Latinka Perović: Dešavanja u Crnoj Gori će dovesti do destabilizacije cijelog regiona…

Dr. Latinka Perović, ugledna srpska istoričarka i političarka, koja je ponekad nazivana “Majkom Druge Srbije”, bivša predsjednica Antifašističkog foruma žena Srbije (AFŽ Srbije), a kasnije i sekretarka Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, u intervjuu za Radiosarajevo.ba detaljno analizira dešavanja u Crnoj Gori poslije parlamentarnih izbora i događaje koji su uslijediti.

Ona ukazuje i na ono što bi se moglo dešavati u regionu poslije najnovijeg političkog raspleta u Crnoj Gori.

Žena koja je cijeli život posvetila borbi protiv fašizma, nacionalizma i promociji univerzalnih ljudskih vrijednosti otvoreno govori šta za Crnu Goru i Zapadni Balkan znači ponovo uzdizanje nacionalizma, posebno onog velikosrpskog.

Antibirokratska revolucija

Radiosarajevo.ba: Kako vidite rezultate posljednjih parlementarnih izbora u Crnoj Gori i sve ono što je uslijedilo poslije njih, uključujući i nemire?

PEROVIĆ: Ja dugo pratim to šta se zbiva u cijelom regionu, pa, naravno, i u Crnoj Gori. Nisam iznenađena ovim što se trenutno događa. To je, zapravo, nešto što se vrlo dugo događa, još od pojave Slobodan Miloševića, od formulisanja njegovog programa, od izvoza antibirokratske revolucije u Crnu Goru, od te dvočlane federacije, od bore suverenističkog pokreta Crne Gore za emancipaciju, do referenduma…

To je jedan proces koji je vrlo postepen, koji je proizašao iz disolucije Jugoslaviji, koji je postupan, ali vrlo precizan pravac. Oni su išli na okretanje ka Evropi. Na učlanjenje u NATO pakt, na unutrašnje reforme. Mislim da su stvorili jednu novu, mladu generaciju. To, naravno, simboliše, na neki način, jer to su takva društva, DPS i predsjednik Milo Đukanović, koji je i na njegovom i na čelu države.

Postojala je ta, naravno, pretenzija odavde, da se poništi ta nezavisnost Crne Gore, da se dovede u pitanje i taj crnogorski mentalitet za koji se oni bore od kraja Prvog svjetskog rata i ukidanja države i vojske itd.

Mislim da je to sukob dvije konstantne tendencije. Jedne pretenzije iz Beograda da to sažme, da prekine postojanje crnogorskog naroda, da prekine sve njegove najnovije tekovine. Dakle, to je stara stvar koja je dugoročno gledano, po mome mišljenju, gubitnička. Ali može da uslovi jedan zastoj u Crnoj Gori i može da prouzrokuje vrlo ozbiljne probleme u regionu, po mome mišljenju. Jer Crna Gora ima odlične odnose sa svim zemljama u regionu. E, sad ako treba da se sve to promijeni zavisno od tekuće vlade, to mislim da su opasna očekivanja, ali se nadam da neće biti moguća.

Radiosarajevo.ba: Međutim, opozicija je pobijedila na bazi kritike jedne višedecenijske vlasti Mila Đukanovića?

PEROVIĆ: Naravno, to je bila ta kritika da je vlast statična, da se ne mijenja, da opozicija nema šansu. Sada su održani ti izbori. Prije svega, u Crnoj Gori postoji sloboda udruživanja, izborna kampanja je davala riječ svakome da se formuliše i predstavi. Izbori su bili slobodni. Priznato je, ali zasad još uvijek treba da se potvrdi službeno taj odnos između vladajuće partije, koja ima 40 mandata, i 41 mandata opozicije. Zvanična Crna Gora je pozdravila taj ishod i spremna je da sve dalje radi prema ustavnim odredbama.

Radiosarajevo.ba: Kako vidite prve poteze ujedinjene opozicije poslije izbora?

PEROVIĆ: Opozicija je pokazala nasilje. Ona je pokazala veoma veliku isključenost prema manjinama, posebno prema bošnjačkoj manjini, ali i prema drugima. Izrazila je prijetnje da će poništiti referendum, da će odbaciti priznanje Kosova, da će izaći Alijanse (NATO), da će prekinuti veze sa Evropom… Pa, čekajte, kako se zamišlja jedna država?! Da li te dugoročne strateške orijentacije koje su već prošle kroz demokratske procedure, kroz refenredume, treba da zavise od jedne tekuće vlade?! Mislim da to neće moći da se dogodi. To će napraviti veliku štetu, ali što se mene tiče u fokusu moje pažnje je ponašanje iz Beograda, koje u velikoj mjeri predstavlja važan resurs za takvo ponašanje opozicije u Crnoj Gori. Podstiče, ne ide na parlamentarne odnose, ide na nasilje, ide na raspirivanje nacionalizma.

Drugo pitanje koje je u fokusu moje pažnje je ta opozicija, šta ona hoće, njezin revanšizam, širenje nacionalizma, njena isključivost. To su vrlo važne stvari od kojih zavisi dalji tok događaja. Po mome mišljenju, kao i svaki složen događaja, ima i šanse, ali ima i rizike.

Ja mislim, dugoročno gledano, da su pobjedničke šanse jedne demokratske, moderne orijentacije Crne Gore koju je ona u velikoj mjeri ostvarivala posljednjih godina, a da su gubitničke šanse na strani vraćanja na situaciju iz osamdesetih i devedesetih, i jedna destabilizacija cijelog regiona.

Radiosarajevo.ba: Da, ali opozicija za incidente, recimo, u Pljevljima optužuje vlast….

PEROVIĆ: Da se sad ovoj bivšoj vlasti koja je, dobro, izgubila izbore na legitiman način, da se njoj pripisuju ti incidenti, to je beskrupulozno! Ova vlast ne izbacuje parole da će u Crnoj Gori biti Srebrenica, da treba da idu Bošnjaci iz Crne Gore. Bošnjačka stranka je bila partnerska stranka u Crnoj Gori. Nikad se nije žalila na neku neravnopravnost, ravnopravno je učestvovala u tome. Ako se sad njoj prijeti etničkim čišćenjem, to su jako upozoravajuće stvari.

Radiosarajevo.ba: Kako gledate na fenomen Dritana Abazovića. Akademik SANU-a Matija Bećković (“Ćeraćemo se”) oduševljeni veli da bi ga i u Beogradu nosili na rukama?

PEROVIĆ: Ne mogu da pravim pretpostavku da je neko ko izlazi sa političkim programom samo uvučen. Ali, očigledno je, kad čovjek posmatra tu političku scenu, da se baš u manjinama pokušavaju pronaći neki ljudi koji će zagovarati taj koncept opozicije, a to je poništenje nezavisnosti Crne Gore, to je izlazak iz Alijanse. Mislim da je to opasna politika za te manjine i njihov položaj. Ako su te države moderne države, ako su pravne države, ljudska i manjinska parva moraju biti zagarantovani.

Ja se zato plašim tih kombinacija. Njih prave različite političke grupacije, pravi ih čaršija, i tamo i ovdje, i gledam te dugoročne procese i na osnovu njih se opredjeljujem.

Radiosarajevo.ba: Nesporno je učešće Srpske pravoslavne crkve (SPC), konkretno vladike Amfilohija, kao i Beograda u ovom, kako bi ga predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nazvao, dizanju naroda. Da li se u posljednjim događajima može vidjeti uzlet velikosrpskog nacionalizma i šta bi to moglo da znači za region?

PEROVIĆ: Znate šta, poslije propasti Jugoslavije, tog raspada, Crkva je ostala jedina institucija koja je kao vezivno tkivo cjelokupnog srpskog korpusa. Crkva je u međuvremenu postala politička organizacija. Sada se ona oko tog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, a naročito oko izbora, pokazala kao politička snaga, kao konkurent. To je vrlo opasna tendencija klerikalizacije društva. Tako da mislim da su to neke stvari na koje se mora obratiti pažnja i na koju će, takođe, morati obratit pažnju i Evropa. Ona može sada to da podcjenjuje, ignoriše, opsjednuta je i sama bila dugim trajanjem te (Đukanovićeve) vlasti. Ali to su antimoderne i antievropske tendencije koje idu na štetu Srbije, dugoročno ide i na štetu Srbije.

Radiosarajevo.ba: Spomenuli ste, evo, incidente u dijelovima Crne Gore. Bojite li se da bi se po sistemu spojenih sudova ta spirala nasilja mogla preliti, recimo, u susjednu Bosnu i Hercegovinu gdje, nažalost, već odavno postoje ozbiljne tendencije.

PEROVIĆ: Dalja eskalacija tog sukoba koji je latentan, nije on od juče i zna se šta je tačno u njegovom središtu, ona će dovesti do destabilizacije cijelog regiona, po mom mišljenu. Neposredne to se tiče Bosne koja ima odlična odnose sa Crnom Gorom. To je taj koncept zaokruženja etničke države od koga ova vlast u Srbiji nije odustala, ako je uopšte i svaka prethodna vlast, izuzev Zorana Đinđića, bila odustala.

Radiosarajevo.ba: Da li je Vama iznenađujuće da na sve ovo o čemu Vi govorite Evropa, praktično, nije reagovala? Nisu htjeli primijetiti uplive Srbije na dešavanja u Crnoj Gori, auto-litije koje je predvodio sam Vučićev sin!

PEROVIĆ: Evropa podcjenjuje tu opasnost! To je previdjela ne samo zbog pandemije, koja je stavila i nju u jednu razumljivo posebnu situaciju, ali mislim da su ove stvari starije od pandemije, da je i Evropa bila opsjednuta tom dugom vlašću predsjednika Mila Đukanovića, koji, kako kažu razumni ljudi koje ovih dana slušam, i nije političar već državnik. On donosi vrlo teške i krupne odluke. Donose ih uz jednu demokratsku proceduru. Tako da to ne može da se negira. Ali, to su naša društva. Ovdje ljudi, pa i ta inteligencija koja nema dovoljno političke zrelosti, misle da je važno samo smjenjivati nosioce vlasti. Pa, nije ako vi ne promijenite sistem i metod vladanja…