Politika

Na rubu pameti

Piše

Emir Imamović Pirke

Za službeni Beograd, ovaj Vučićev kao i svaki od pojave Slobodana Miloševića minus, dijelom, kratki premijerski mandat Zorana Đinđića i Bosna i Hercegovina i Crna Gora su privremene tvorevine i prolazne nepogode od kojih Srbija, u najgorem slučaju, može samo kompenzirati trajni gubitak Kosova i kojima će, u boljem, upravljati kao svojim pokrajinama niskog stepena autonomije

Ako se pita Milorada Dodika, a na opću žalost pita, srpski nacionalni interes u Bosni i Hercegovini nije da nema najsiromašnije penzionere u Evropi, devet puta manje investicija nego Sarajevo ili pet puta manje turista od tog grada, kao što nije, to pogotovo, izmicanje iz ruske zone interesa bez obzira što je, kako je to u jednom intervjuu rekao Maksim Samorukov iz think-thanka Carnegie. Cilj te zemlje je zadržavanje statusa quo u BiH ili, u prijevodu, održavanje stanja na rubu rata, bijede i pameti.

Prema Dodiku, članu Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, a samoproglašenom direktoru tog bosansko hercegovačkog entiteta koji, inače, samog sebe naziva Glavnim Bajom srpski nacionalni interes na području od Trebinja do Bihaća i od Bijeljine do Neumajeste dau službenu posjetu Sarajevu ne dođe predsjednik Republike Crne Gore, Milo Đukanović.

VETO

Kada se, ispada, u Podgoricu pošalje dopis u kojem će lijepo, ćirilicom i latinicom, štampanim slovima na memorandumu, pisati da Đukanović u Sarajevo može na zeljanicu, ćevape i hurmašice, ali ne može, to nikako, kao zvanični gost državnih institucija, prestat će da postoji jedan od razloga zbog kojih bi Republika Srpska mogla nestati ili propasti, utopiti se u Federaciju BiH ili…

Nabrajanje je, naravno, uzaludno: posjeta Mila Đukanovića Sarajevu pogubna je po srpske nacionalne interese u Bosni i Hercegovini u istoj mjeri u kojoj kiša oko Kragujevca utiče na rezultate Kloppova “Liverpoola”. No nje, te posjete, zasada biti neće. Narodna skupština Republike Srpske, u kojoj većinu imaju Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata i grupica stranaka trgovačkog karaktera, stavila je, na Dodikovu inicijativu, veto na Đukanovićevu posjetu BiH, planiranu za drugi i treći mart i, praktično, već otkazanu u intervjuu kojeg je crnogorski predsjednik dao Face televiziji iz Sarajeva, kada je najavio dolazak u Srebrenicu jedanaestogjula, na obilježavanje četvrt vijeka od genocida nad tamošnjim Bošnjacima.

Svašta je u svom političkom životu pokušavao biti Milorad Dodik: reformista Ante Markovića, opozicionar Radovanu Karadžiću koji – misli se na Dodika, ne na Karadžića zagovara vojnu saradnju Republike Srpske i pokojne Republike Srpske Krajine, podržavajući, uz ostalo, raketiranje Zagreba, osnivač alternativne Vlade BiH, odnosno Vijeća ministara u sjeni. Najvažnije od svega, pokušao je Dodik postati Milo Đukanović zapadno od Drine. Dakle, dugovječni, neugrozivi vladar bez ograničenja trajanja mandata i u društvu u kojem demokratija funkcionira, kažimo tako, linekerovski: svi mogu birati i biti birani, samo što uvijek pobijedi isti.

COPYPASTE

Kada mu je tranzicija iz jugoslavenskog prvaka u oranju u Đukanovića 2.0 propala, Dodik je odabrao drugog Crnogorca za kopiranje uz update Radovana Karadžića. Biti njegov nasljednik nosi, međutim, stanovite dužnosti i obaveze. Evo, recimo, da se učestvuje u svakoj regionalnoj krizi koju producira Aleksandar Vučić i da se, ma koliko se na prvu, drugu, treću i pedesetu čini blesavim, srpskim nacionalnim interesom proglasi stopiranje dvodnevnog dolaska predsjednika jedne susjedne države. Da bi ionako proziran manevar bio još providniji, nađen je i službeni razlog: crnogorski Zakon o slobodi vjeroispovijesti usmjeren je, kaže Dodik baš tim riječima, protiv Srpske pravoslavne crkve, a kako u Beogradu kreirana svesrpska politika funkcionira po principu spojenih dosadato Dodik nije rekao, naravno tako se i Srbi u BiH imaju osjećati ugroženo kada im se to naloži.

U književnostije, tvrde teoretičari, kritičari i recenzenti, jednako važno ono napisano i ono što je ostalo neizrečeno, ali se ćuti iz proznog teksta. U pravu je sasvim suprotno: važno je samo ono što piše, a kako u famoznom Zakonu ne piše ama baš ništa Što je “usmjereno protiv interesa Srpske pravoslavne crkve”, onda to treba izmisliti. Onako kako to rade Amfilohije Radović, Andrija Mandić, Aleksandar Vučić i, evo, Milorad Dodik.

Posljednji, istina, ne koliko bi želio, već koliko može i smije, Što također nije malo, samo što nije dovoljno. Naime, ista ona Narodna skupština Republike Srpske nije usvojila Deklaraciju o položajusrpskognaroda u Crnoj Gori koju je, uzgred rečeno, predložila opozicija, a vladajuća većina odbacila nakon što je dio zapadnih diplomata Dodiku rekao da njegove akcije podrazumijevaju njihove reakcije, a one mu, da se ne zanosi, neće biti nimalo ugodne.

U tom je dokumentu, prema slobodnoj interpretaciji, pisalo daje danas teže biti Srbin u Crnoj Gori nego Ujgur u Kini, Ukrajinac na Krimu i krme u Teheranu zajedno, pa sve to puta dva.

Litije u crnogorskim gradovima i Dodikova blokada institucija BiH zbog odluke Ustavnog suda kojom javno, isključivo javno, poljoprivredno zemljište u Republici Srpskoj pripada BiH a, naravno, ostaje gdje jeste njegov i parlamentarni veto na Đukanovićev dolazak i Amfilohijeve tehnike ucjene vlasti u Podgorici, dešavaju se u isto vrijeme zato što se njima upravlja sa istogmjesta.

Za službeni Beograd, ovaj Vučićev kao i svaki od pojave Slobodana Miloševića minus, dijelom, kratki premijerski mandat Zorana Đinđića i Bosna i Hercegovina i Crna Gora su privremene tvorevine i prolazne nepogode od kojih Srbija, u najgorem slučaju, može samo kompenzirati trajni gubitak Kosova i kojima će, u boljem, upravljati kao svojim pokrajinama niskog stepena autonomije. To što svježe, još neohlađeno historijsko iskustvo govori kako je svaki sličan pokušaj završio poput modernih džihada, dakle epskim neuspjehom, očigledno je manje važno od svetosti nedostižnogcilja. Uostalom, ako racionalan cilj opravdava sva sredstva, onda iracionalni traži isključivo takva.

(Autor je bosanskohercegovački pisac i novinar)

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Kaushung
Gost
Kaushung

Gospodin covjek

Maki
Gost
Maki

Jedini Emir koji moze nesto i ima sta da kaze je Kusturica,sto njega ne zovnete….

Maki
Gost
Maki

Njegose ustani da vidis ovo molim teeee i spasi nas…..

Maki
Gost
Maki

Emireeeee stani bolan……dje si navalio….

boki
Gost
boki

Kako se ovi ljudi usude da pišu o nečemu o čemu aposlutno blage veze nemaju nije mi jasno. Vidio je neđe kako se spominje Beograd, Rusija, zli Srbi i to je to. Njemu dovoljno da sklopi sliku. Nevjerovatni su ljudi.

Samuraj
Gost
Samuraj

Po cemu si zakljucio da nemaju veze? Polazeci od sebe?

Jajaja
Gost
Jajaja

SVSKA CAST GOSPODINE.DODIK JE BLAM .MOJE SAUCESCE NARODU REPUBLIKE SRPSKE
EVIVA MONTENEGRO

Djuka
Gost
Djuka

Jos malo cete ove analiticare poceti sa pjace da dovodite.

Suljo Omerov
Gost
Suljo Omerov

Jos vise ovakvih,bise ljudi okrecete protiv vas. Samo naprijed,molim vs jos nadjite ovih burekdzija

Maki
Gost
Maki

Tako je,stvarno narod omalovazavaju i svaki dan dovode iz susjednih zemalja neke bezimenjakovice da nas uce ko smo i sta smo,sacuvaj me boze…pa se cude sto litije traju i sto ce biti sve brojnije…..

Nece moci
Gost
Nece moci

Av av av

Nomen est omen
Gost
Nomen est omen

A dje radi? Je li isto Al Dzazira?

Bob Rock
Gost
Bob Rock

Svaka ti je Njegoseva moj Pirke. Nazalost, sve suva istina!

Hrkljuš
Gost
Hrkljuš

Ćuj ba, …Đe ba zapelo, ….Koga ti foliraš,… Daj šta daš,….
Ko ti je to napisao, jer nijesi toliko,…..

Srbo
Gost
Srbo

Evo ga još jedan

Send this to a friend