Kad sloboda postane tamnica

Piše,

Patriotsko komitski savez

Kad velikosrpski mitomani otimaju sve crnogorsko, kažu došla je sloboda. Kad smjenjuju redom sve koji ne pripadaju odabranom krugu, oslobađaju. Kad njihovi botovi, kukavički sakriveni iza izmišljenih imena, prijete bombama, batinama ili napadom, oni u stvari sudjeluju u oslobađanju. I tako nam oslobodioci oslobađaju Crnu Goru, zatvarajući je u mrak zaostalosti, primitivizma, vulgarnosti i sile. Nikada Crna Gora nije toliko mrzila-a tu mržnju su nam donijeli oni koji vole da pričaju o slobodi.

I kada se, kao pojedinac ili grupa suprostaviš, tada si već neko ko podliježe pod specijalni tretman premijera iz #nijemojavlada; svaki član bilo kojeg zakona,  dje se može građanin kazniti, opljačkati ili zatvoriti, prihvatljivo je oruđe te slobode.

Kad najveće političke prevare,one tobož bez nacije, krijući prisluškuju građane,onda se bore za slobodu tog informisanja, podižući krivične prijave protiv nosioca slobode riječi. Kad druge najveće političke prevare, oni relaksirani, podržavaju otimanje crnogorskih manastira, crkava, zemlje i grobova, kako bi ih što prije torpedovali Srbiji, oni, u stvari, oslobađaju državu od njene vlastite imovine.

Kada ova #nijemojavlada ne usvaja budžet, kada najavljuje akcize na proizvode koje svi najviše troše ljeti, da bi iz siromašnih ruku roditelja, otela za, recimo, Frikom i sebe koji euro više, onda nas, u stvari, oslobađaju balasta da u novčaniku išta ostane. Kada čekaju turiste, koji dolaze sa tuđim aviokompanijama, onda je to sloboda neba, koju su dužni, u svom kooperativnom odnosu sa Bogom, sklepanom na litijama, da spušte nad Crnom Gorom. Kada, kao beskućnici koji čekaju koru hljeba, čekaju aber iz Beograda ko će im biti vjerski poglavar, onda oni uživaju u vjerskoj slobodi, nametnutoj regulama druge države.

Kada mrze svoju državu, a mrze je njenim ukupnim negiranjem, onda je, u stvari,oslobađaju, jer je ista bila zarobljena, eto vijek. Oslobađaju je i kada kažnjavaju one koji slave antifašizam, crnogorstvo, multietničnost-jer sloboda u njihovoj režiji samo je dio jednog „sveta“ u kojem su „drugomisleći“ apsolutno nepoželjni.

I tako Crna Gora, zemlja slobode i ponosa, živi neku drugu sramotnu slobodu, u kojoj nema mjesta za slobodomisleće ljude, ideje i progres. Deklarativna sloboda, u stvari je tamnica, u kojoj ćemo ostati dok ne skinemo lance u glavi-partijske, istorijske, mitomanske, običajne, ili čisto one najsnažnije: kada shvatimo da se sloboda koristi,  da obavezuje i mijenja. Da je sloboda dar koji je dat hrabrim ljudima, koji su spremni, da se,zarad tog svetog ideala, bore i žrtvuju za nju.