Politika

MCP: Ni jedna crkva, ni džamija nijesu bile imovina države

Cetinjski manastir

Mitroplija crnogorsko primorska danas je ponovo optužola crnogorsku vlast da hoće da joj otme kako tvrde “njihovu imovinu” i ocijenila da državni zvaničnici u Podgorici istupaju sa netačnom i neobjektivnom tezom da je imovina Cetinjske Mitropolije i njenih hramova prije 1918. godine navodno bila svojina države Crne Gore. Tvrde da se uvidom u arhivski dokument o popisu Državne imovine tokom trajanja nezavisne države Kraljevine Crne Gore do 1918. jasno vidi da ni jedna pravoslavna, ni rimokatolička crkva, ni džamija nijesu bile imovina države.

Dodaju da su sve državne vlasti u Crnoj Gori, barem do 1946. godine, kako nacionalne, tako i okupacione, poštovale i uvažavale imovinska prava i vlasništvo Cetinjske Mitropolije i njenih hramova, i nijesu uzurpirale njene posjede.

Saopštenje MCP prenosimo u cjelosti:

Atakujući bezobzirno na hramove i imovinu Cetinjske Mitropolije najnovijim Predlogom Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica državni centri moći u Crnoj Gori služe se krivotvorenjem istorijskih činjenica. Državni zvaničnici u Podgorici istupaju sa netačnom i neobjektivnom tezom da je imovina Cetinjske Mitropolije i njenih hramova prije 1918. godine navodno bila svojina države Crne Gore. Ovo iskonstruisano stanovište formulisano za potrebe dnevne politike nema uporište u istorijskim činjenicama i sačuvanim arhivskim aktima. Činjenice upravo govore suprotno. Već u srednjovjekovnoj Zeti, gospodari koji su bili izdanci narodnih dinastija Vojislavljevića, Nemanjića, Balšića i Crnojevića, ustupali su vladarskim poveljama brojne i bogate zemljišne posjede manastirima i crkvama. Darovani posjedi postajali su vlasništvo hramova, odnosno Crkve, a ne države ili dvora.

Primjera, radi, poveljom od 4. januara 1485. g. gospodar Zete Ivan Crnojević darovao je cetinjskom manastiru dvije trećine Cetinjskog polja, ali i zemljišne posjede u Dobrskom selu i Ceklinu i solane u Grblju. Nakon osnivačke povelje Cetinjskom manastiru, gospodar Ivan Crnojević je donio i Zakon (Sud carski i patrijaršijski) 1485. godine, kojim se zaštićuju manastirska imanja. Pri svršetku iste povelje Ivan Crnojević iskazuje anatemu na svakoga ko bi se usudio da Cetinjskom manastiru prisvoji makar i dio zemljišne svojine koju mu je on svojevoljno namijenio.

Poruka Ivanove anateme namijenjena budućim pokoljenjima doslovno glasi: “Ako koga nauči sijač zloće i naš protivnik đavo nešto oduzeti ili poreći od onoga što smo napisali, neka takvi bude proklet od snažne desnice Vladike Velikoga našega Tvorca neba i zemlje i sile časnog i životvornog Krsta i od 12 vrhovnih Apostola i od 70 ostalih, od 318 nikejskih svetih otaca i od svijeh koji su od vjekova Bogu ugodili i da je takav podoban Judi izdajniku i onima što vikahu uzmi, uzmi i raspni, krv njegova na nas i na djecu našu i Prečista Mati Božja suparnica da mu bude na strašnom nelicemjernom sudu!”

Formulišući vladarsku kletvu koju je namijenio budućim uzurpatorima manastirske svojine, gospodar Zete je faktički štitio zemljišnu svojinu cetinjskog manastira koju mu je upravo on zavještao osnivačkom poveljom. Vrijeme u kome se gospodar Ivan odlučno i beskompromisno borio za opstanak slobodne Zete bilo je burno i surovo. Ipak, u narodu je bio razvijen strah od Božijeg suda, u slučaju kakvog moralnog prestupa prema Crkvi. Upravo na takav osjećaj savjesti u narodnoj svijesti Ivan je računao kao djelotvorni mehanizam koji će pojedinca blagovremeno udaljavati od grijeha uzurpacije crkvene imovine. Ali vremena se mijenjaju i ljudi u njima.

U razdoblju militantnog bezvjerja strah od Božijeg suda gotovo je iščezao u narodu na ovim terenima. Za kolektivno stanje duha i za moralnu budućnost naroda to nije ispravno ishodište i neminovno vodi pravnoj i moralnoj anarhiji društvene zajednice. Temelj zemljišnoj svojini i imovinskim pravima ostroškog manastira položio je Sv. Vasilije Ostroški lično. Rođen 1610. u selu Mrkonjići u Popovom polju kod Trebinja – Srbin iz Hercegovine, Sv. Vasilije Ostroški se kao mitropolit zahumski odstupajući ispred zuluma Turaka, 60-tih godina 17. vijeka skrasio u zabitoj pećini na padinama ostroških greda i sa grupom monaha sazidao Gornji ostroški manastir posvećen Časnom Krstu.

Da bi obezbijedio novosazidanom manastiru materijalni osnov za opstanak i duhovnu misiju, Sv. Vasilije je otkupio određene zemljišne parcele u podoostroškim selima. U Zavještajnom pismu iz 1666. godine koje se i danas čuva u riznici ostroškog manastira, Sv. Vasilije poimenično imenuje topografske nazive lokacija koje je u minulom vremenu otkupio za obrazovanje i uvećanje zemljišne svojine ostroškog manastira. U završnom segmentu Zavještajnog pisma ostroški svetitelj doslovno kaže: “I tko bi se pokusio da neščo otnimi od manastira, otnimio Gospod Bog takovomu razoritelju njegov dom, kuću i stoku sa sinovi i vase njegovo imenije, da mu Gospod Bog porazi i rasipa vanezapu va veki,amin. Da ga trag i ožak pogibne va veki, amin” (I ko bi pokušao nešto da otme od manastira, oteo Gospod Bog takvom razoritelju njegov dom, kuću i stoku sa sinovima i sav imetak da mu Gospod Bog zatre i raspe odjednom u vijekove, Amin! Da njegov dom nastrada u vijekove, Amin!)

Izrečenom anatemom Sv. otac u stvari štiti zemljišnu imovinu ostroškog manastira koju mu je lično obezbijedio i jasno i nedvosmisleno opominje seljane podostroških sela da se ne bi usudili da nasilno i protivpravno prisvajaju posjede manastira. U protivnom, suočiće se sa dejstvom kletve koju na uzurpatore ostavlja. A suočiti se sa kletvom Sv. Vasilija nije nimalo razumno.

Integritet i nepovredivost crkvene svojine pravoslavnih manastira štitile su često i turske vlasti rukovođene odredbama šerijatskog prava. U Cetinjskom ljetopisu, dragocjenom istorijskom izvoru, koji se čuva u riznici Cetinjskog manastira, opisuje se slučaj koja osnažava naše stanovište.

Stanovnici zaseoka Humci u Cetinjskom polju već su generacijama obitavali na zemljišnom posjedu Cetinjskog manastira. Manastiru su plaćali zakupninu za korišćenje crkvene svojine. U prvoj polovini 17. vijeka Humci su prisvojili manastirsku zemlju i prestali su da plaćaju zakupninu manastiru. Cetinjski mitropolit Mardarije Kornećanin obratio se 1638. godine turskim upravnim vlastima za pomoć. Na Cetinje je došao odred Turaka i fizičkom prinudom primorao Humce da isplate zaostala dugovanja cetinjskom manastiru i da se potčine upravi Cetinjske Mitropolije.

Upravo s tim u vezi, u Cetinjskom ljetopisu se pored ostaloga kaže: “Tada pašini čauši po pravdi Humce pohvataše i svezaše čvrsto i ljuto bez milosti toljagama tukoše. Oni umilno plakahu i žalosno vapijahu da ih pomiluju, radi milosti Božje. Tada se umiljavahu i moljahu čauše da prestanu sa ljutnjom i da ih više ne biju, da ih odriješe. Međutim, čauši najprije Humce veoma globiše, zatim pustiše. Oni nas poslije toga počeše kumiti i moliti da ih ne vode k paši i plačući cjelivahu nam ruke i grljahu noge, da odredimo kmetove i da plate štetu koju su manastiru učinjeli”.

I glavari Crne Gore “po ukazu” Šćepana Maloga izdaju 1768. godine ispravu, kojom se vladici Savi i manastirskoj bratiji garantuje bezbjednost manastirske imovine i ovo pismo potvrđuju “mohurom (pečatom) sve Černe Gore”. U njemu se pored ostaloga kaže: “I ako se nađe koji hristijanin da ukrade ikakvoga imjenija cerkovnoga, da plati cerkvi sedmericeju, a globe zemlji dvadeset cekinah. I ako se crkva požali nama glavarima da im koji nasramoticom hara žita i livade, ili čini koju drugu nasramoticu, ili zloslovi sveštenika, da plati globu zemensku i da bude kastigan.”

Na praznik Blagovijesti, 25. marta 1868. održana je Narodna skupština glavara u Cetinjskom manastiru, pod predsjedništvom knjaza Nikole, i tada je prvi put izvršena podjela imovine u Crnoj Gori na: crkvenu, državnu i porodičnu imovinu vladalačke porodice Petrović Njegoš. Tada je odlučeno što pripada Manastiru, što je vlasništvo države i što će pripadati knjazu Nikoli I Petroviću Njegošu kao vladaru. Tim povodom u Crnogorskom godišnjaku “Orlić“ za 1896. Godinu piše da je Narodna skupština odredila da Manastiru na Cetinju pripadaju „sve zemlje, gore i vaskolik meteh, kud krisovulja Ivanbegova piše…” U državnu imovinu je, pored zemljišnih dobara i malobrojnih javnih objekata, tada prešlo istorijsko oružje iz riznice kao i vojni arhiv.

O vjekovnom trajanju i poštovanju Osnivačke povelje govori nam i dokument nastao 410 godina od njenog donošenja. Poput srednjovjekovnih vladara iz dinastija Nemanjića i Crnojevića, kada je sin nasljednik poštujući očevo djelo na hrisovulji stavljao svoj potpis, tako je i knjaz i gospodar Nikola I Petrović Njegoš na sličan način potvrdio i osnažio hrisovulju gospodara Ivana Crnojevića, donoseći Ukaz o pravu svojine nad zemljištem Cetinjskog manastira 17. juna 1895. u kojem piše sljedeće:

“Naš slavne uspomene prethodnik, Zetski Gospodar Ivan Crnojević, osnovavši na Cetinju manastir kao stolicu Zetskih Mitropolita, obdario ga je raznim dobrima, među kojima se nalazi i veliki dio cetinjskog polja. Kroz zla vremena, što su prelećela iznad srpskog naroda, uništivši mu i trag državnog života, ova zadužbina Ivana Crnojevića, posljednjeg nezavisnog srpskog Vladaoca, tako obilato obdarena, bila je u stanju da sačuva u neprekidnosti Državnu misao, koju je u onoj olujini taj mudri srpski Vladaoc sklonio pod Orlov Krš; i sem toga, da sačuva do naših dana jedinu episkopsku stolicu od onih, što je Sv. Sava podigao u srpskoj državi…

Ovijem najsvečanije potvrđujemo manastiru pravo svojine zemljišta, na kom se cetinjska varoš, Naša Prestonica, podiže, te dajemo svakome na znanje, da ovo zemljište ostaje za sva iduća vremena u isključivoj svojini Cetinjskog manastira sveto i neprikosnoveno.

Sveta Cetinjska Mitropolija bdiće nad ovim manastirskim pravom, Gospodarom Ivanom Crnojevićem darovanim i ovim Našim Ukazom potvrđenim. U našoj Prestonici Cetinju na dvadeset peti dan rođenja Našega Nasljednika Knjaza Danila, 1895. NIKOLAJ”

Uvidom u arhivski dokument o popisu Državne imovine tokom trajanja nezavisne države Kraljevine Crne Gore do 1918. jasno se vidi da ni jedna pravoslavna, ni rimokatolička crkva, ni džamija nijesu bile imovina države.

Sve su državne vlasti u Crnoj Gori, barem do 1946. godine, kako nacionalne, tako i okupacione, poštovale i uvažavale imovinska prava i vlasništvo Cetinjske Mitropolije i njenih hramova, i nijesu uzurpirale njene posjede. Stvari će se temeljno promijeniti dolaskom komunista na vlast.

Prema Zakonu o agrarnoj reformi i unutrašnjoj kolonizaciji iz 1946. pravoslavni manastiri u Crnoj Gori lišeni su većeg dijela svojih zemljišnih posjeda. Prema istom zakonu manastiri su kategorisani u dvije grupe manastira tzv. većeg istorijskog značaja,u koje su svrstani Cetinjski manastir, Ostrog, Piva, Morača i Savina, i ostali manastiri.
Manastirima “većeg istorijskog značaja” zakon je ostavio u svojinu 30 hektara zemlje i 30 hektara šume, dok je ostalim manastirima ostavio u pravo svojine i korišćenja 10 hektara obradive zemlje i šume. Ovaj zakon nije nacionalizovao hramove i minimum zemljišnog posjeda, koji se nije našao na udaru agrarne reforme, već ih je ostavio u pravo svojine i slobodnog raspolaganja Cetinjskoj Mitropoliji i njenim područnim hramovima. Nikad ni jedna državna vlast u Crnoj Gori nije pokušavala niti realizovala podržavljenje pravoslavnih hramova i cjelokupne njihove imovine.

Sadašnje nastojanje državnih centara moći u Podgorici jedinstven je takav slučaj u cjelokupnoj istoriji Crne Gore i njene državno-pravne tradicije. Takva izrazito nasilna ideološka i politička doktrina nema utemeljenja u pravnom i cjelokupnom istorijskom nasljeđu ove namučene zemlje.

Državni ideolozi često forsiraju tezu da je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori prisutna tek od 1920. Sračunato i tendenciozno prećutali su 700 minulih godina njenog djelovanja na ovim prostorima. Cetinjska Mitropolija izvodi svoj crkveno-pravni kontinuitet iz Zetske eparhije koju je 1219. formirao upravo Sv. Sava, dok je na saboru u Skoplju na Cvijeti 1346. uzdignuta u rang Mitropolije zetske. Brojni hramovi na terenima Crne Gore sazidani su nastojanjem svetorodne dinastije Nemanjića. Manastir Moraču podigao je knez Stefan Nemanjić, sinovac Sv. Save, 1252. Manastir Đurđevi Stupovi kod Berane, podigao je Nemanjin sinovac i brat od strica Sv. Save župan Prvoslav Nemanjić 1213. Manastir Vranjinu na Skadarskom jezeru podigli su Sv. Sava i episkop zetski Ilarion 1224. Manastir Duljevo kod Budve podignut je nastojanjem cara Dušana 1348. Crkvu Sv. Petra i Pavla u Bijelom Polju podigao je humski knez Miroslav, Nemanjin brat, 1190.

Spisak hramova, koji su u doba Nemanjića sazidani na terenu od Polimlje i Potarja do obala Jadrana znatno je veći. Ne zaboravimo pritom da je duhovnu vlast nad ovim terenima i vjernim narodom vršila upravo Srpska pravoslavna Crkva sa sjedištem u manastiru Žiči kod Kraljeva, potom u Pećkoj Patrijaršiji.

Sračunato i tendenciozno se prećutkuje da se Mitropolija crnogorska i primorska, kao nasljednica Mitropolije zetske, pominje prvi put 1504. i podmeće da je formirana 1931.g. želeći da joj se kod neupućenih skrati postojanje za 427 godina.

Samovoljnom i nekanonskom odlukom turskih vrhovnih vlasti ukinuta je 1766. godine Pećka Patrijaršija kao majka crkva Cetinjske Mitropolije. U razdoblju između 1766. i obnove srpske patrijaršije 1920. cetinjski mitropoliti i gospodari Crne Gore istrajno su se zalagali za uspostavljanje Pećke Patrijaršije i formiranje jedinstvene srpske države. Patrijarh pećki Atanasije II Gavrilović dodijelio je 1750. cetinjskom mitropolitu zvanje “egzarha trona pećkoga”.

Isto zvanje nosiće cetinjski mitropoliti i poslije ukidanja Patrijaršije u Peći. Upravo na taj način prvojerarsi Cetinjske Mitropolije promovisali su svoju crkveno-pravnu doktrinu da je Mitropolija na Cetinju legalni i legitimni sljedbenik i nasljednik autokefalne Pećke Patrijaršije i da je njen duhovni i nacionalni cilj da radi na njenoj obnovi, do koje je 1920. i došlo. I u razdoblju svog samostalnog života između 1766. i 1920. Pravoslavna Crkva u Crnoj Gori nosilac je i promoter srpskog crkveno-narodnog identiteta, o čemu uostalom govore brojni istorijski izvori. Upravo zato Mitropolija Cetinjska nikad nije ni zatražila pa samim tim ni dobila tomos (povelju) o sticanju statusa autokefalne crkve.

Njen duhovni i nacionalni prioritet bio je upravo suprotan – obnova srpske patrijaršije u Peći. Ona, doduše, jeste nazivana “autokefalnom” od 1904. na inicijativu knjaza Nikole, nasljednika mitropolita i gospodara Petrovića, koji se kao takav ponašao u odnosu na Crkvu kao gospodar i “mitropolit”, u vremenu kad je Mitropolija – Pravoslavna Crkva u Crnoj Gori – bila državna vjera, a on – hrišćanski vladar.

Što se tiče navođenja nje kao “autokefalne” u Rali-Potlijevom zborniku kanona, u fusnosti se izričito navodi da u Sintagmationu Carigradske Patrijaršije, koja je davala autokefalnost, toga nema.

Knjaz Nikola je proglasio Crkvu “autokefalnom” – da bi ga mitropolit krunisao za kralja (1910). A što se tiče obnove jedinstva Pećke Patrijaršije, isti kralj je (1913) postavio prvog Pećkog mitropolita Gavrila Dožića, poslije ukidanja Pećke Patrijaršije (1766) i iz egzila prihvatio njenu obnovu, tražeći samo da joj sjedište bude u Peći, a ne u Sremskim Karlovcima – Beogradu.

Stoga, poštujmo zavještanja naših narodnih velikana, gospodara Ivana Crnojevića, Sv. Vasilija Čudotvorca Ostroškog i mnogih znanih i manje znanih. Jer narod koji flagratno krši i nesavjesno ignoriše autentično duhovno i pravno nasljeđe minulih pokoljenja neminovno je osuđen na duhovnu destrukciju i biološko nestajanje.

Nije ni mudro ni razumno ratovati sa svojim praocima; i narodnim velikanima, a još manje sa Gospodom. Uostalom metafizički rat sa Duhom Gospodnjim niko nije dobio. Niti ga može dobiti.

194

avatar
1000
59
135
0
 
150
MilošPedjaBodinMikicaMikica
NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Miloš
Gost
Miloš

Ja bih da pevam još malo, jer je život samo jedan….
Dajte ljudi malo price o platama, ljetovanjima, životu…. radi se samo za osnovne potrebe: struja, telefon, voda, smeće….

Pedja
Gost
Pedja

Vjera je jedno a država drugo.

Mikica
Gost
Mikica

U ime Njegovog Veličanstva Petra i po milosti Božjoj i volji Narodnoj Kralja Srba, Hrvata i Slovenaca Mi Aleksandar Naslednik Prestola – Na predlog Zastupnika Našeg Ministra Vera, Našeg Ministra Prosvete, a po saslušanju Ministarskog Saveta i saglasno sa odlukom zbora svih srpskih pravoslavnih arhireja iz Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca od 13/26. Maja 1919. godine, rešili smo i proglašujemo:… Više »

Bodin
Gost
Bodin

Pa ovdje se ne pominje ukidanje autokefalnosti CPC već ujedinjenje svih srpskih pravoslavnih arhireja koji su do tada bili pod raznim tuđinskim vlastima.

djuradj
Gost
djuradj

…ali jesu drzave Srbije…:))))))))))))))))))))))))))))))))…

Mikica
Gost
Mikica

Nijesu države Srbije nego SPC čiji je sastavni dio MCP. MCP se 1920g vratila majki crkvi uz pristanak svog arhiepiskopa i ortodoksna je laž da je ukinuta dekretom kralja Aleksandra( izađite sa tim dokumentom).Od 1766 zbog osvajanja Peći od strane Otomana, luču pravoslavlja na ovim prostorima imala je MCP koja je bila autonomna i nezavisna crkva ali ne i autokefalna… Više »

ZoranV
Gost
ZoranV

Samo lagano, Crnoj Gori nije zurba. Prvo drzavno vlasnistvo, pa autokefalnost ( a ne autof….. ) kako mirotocivo nazva bracu Crnogorce jcasti jedan jadan vazan predstavnik SPC )
Pa zabrana gradnje bez dozvole, pa porezi … itd samo lagano.
Uskoro ce veliki broj vjernika SPC preci u CPC.

Bole
Gost
Bole

Pitam sve vas koji komentarišete: koliko vam crkva zaista znači u životu i kad ste zadnji put prisustvovali Liturgiji? Jeste li kršteni i vjenčani u crkvi, jesu li vam djeca krštena, postite li postove, živite li u miru i ljubavi sa bližnjima, idete li na ispovijest i pričešće?

Mirko
Gost
Mirko

Šta se ovi beće sa ovim suludim saoštenjima. neka se uknjizi na onoga na koga se vodilo do 2000 godine. Koliko mi je poznato manastir Sv, Vasilija Ostroškog se je uknjižen 2005. godine i kakave sada to ima veze sa 14 vijekom?

CrnogorciSuSrbi
Gost
CrnogorciSuSrbi

Dokazi da je bilo vlasnistvo drzave i eto vam kljuceva

crnomace
Gost
crnomace

MCP: Ni jedna crkva, ni džamija nijesu bile imovina države-ali jesu strane države.takp bar govore iz bratske nam republike.

CrnogorciSuSrbi
Gost
CrnogorciSuSrbi

Pravoslavna Mitropolija je organizacija koja posjeduje svoju privatnu imovinu, i to u svakoj zemlji planete sem u Nesekularnim zemljama.

Raulio
Gost
Raulio

Najbolje na referendum da se ovo odluči. A? Što mislite stari liberali? Malo demokratije. Da vidimo što narod misli a ne dpsovski botovi po forumima i portalima.

Joveta
Gost
Joveta

Ovi iz SPC uporno ponavljaju i identifikuju sebe sa crkvom prije 1918.i ako im se sto puta reklo da oni nisu naslednici crkve koja je u Crnoj Gori bila do njene okupacije.Mislim da im ovaj put nece upaliti.Nasa vlast mora ovo izvesti do kraja..i ovima jasno reci ,vi ste tudja crkva..ne pricajte o onome sto se desavalo prije 1918.to je… Više »

Oprem dobro
Gost
Oprem dobro

O junack moje leglo viva vero Montenegro samo CPC

Pircio Biroli
Gost
Pircio Biroli

To su tvoji pjevali taju tvome Pirciju kad je došao na junačko Cetinje! Imaš ti braće i sestara po Cetinju dosta!

Oprem dobro
Gost
Oprem dobro

Evv iva

CrnogorciSuSrbi
Gost
CrnogorciSuSrbi

Oflazite okupatori iz sektaske spc

Prdimir136@gmaz
Gost

Brat tvoj!

Trt milojka
Gost
Trt milojka

Samo CPC eviva Montenegro

Pircio Biroli
Gost
Pircio Biroli

Sestra tvoja!

Trt milojka
Gost
Trt milojka

I baba mi je voljela govorit eviva

Zoran
Gost
Zoran

Opet saopštenje tzv mitropolije spc.

dare
Gost
dare

Opšte obrazovanje Uvek i svugde dostupno znanje Početna Astronomija Biografije Citati Dogodilo se… Fizika Geografija Istorija Kako se piše Matematika Mitologija Srpski jezik Šta znači Zanimljivo Zašto se kaže 1000 zašto nijedan ili ni jedan Piše se i jedno i drugo. Zamenica nijedan, u značenju nula ili niko, piše se spojeno i može se tretirati kao broj: nije pojela nijedan… Više »

Send this to a friend