partsos.
Zato, dodaje, nikada i nije nedostajalo problema u zapadnim demokratijama.
“A kad problemi postanu teški, kao što se dešava ponekad, znak je da nešto treba popraviti, da je nešto promaklo onda kad nije trebalo. Klasični način da se to postigne je promjena partija u vršenju vlasti, iako to nije uvijek garancija, kako je istorija pokazala”, naveo je Partsos.
Ako je išta garancija onda su to, prema njegovim riječima, institucije „čija briga i očuvanje je odgovornost svih nas“.
“Lako je poreći odgovornost, a mnogo teže pokazati spremnost na kompromis, kojim možemo postići konsenzus u zajednici. U demokratiji ne postoji lak put, već stalna odgovornost. Demokratija je dragocjena”, ocijenio je Partsos.
Osvrćući se na to da ni samom Aristotelu demokratija nije bila najbolji oblik vladavine, sagovornik Pobjede ističe da je „opseg grčke filozofske misli ogroman i ne iscrpljuje se u veličini Aristotela“.
“Filozofija nije samo „duhovna vježba”. Razmatranje principa koji upravljaju ljudskim životom, na ličnom ili kolektivnom nivou, bez obzira na veličinu kolektiva, na primjer porodicu ili veću grupu, određeno je i praktičnim pitanjima, poput onoga što je dobro za život pojedinca i grada, kako se regulišu međuljudski odnosi, a i funkcionisanjem institucija u društvu. Način da se odgovori na ključna pitanja ovog tipa postojali su i prije antičke Grčke”, rekao je Partsos.
Ono što grčku misao izdvaja, što joj je, kako je kazao, dalo bezvremenost je daje u njenom središtu čovjek i to čovjek kao građanin.
“Nije po definiciji građanina stopila u totalitarnost grada, već naglasila mogućnost izbora da u njemu učestvuje, prihvatajući osobenost svakog pojedinca kao ličnosti, a ne kao puke jedinke. Personalnost građanina ne sadrži samo koncept funkcionalnog pojedinca, poput bilo koje jedinke, ona je nešto mnogo više”, objašnjava Partsos.
Prihvatajući specifičnost ličnosti svakog pojedinca Aristotel je, dodaje, odredio norme za njegovo svrstavanje u društvenu cjelinu.
“Svako ko živi izvan problema sa kojima se grad suočava, rekao je, ili je zvijer, odnosno obično živo biće, pa podliježe društvu u cjelini, ili je bog, pa je iznad njega. U svakom od ova dva slučaja, međutim, nije građanin, jer je izvan gradskih normi. Smatrao je da se sve razvija i nalazi u stalnom i dinamičnom slijedu i interakciji. Sve teče, sve se mijenja -izreka je koja se pripisuje Heraklitu iz Efesa u Maloj Aziji, drugom velikom filosofu, predsokratovcu, koji je prethodio Aristotelu, koji je dodao da razum upravlja svime, međusobnom interakcijom, koja funkcioniše kao regulatorni princip”, zaključio je Partsos.
Nemoralno je da migranti budu političko oruđe
Odgovarajući na pitanje koja je strategija njegove zemlje za migrantsku krizu, uzimajući u obzir da je i Grčka na ruti migranata u potrazi za sigurnijim domom, ambasador Partsos ističe da je „migracija prestala biti samo pitanje humanitarne prirode, jer su, između ostalog, neke zemlje odlučile da je učine političkim oruđem”.
“Grčka je pozvana da se suoči sa novim razvojem događaja u migraciji, kada je nastao masovni i nekontrolisani ulazak tih ljudi na grčku kopnenu granicu sa Turskom, kao što smo svi mogli vidjeti. Grčka je, takođe, dočekala veliki broj migranata/ izbjeglica na ostrvima Egeja, čiji su im stanovnici priskočili u pomoć. Međutim, od 2015. godine kada se intenzivirao dolazak migranata, lokalne zajednice su počele da se umaraju, zbog činjenice da se upravljanje masovnim prilivom migranata, u postojećem sistemu, pokazalo nemogućim”, objasnio je Partsos.
Potrebno je, prema njegovim riječima, poboljšati saradnju između država članica Evropske unije, od kojih, kako je rekao, „neke nijesu pokazale dogovorenu solidarnost sa Grčkom u suzbijanju nekontrolisanog priliva migranata. nastojeći da zadrže izbjeglice u Grčkoj kako ne bi svoja društva izložile političkim i ekonomskim izazovima”.
“Prije nego što postavimo pitanje zašto su lokalne zajednice na grčkim ostrvima reagovale na priliv migranata/izbjeglica koje ne mogu nekontrollsano i stalno prihvatati, moramo se zapitati kako ti ljudi pronalaze sredstva da nesigurnim plovilima prelaze more sa turske obale, koja se u mnogim, ako ne i svim slučajevima nekako održavaju na površini do grčkih obala, a onda potonu neposredno pred grčkim egejskim ostrvima”, navodi Partsos.
To su, ističe, utvrdile i snage Fronteksa, čiju je pomoć Grčka tražila i koju cijeni.
“Ulažu se napori da se postigne sporazum o efikasnijem mehanizmu za rješavanje problema unutar Evropske unije, uz savjetovanje s Turskom, u čemu se nadamo da će se uspjeti. Međutim, moramo zaustaviti da ovi nesretni ljudi prestanu biti oruđe za postizanje političkih ciljeva, Jer je to nemoralno i neopravdano”, zaključio je Partsos.
