Jednom su 1914. godine u Sarajevu stvari izmakle kontroli

Piše

Erol Ramusović

Prije desetak dana sam objavio tekst da Andrija Mandić i Milorad Dodik ruše Aleksandra Vučića. Kome to nije bilo jasno, sada je postalo očigledno. To ne znači da je Vučić mirotvorac i da je apsolutno protiv akcija koje rade ova dvojica nacionalista u susjednim državama Srbije, nego znači da su malo pretjerali, a posebno Milorad Dodik. Vučićev pokušaj balansiranja između istoka i zapada, između održavanja krize i razvoja ekonomije, između rata i mira, ne donosi dobro nikome u regiji. Uz gubljenje stanovništva, napetosti koje proizvodi srpski nacionalizam, samo može uništiti i Aleksandra Vučića i krhku ekonomiju u Srbiji.

SLIKA I PRILIKA SRPSKOG GLASAČA U RS

Dodik je sa harmonikom u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine postigao vrhunac svog siledžijskog ponašanja. U mom pretposljednjem tekstu pod naslovom: “Karadžić je ušao u gusle, Dodik još nije” pokušao sam reći da Dodik želi ispasti heroj srpskog naroda i da ne gleda na to koji je put do cilja. Istina, nisam predvidio harmoniku u Predsjedništvu BiH, ali će on tim činom ispasti heroj za one koje predstavlja. Dodik je slika i prilika prosječnog srpskog glasača u bosanskohercegovačkom entitetu RS.

S druge strane, Bošnjaci u cijeloj regiji sa strepnjom gledaju razvoj situacije u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini gdje se nalaze pod najvećim poslijeratnim pritiskom. Od prošlogodišnjih izbora u Crnoj Gori, kada je Amfilohijeva vlada preuzela vlast u Crnoj Gori, počelo je sijanje straha prema Bošnjacima Crne Gore. U Bosni i Hercegovini ta presija nikad nije ni prestala u posljednjih 30 godina, a znamo kako izgleda vrhunac srpskog ludila, to je genocid u Srebrenici.

Ipak, Bošnjaci su danas svjesni svoje političke snage, posebno u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji. Također, Bošnjaci su faktor stabilizacije u Makedoniji i na Kosovu. Oni poštuju nezavisnosti suverenitet svih država nastalih raspadom bivše države i zalažu se za ulazak u Evropsku uniju i NATO.

U BiH se ništa bez njih ne može riješiti, a u Crnoj Gori su bili odlučujući faktor za izglasavanje nezavisnosti CG, te nakon toga dio svih reformskih procesa. Ovu snagu je potrebno artikulisati na još bolji način, uz puni doprinos miru i stanilnosti.

NESTABILNOSTI

Bosna i Hercegovina je trenutno u ozbiljnoj ustavnoj krizi što utiče na stabilnost cijelog regiona. Dodik pokušava sistemski urušiti institucije države, dok se u isto vrijeme očekuje izmjena izbornog zakona.

Neki analitičari predviđaju da Dodik proizvodi nestabilnosti kako bi se Bošnjaci prisilili da prihvate izmjene izbornog zakona koji bi napravili preduslove za treći entitet, što je krajnji cilj hrvatske politike.

Probosanske stranke koje stoje na braniku odbrane multietničke Bosne i Hercegovine ni u kojem slučaju ne bi smjeli dozvoliti dodatnu podjelu zemlje po bilo kojim etničkim granicama. Opasnost leži u tome što hrvatska strana želi prejudicirati stvari i novokreiranim stanjem kreirati buduće granice trećeg entiteta sa hrvatski većinskim teritorijama.

Ako je Srbija destabilizirajući faktor u region u, Bošnjaci su definitivno na suprotnoj strani kao stabilizirajući faktor u svim državama u kojima žive. Pokušaj dodatnog fragmentiranja Bosne i Hercegovine mogao bi donijeti trajnu nestabilnost cijeloj regiji. Trenutni nacionalistički i destruktivni procesi moraju se pod hitno zaustaviti uz podršku Amerike, Evropske unije i NATO snaga.

Jednom su 1914. godine u Sarajevu stvari izmakle kontroli…