Politika

Komandir Počasne garde: Ponosni što predstavljamo Crnu Goru

Počasna paljba koju smo imali prilike da vidimo prilikom nedavne proslave Dana nezavisnosti, podsjetila nas je na značaj i svu veličinu koju sa sobom nosi Počasna garda Vojske Crne Gore. Ovaj, kao ni mnogi drugi državni i vojni protokoli ne bi mogli biti održani bez baštinika tradicije Perjanika dinastije Petrović, koji često zemlju i vojsku pre dstavljaju i van granica Crne Gore.

„Garda učestvuje u dočeku i ispraćaju svih visokih delegacija, daje počast preminulim vojnim licima, a dio je i proslava državnih praznika, tako da su građani mogli da nas vide nedavno na obilježavanjima Dana pobjede nad fašizmom i Dana nezavisnosti”, objašnjava za Dnevne novine komandir Počasne garde kapetan Milija Čabarkapa.

– U GARDI I TRI ŽENE

Počasna garda Vojske Crne Gore broji oko 110 pripadnika, koji su, navodi Čabarkapa, raspoređeni u gardijske i vod artiljerije. Kako ističe, među gardistima su i tri pripadnice ljepšeg pola.

“U našim redovima se nalaze tri pripadnice ljepšeg pola, ali ne obavljaju gardijske dužnosti, jer je za njih potrebno da gardista bude visok od 185 do 195 cm i težak od 80 do 95 kg, što je uslov koji lakše ispunjavaju muškarci”, kazao je Čabarkapa.

On naglašava da je velika čast biti gardista, “jer ste predstavnik svoje vojske i države”.

“Takođe, ponosni smo jer baštinimo tradiciju Perjanika dinastije Petrović, što se može vidjeti i po našim uniformama, krojenim po uzoru na perjaničke. Na svečanostima koristimo puške M59 PAP, koje su restauracijom ‘uljepšane’ Pored toga, sastavni dio uniforme je i sablja koja predsavlja repliku sablje koju su pripadnici Vojske Crne Gore nosili 1910. godine”, navodi Čabarkapa.

Pored toga što učestvuju u državnim protokolima u zemlji, pripadnici Počasne garde često veoma zapaženi učesnici internacionalnih svečanosti.

“Predstavljamo Crnu Goru i van njenih granica, te je upravo Počasna garda podigla našu zastavu ispred sjedišta NATO-a u Briselu, kada smo postali članica Alijanse. Takođe, marširali smo ulicama Pariza i Bukurešta, obilježavajući stogodišnjicu početka Prvog svjetskog rata, odnosno Veliko ujedinjenje Rumunije. Moram napomenuti da smo u Rumuniji skrenuli pažnju medija, koji su bili oduševljeni našim uniformama”, kaže Čabarkapa.

Ipak, dužnost gardiste nisu samo protokoli, već oni obavljaju i uobičajene vojne zadatke.

“Mi se konstantno obučavamo i za ‘klasične’ vojne, pješadijske zadatke. Bili smo na usluzi građanima tokom svih većih elementarnih nepogoda koje su pogodile našu zemlju, učestvovali smo i u čuvanju granice, karantina tokom borbe protiv korona virusa i slično”, kazao je Čabarkapa.

Takođe, pripadnici Počasne garde su učestvovali u misijama ISAF i „Odlučna podrška” u Avganistanu, što kako naglašava Čabarkapa, je dragocjeno iskustvo.

“Biti gardista podrazumijeva česta angažovanja van radnog vremena, vikendima, napornu obuku i održavanje fizičke kondicije koja je jako važna za naš posao. U suštini uvijek smo u pripravnosti, često su tu i iznenadni zadaci za koje imamo malo vremena da se spremimo, ali zahvaljujući dobroj obuci uvijek ih uspješno izvršimo. Na kraju, sve te žrtve su mala cijena, jer smo ponosni što smo u prilici da predstavljamo Crnu Goru”, dodaje Čabarkapa.

Bog na nebu, artiljerija na zemlji!

Realizacija počasnih paljbi iz državnog protokola za Dan Evrope (9.maj), Dan nezavisnosti Crne Gore (21. maj) i Dan državnosti Crne Gore (13.jul) predstavlja bitan zadatak i za Artiljerijsku jedinicu, koja se za ovaj svečani čin priprema tri do četiri nedjelje.

“Priprema ovih paljbi počinje tri do četiri nedjelje unazad, sa već unaprijed određenom poslugom iz Artiljerijske jedinice. Za ovo vrijeme, posluga, koju čine po tri pripadnika na svakoj haubici, se uvježbavaju kako istovremeno treba da izvrše opaljenje na haubicama. Istovremeno opaljenje iz šest haubica predstavljaju počasne plotune, a realizacija i organizacija svega toga predstavlja počasnu paljbu. Počasna paljba se realizuje uoči, odnosno dan prije gore navedenih datuma, u 18 časova”, pojanio je komandant Miljan Ratković.

Artiljerija predstavlja vid kopnene vojske koja služi za podršku pješadijskih i oklopno mehanizovanih jedinica, za uništavanje i onesposobljavanje protivničke žive sile i vatrenih sredstava, lako i teško utvrđenih objekata, za čišćenje minskih polja, pravljenje prelaza preko fortifikacijskih objekata, uklanjanje prepreka na bojištu, kao i zadimljavanje i osvjetljavanje bojišta.

Prvi začeci artiljerije potiču od katapulta, koji su se koristili za uništavanje i onesposobljavanje bedema i tvrđava, pa Ratković navodi da se može reći da je to bio jedan od prvih vidova artiljerije.

On ističe da se u Crnoj Gori prvi put artiljerija spominje za vrijeme bitke na Grahovcu (1858.godine), u vrijeme knjaza Danila, gdje su Crnogorci, pod vodstvom vojvode Mirka Petrovića izvojevali pobjedu nad protivničkom Osmanlijskom vojskom.

“Bitno je spomenuti da je kroz istoriju naše države, artiljerija odigrala veliku ulogu u oslobodjenju Crne Gore u svim ratovima u kojima je Crna Gora učestvovala. Veliku ulogu artiljerijska jedinica ima za vrijeme Mojkovačke bitke (1. Svjetski rat), gdje je nakon onesposobljene jedne artiljerijske baterije od strane Austro-Ugara, serdar Janko Vukotić uspio doći do drugih artiljerijskih oruđa i uspio sam gadati protivničku vojsku, što je to bio i jedan od glavnih činioca koji su preokrenuli tok bitke i na kraju je crnogorska vojska uspjela izvojevati pobjedu nad mnogo jačim protvinikom”, navodi Ratković.

U Vojsci Crne Gore artiljerija, koja je u sastavu Pješadijskog bataljona, broji oko 70 pripadnika.

“To su: vod haubica 122mm, vod minobacača 120mm, vod LRSV(lasner raketa samohodni više cjevni) 128mm, vod LRSP (lanser raketa samohodni protivoklopni) 125mm i komandni vod. Artiljerijska jedinica odgovorno izvršava sve povjerene zadatke od pretpostavljenje komande. Najbitnija zaduženja pripadnika koji se nalaze u njenim vodovima su ta da su vojnici poslužioci na orudima, podoficiri komandiri odjeljenja, a oficiri, komandiri vodova. Komandni vod jeste vod podijeljen u tri odjeljenja: računačko odjeljenje, izviđačko odjeljenje i odjeljenje veze”, objašnjava Ratković.

Komandni vod predstavlja glavni faktor svake artiljerijske jedinice, jer se preko njih dobijaju elementi za gađanje, koji se posle toga prenose na poslužioce na vatrenim sredstvima i tako se izvršava gađanje.

“Treba napomenuti da su pripadnici čete u potpunosti osposobljeni za izvršenje svih bojevih gađanja, što su i pokazali prilikom izvršenje istih na poligonu Krivolak u Makedoniji”, napominje Ratković.

Četa za vatrenu podršku trenutno raspolaže sa 12 haubica 122mm, tri minobacača 120mm i šest višecjevnih bacača raketa koji su postavljeni na šasijama kamiona i predstavaljaju vid samohondih oruđa.

Prema Ratkovićevim riječima, da bi određeni vojnik ili podoficir bio pripadnik artiljerije, isti mora proći specijalističku obuku koju četa organizuje, a prethodno mora konkurisati za mjesto u četi.

“Nakon tromjesečne obuke, organizuje se test, praktični i usmeni, gdje se istom provjerava usvojeno i stečeno znanje, i na osnovu toga se raspoređuje na mjesto koje konkurisao, ako prođe test”, navodi Ratković.

On napominje da Artiljerijska jedinica realizuje sve zadatke odgovorno i tačno od strane Pješadisjkog bataljona, tako da komandna struktura čete i vodova koja se nalaze u njoj funkcionišu besprekorno, sa veoma profesionalnim i odgovorni ljudstvom.

“I na kraju, u Artiljerijskoj jedinici postoji parola koja se koristi za vrijeme obavaljanja vatrenih zadataka jedinice ‘Bog na nebu, artiljerija na zemlji!'”, ističe Ratković.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Zvizdan
Gost
Zvizdan

Bravo

Tgvb
Gost
Tgvb

Иначе, командир је велики Србин и на свакој је литији како и доликује!

Send this to a friend