Korać: Nova Vlada u Crnoj Gori je monumentalni čin licemjerja

Vesna Šofranac

Uvijek sam mislio da su Crnogorci najmanje religiozni narod regiona, a mandatar je ušao u politiku na predlog crkve, neprekidno se na nju poziva i često djeluje kao predsjednik nekog crkvenog odbora, a ne mandatar za sastav vlade. To nijesmo još vidjeli ni u jednoj zemlji regiona, čak ni u Sloveniji, koja ima dugu klerikalnu tradiciju, kaže u razgovoru za Vikend novine prof. dr Žarko Korać, profesor Filozofskog fakulteta Beogradskog univerziteta.

Stvaranje nove vlade u Crnoj Gori je, kako ocjenjuje, “monumentalni čin licemjerja”.

“Pravi se ‘prava demokratska i prozapadna vlada’ a ona u potpunosti zavisi od dvije stranke koje su proruske i antizapadne i koje vode ljudi koji su nepravosnažno osuđeni zbog pokušaja državnog udara. U kojoj zemlji svijeta se vlada koja j e ovako izabrana zove demokratskom”, komentariše Korać.

Gospodine Korać, prošla su gotovo tri mjeseca od parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, na kojima su pobjedu odnijele tri koalicije. Iako je bilo najavljeno da će formiranje nove vlade biti već u oktobru, vidimo da to ne ide tako lako. Naprotiv. Kako Vi vidite Crnu Goru nakon 30. avgusta do danas?

KORAĆ: Vidim ono što svako ko želi može da vidi pobijedila je koalicija koja nijednu zajedničku političku ideju nema sem rušenja vlasti Demokratske partije socijalista. Sa samo tom idejom je u suštini veoma teško napraviti vladu, a nemoguće vršiti vlast. Njihova nada je da će se raspasti DPS, pa će moći da idu na nove izbore. U međuvremenu ovo što gledamo je obično političko mrcvarenje građana Crne Gore. Koalicija koja u Skupštini ima samo JEDNOG poslanika više od opozicije pokazuje ogroman višak samopouzdanja u čemu prednjači Dritan Abazović, koji sebe već vidi kao balkanskog Prometeja koji će donijeti svijetlo narodima Balkana. Što nije ni čudo kada jedna od perjanica anticrnogorske kampanje u Srbiji Matija Bećković kaže da samo dođe u Srbiju da bi ga mladi “nosili na rukama”. Pretpostavljam da u te “mlade” ubraja i sebe.

Formiranje nove vlade izaziva dosta polemike i komentara, pa i podsmijeha na račun određenih poteza i izjava mandatara Zdravka Krivokapića koji je, između ostalog, kazao da formira 12 ministarstava po uzoru na 12 apostola, a potom to svojim predlozima na neki način i potvrdio. Gotovo svi predloženi članovi njegovog kabineta su bliski ili njemu lično ili SPC. U novoj vladi, takođe, nema ni predstavnika manjina…

KORAĆ: Iako često imate utisak da ste svaku političku situaciju u regionu već vidjeli proteklih trideset godina, ipak se uvijek iznova iznenadite. Evo bar pet novih stvari koje će ova kriza oko formiranja nove vlade u Crnoj Gori donijeti političkoj istoriji regiona.

a. Iako se mandatar za sastav nove vlade profesor Krivokapić nikada nije ranije bavio politikom i nema svoju stranku, a i realno bio nepoznat javnosti, on je kao formalni lider te izborne koalicije nakon izbora izjavio da ništa sa njima nema, da im ništa ne duguje i da je izborni uspjeh samo njegov lično.

Teško je zamisliti grublje i konsekventnije odbacivanje stranaka na čiji predlog je postao nosilac liste te koalicije.

b. Uvijek sam mislio da su Crnogorci najmanje religiozni narod regiona, a mandatar je ušao u politiku na predlog crkve, neprekidno se na nju poziva i često djeluje kao predsjednik nekog crkvenog odbora, a ne mandatar za sastav vlade. To nijesmo još vidjeli ni u jednoj zemlji regiona, čak ni u Sloveniji, koja ima dugu klerikalnu tradiciju.

c. Najglasnija ličnost pobjedničke koalicije je predsjednik stranke koja ima samo četiri poslanika u Skupštini Crne Gore. Iz nekih razloga on lično vidi sebe kao budućnost politike u Crnoj Gori iako je zlatno pravilo politike da stranka ili koalicija koja je dobila najviše glasova na izborima to jedina može da tvrdi u datom trenutku.

d. Iako Crna Gora ima živog i zdravog predsjednika koji je i dobio izbore u prvom krugu, stranke pobjedničke koalicije se prave da on ne postoji. Kao kada djeca zažmure da bi nešto nestalo, tako i oni misle da j e fikcija realnost samo ako u to dovoljno jako vjeruješ. Jer bi to srušilo njihovu iluziju da sada samo oni postoje. Još nijesam vidio da je neko iz pobjedničke koalicije izgovorio riječ kohabitacija koji faktički ima Crna Gora i koju mogu da vide u neposrednom susjedstvu, u Hrvatskoj.

e. Konačno stvaranje ove vlade je monumentalni čin licemjerja pravi se “prava demokratska i prozapadna vlada”, a ona u potpunosti zavisi od dvije stranke koje su proruske i antizapadne i koje vode ljudi koji su nepravosnažno osuđeni zbog pokušaja državnog udara. U kojoj zemlji svijeta se vlada koja je ovako izabrana zove demokratskom?

Znate kako je, u mom Beogradu bi ovako sastavljenu vladu gdje su skoro svi u nekom rodu ili u rodu sa crkvenim ljudima nazvali ne apostolskom, već “burazerskom”. Mislim da je to najtačnija srpska kolokvijalna riječ za nju.

Komentare izaziva i spajanje resora, tako da imamo situaciju da Crna Gora, turistička destinacija, u Krivokapićevoj vladi nema ministarstvo turizma. Ima li racionalnog objašnjenja za ovakvu odluku?

KORAĆ: Drastično spajanje vladinih resora obično je znak demagogije ili nedostatka ikakve ideje o radu vlade. Mislim da se radi o obje stvari. A to da nema ministarstva turizma u turističkoj zemlji, koja će zbog drastičnog pada prihoda od turizma biti u velikim ekonomskim problemima, pokazuje da ekonomija nije prioritet ove vlade.

Najviše polemike, međutim, izazvalo je spajanje četiri resora prosvjete, nauke, kulture i sporta. Jeste li čuli do sada, a imate ogromno iskustvo univerzitetskog profesora i političara, da postoji ovakvo rješenje?

KORAĆ: Pa ako ništa ne očekujete od rada vlade, onda je moguće tumbati resore kako vam je drago. Posebno je strašno da to ministarstvo treba da vodi žena profesor univerziteta koja mora da bude svjesna koliko je važna prosvjeta u savremenom svijetu. U Srbiji u prosvjeti radi 120.000 ljudi i ogromna je odgovornost voditi samo to ministarstvo, a kamoli još i neke druge obaveze imati pored toga. Vjerujem da je isto u Crnoj Gori.

Na čelu ovih biće vanredna profesorica na Filološkom fakultetu u Nikšiću Vesna Bratić, bliska SPC, čije su skandalozne i primitivne izjave izazvale brojna reagovanja. U javnosti se spekuliše da glavni Krivokapićev kadar ima misiju da pripremi teren za popis. Može li se tu tražiti razlog spajanj a resora koji su okosnica identiteta?

KORAĆ: Vidio sam da je buduća ministarka svašta izjavljivala, ali nazvati Borisa Dežulovića, bivšeg novinara Feral tribjuna, sjajnog kolumnistu i esejistu i jednog od najkonsekventnijih kritičara nacionalizma u bivšoj Jugoslaviji “ustašom” može samo neko ko ništa o njemu ne zna ili, što je vjerovatnije, neko ko je sam nacionalista. Uostalom gospođa se sama deklariše ne samo kao srpski nacionalista, već i kao “četnik, i to u zemlji gdje se još pamte pokolji četnika Pavla Đurišića. I onda se budući premijer čudi što Albanci i Bošnjaci neće u njegovu vladu.

Mnogi analitičari upozoravaju da će popis stanovništva dovesti do novih izazova i podjela u Crnoj Gori, moguće i do gubitka suvereniteta, te da svaki potez u tom pravcu vuče srpski predsjednik zajedno sa prosrpskim partijama u Crnoj Gori. Kakvo je Vaše mišljenje?

KORAĆ: Vidjećemo tek sve oko popisa, ali jeste tačno da je Vučić više puta pominjao taj popis. Mislim da se neće mnogo promijeniti osnovni podaci jer je kriza poslije izbora ojačala prosrpske tendencije u vašem društvu, ali istovremeno i procnogorske. Jedno je sigurno, biće mnogo manje ljudi u onoj dosta velikoj grupaciji ljudi koji su imali taj dvostruki identitet: i srpski i crnogorski. Centralno pitanje je kako će se sada oni izjasniti.

Da li odlazak mitropolita Amfilohija može ograničiti uticaj srpskog nacionalizma u Crnoj Gori i smanjiti politički, identitetski i srpski uticaj na crnogorsko društvo?

KORAĆ: S obzirom šta se sve dešavalo u Crnoj Gori posljednjih mjeseci, mislim prije svega na litije u organizaciji SPC i njihov uticaj na izbore, logično je da se lik mitropolita Amfilohija Radovića vidi prije svega u tom svijetlu on jeste vrlo agresivno, često i prostački, negirao postojanje crnogorske nacije, bavio se političkim, a ne vjerskim radom, štitio ratne zločince i na neki način bio i prije smrti čovjek prošlosti. Meni je bilo neobično kako malo ljudi je vidjelo njegove uzore. On je sebe vidio simbolički kao nasljednika dinastije Petrović koji su bili i duhovni i svetovni poglavari Crne Gore. Teško breme za bilo koga, a posebno u dvadeset i prvom vijeku. Ali višak sujete i neshvatanje koliko se Crna Gora od tog vremena promijenila doveli su do gotovo iracionalnog ponašanja koje se graničilo sa neprihvatanjem realnosti.

Ironija sudbine je da je upravo kada je svoj cilj postigao da bude i duhovni i svetovni vođa Crne Gore umro. Ali možda ću vas iznenaditi, njegov odnos prema crnogorskoj državi bio je mnogo složeniji.

Na šta mislite?

KORAĆ: On je makar pasivno podržao njeno osamostaljenje bez obzira na retoriku, ne prihvatajući potcjenjivački odnos prema tom činu kod mnogih nacionalista u Srbiji. Uostalom on je dosta osamostalio SPC u Crnoj Gori u odnosu na Beograd. To je uradio bez mnogo buke, mislim ne samo zbog lične sujete. I taj dio njegove biografije tek čeka svog tumača. Ostaje da se vidi šta će objektivno biti njegovo duhovno nasljeđe u Crnoj Gori. On za sada nema nasljednika njegovog obrazovanja i energije. Tako da će SPC u Crnoj Gori duže vrijeme mnogo direktnije zavisiti od Beograda. Ali će istovremeno opasti njen uticaj u društvu. Tek sada će postati jasno da je borba za zakon o vjerskim zajednicama u Crnoj Gori završena ne samo porazom bivše vlade, već i sticajem okolnosti i same SPC u Crnoj Gori.

Sahrani mitropolita Amfilohija prisustvovao je i srpski predsjednik Vučić. Tada je posjetio Srpsku kuću, Andriju Mandića i Vijesti, kojima je dao intervju i najavio još veću pomoć srpskim organizacijama u Crnoj Gori. Sta je ovom posjetom Vučić želio da pokaže i kome? Predsjedniku Đukanoviću?

KORAĆ: Posjeta Vučića sahrani je čin političkog licemjerja jer je mitropolit Radović bio njegov izrazit protivnik. Ne zaboravite da je duhovni otac Aleksandra Vučića Šešelj bio izrazito antiklerikalan i često vrijeđao crkvu. Pored toga on je mnogo jasnije vidio Vučića od drugih, kao čovjeka koji je zbog vlasti spreman da se odrekne bilo kog političkog principa. A izgleda da je bilo i neke lične netrpeljivosti. Predsjednik Đukanović je ovu posjetu izbjegao, vraćajući mu za njegova licemjerna zaklinjanja “da se nije miješao u izbore u Crnoj Gori” iako se naravno duboko umiješao, ne samo novčano.

Sadašnja generacija EU političara ne razumije naš region

Kako vidite prilike u regionu nakon američkih izbora i pobjede Džoa Bajdena?

KORAĆ: Ne očekujem neku bitnu promjenu politike SAD u regionu. Više saradnje sa EU i jako mnogo pasivnosti. Trenutno su sve kosovske institucije u krizi i slijedi zastoj pregovora sa Beogradom, a nema spremnosti da se pitanje funkcionalnosti BiH kao države stavi na dnevni red. Mislim da sadašnja generacija EU političara ne samo da ne prati naš region, već ga ni ne razumije. Odnos prema izborima u Crnoj Gori, pasivnost na bugarski veto Sjevernoj Makedoniji, hvaljenje Vučićeve politike ne ulivaju nadu da će se to brzo promijeniti.

Nakaradna analogija Nebojše Medojevića

Dešavanja koja prate sastavljanje nove vlade pokazuju da se koalicioni partneri, naročito DF, ne slažu sa potezima mandatara i pokušajem da napravi “ekspertski vladu”, ali će je ipak podržati. Tako barem kažu. Neće, kažu, da budu neki novi DOS…

KORAĆ: Kakva god bila nova vlada Crne Gore veze sa DOS-om nema. Mi smo bili istinski prozapadna vlada koja je pokušala da spase zemlju koju je uništila politika Slobodana Miloševića. Zatekli smo izolovanu zemlju bez ekonomske aktivnosti i u ogromnim dugovima. Ova vlada zatiče zemlju sa svim otvorenim poglavljima za pristup EU, članicu NATO, odličnim odnosima u regionu i određenim međunarodnim ugledom disproporcionalnim njenoj veličini.

Zanimljivo je da ovu nakaradnu analogiju sa DOS-om neprekidno pominje Nebojša Medojević, kolumnista lista Identitet, zabranjenog za vrijeme vanrednog stanja poslije ubistva dr Zorana Đinđića, zbog dokazane činjenice da ga je izdavao Zemunski klan. Umjesto da ćuti zbog toga on se valjda poslije skoro dvadeset godina obračunava sa mrtvim premijerom Đinđićem.