Pešić: Vučić je govorio istinu o Čoviću

Nebojša Čović uobičajeno u svom prepoznatljivom maniru “zaobilazi” istinu. Valjda bi, kao iskusan političar, trebalo da zna da je lakše da sam saopšti tačne podatke, da ga javnost ne bi hvatala u neistinama, da ne upotrijebimo neku težu kvalifikaciju, kazao je predsjednik Savjeta mladih DPS Crne Gore Nikola Pešić.

“Za početak, Čović vješto prećutkuje da je gradonačelnik Beograda bio kao član Socijalističke partije Srbije Slobodana Miloševića, a ne kao član DOS-a, što bi se moglo zaključiti iz njegove gradacije događaja. Takođe, kao “jednog od lidera DOS-a” i njegovog doprinosa se ne sjećaju ni oni koji su zaista bili lideri tog pokreta, a kamoli neko značajno mlađi i perspektivniji od njega, što i nije preveliki problem. Čitav stil reagovanja Nebojše Čovića Ćokija je očekivan. Tekst prepun prljavštine i pokušaja omalovažavanja u kojem Ćoki, služeći se svima dostupnim informacijama, pokušava predstaviti sebe kao nekoga ko zna mnogo i ko je veoma uticajan, a zapravo je jedino tačno da je mnogo sujetan. Ipak, njegova spremnost da pristane čak i na to da ga sadašnji „držač povoca“ koristi kao lošu kopiju Aleksandra Vulina za takmičenje u pljuvanju u dalj, dosta slikovito odražava čovjeka kojem je potrebnije ljudsko sažaljenje nego polemika”, kazao je on.

Jer, ko bi sebi, dodaje u saopštenju, u ozbiljnim godinama i sa takvom „biografijom“ kakvom se Čović hvali, a drugi bi je se stidio, dozvolio da se javno ponižava za interese čovjeka koji o njemu misli ovo: “Blagoglagoljiv, lažljiv i iako ne glup, bolesno ambiciozan, toliko da ni približno ne može da odredi svoje stvarne mogućnosti i potencijale, ali i istinski beskrupulozan, jedan od retkih za koje sa sigurnošću možete da tvrdite da bi gazio preko leševa sve se umilno osmehujući.” (Aleksandar Vučić o Čoviću, u komentaru knjige “ Nebojša Čović – mafijaška pudlica”, V. Šešelj, 2002)

Čović je na veoma klizavom terenu kad pominje kerove i povoce, jer neodoljivo asociraju na nadimak „pudlica“, kreatori bi rekli uglavnom zbog karaktera. Inače, pudlica je rasa pasa koja laje i kevće isključivo da bi privukla pažnju, a na prvi povišen ton se povlači, dodaje.

Ima neke analogije sa ponašanjem Čovića za kojeg upućeni tvrde da je panično u ponoć nakon jedne košarkaške utakmice u Podgorici i incidenata koje je isprovocirao, zvao po Crnoj Gori prijatelje, ili bivše prijatelje, pravdajući se kako nije kriv i kako nije prvi započeo. To je vrlo vjerovatno i jedini razlog zbog kojeg je Čović, sledećom prilikom izmislio „ratno stanje“ u Crnoj Gori, jer takva samoponiženja čak ni on ne može da priredi sebi dva puta, smatra Pešić.

“Isti ovakav odgovor bi mu sročio i bilo ko iz Beograda, Srbije, sa Kosova… jer je svuda jednako zapamćen po svojim poslovnim i političkim „podvizima“, svjedoci bi rekli – lopovlucima. Doduše, tamo bi ga ispratili znakovitom pjesmom – „krade se lova, k’o Čova sa Kosova“.
I to bi bilo uglavnom sve po čemu će Nebojša Čović ostati upamćen, uprkos pokušajima da prekreči svoju biografiju. Ostaje mu i nadimak „Ćoki“, kada, kako i pod kojim okolnostima ga je stekao zna on sam najbolje. A znamo i kako je javnost saznala za njega.  Na kraju, nikome sem Ćokiju ne bi vaspitanje i dostojanstvo dozvolili da u političku polemiku uvlači porodice, posebno ne preminule članove porodica. Na nesreću, čitava javnost se u više navrata uvjerila koliko Nebojša Čović poštuje mrtve, posebno mrtve prijatelje i saradnike. Ovo je bila još jedna prilika da dokaže svoju beskrupuloznost u borbi isključivo za svoj podanički položaj u bilo kojoj vlasti”, zaključuje u saopštenju.