Radulović: Rješenje je u dijalogu, svaki drugi put je opasan

Crkva istrajavanjem na zahtjevu za povlačenje Zakona zapravo vrši politički, a ne pravni pritisak na donosioca zakona. To se može u jednu ruku tumačiti i kao zauzimanje bolje pregovaračke pozicije, ali biti i “Ahilova peta” upravo pred međunarodnom zajednicom koja u tome može pročitati rukopis iz ranih devedesetih”, ocijenio je Branislav Radulović, predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore.

Radulović, u intervjuu za Dnevne novine, ističe da je rješenje u dijalogu i u konačnom u zaključenju temeljnog ugovora između države i crkve, te da je svaki drugi put jako opasan za sve u crnogorskom društvu, čega bi morali biti svjesni i crkva i svi drugi akteri.

U intervjuu agenciji Mina kazali ste da se odluka Suda u Strazburu, može čitati kroz dvije ključne poruke da neće nastupiti bilo kakva neotklonjiva štetna posljedica i da spor treba riješiti institucionalno. Konstatujete da će odluka Suda u Strazburu, kao i „prethodna i neke koje će uslijediti” biti ključne, za definisanje pravca rješavanja problema. Koje poruke očekujete sa međunarodnih adresa?

RADULOVIĆ: Međunarodna zajednica je važan faktor i cijenim da ona neće ulaziti u arbitriranje oko sadržaja zakona, ali će nedvosimisleno insisitirati na institucionalonim riješenju. Njen prevashodan interes je da se ne dozvoliti bilo kakav oblik „balkanizacije sukoba”.

Crna Gora je i ranije kroz rad Venecijanske komisije, više puta uspješno prevazilazila pojedina sporna pitanja, vezana npr. za referendum i ko ima pravo glasa, izglasavanje Ustava, ustavne promjene itd. Tu činjenicu treba cijeniti i koristiti institucije, poput Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, koje mogu rješavati pojedina sporna pitanja na nacionalnom nivou.

Pritom, Crna Gora je u procesu pregovora sa EU i zahtjev Brisela vezan za uspostavu vladavine prava i izgradnje insitucija, temeljni je pravac na koji nas upućuje Evropska komisija. Institucionalni pristup mora biti zastupljen kod svih subjekata u društvu i to se naravno odnosi i na Crkvu. U tom procesu logika o moći ulice ili logika o supremaciji partije gubiće na značaju, a u prvom planu će biti istaknuta odgovornost države da putem svojih institucija, profesionalnih i nezavisnih, obezbijedi puno i nesmetano funkcionisanje ustavnog sistema.

Mogu li odluke suda u Strazburu imati značajniji uticaj, s obzirom da Mitropolija ne podnosi inicijativu Ustavnom sudu, niti je, sa druge strane, moguće povlačenje Zakona?

RADULOVIC: Činjenica da Mitropolija još ne podnosi inicijativu Ustavnom sudu i ne koristi ovaj pravni i Ustavom zagarantovani mehanizam je moguće posljedica procjenje da masovnošću svojih skupova mogu primorati strukture vlasti da, bez navedenih insitucionalnih mehanizama, „povuku Zakon”. Kako „povlačenje zakona” nije moguće to Crkva istrajavanjem na ovom zahtjevu, zapravo vrši politički, a ne pravni pritisak na donosioca zakona.

To se može u jednu ruku tumačiti i kao zauzimanje bolje pregovaračke pozicije, ali biti i „Ahilova peta” upravo pred međunarodnom zajednicom koja u tome može pročitati rukopis iz ranih devedesetih.

Ako, prema vašim riječima, crkva vrši i politički, a ne očekivano pravni pritisak i ako, pri tom, SPC uspijeva da izvede hiljade građana na proteste, vjerujete li da je u takvoj situaciji moguće napraviti neki kompromis?

RADULOVIĆ: Rješenje je u dijalogu i u konačnom u zaključenju temeljnog ugovora između države i crkve. Svaki drugi put je jako opasan za sve u crnogorskom društvu, jer iskustva devedesetih su jako svježa i crkva i svi drugi akteri moraju biti svjesni svoje odgovornosti.

Sama Crkva saopštava da postoji više činilaca koji opredjeljuju brojnost na skupovima. Svjesna je da su pored zahtjeva Crkve jako zastupljeni momenti političke, socijalne, nacionalne prirode i ti činioci nesporno stoje. Stoga, Crkva ne bi smjela postati direktni politički činilac i kao akter arbitrirati u političkim procesima koji neminovno slijede, primarno kroz proces narednih izbora.

Ovo iz razloga što Crkva, po definiciji i svom unutrašnjem ustrojstvu, nije demokratska institucija i po prirodi je konzervativna. To nije institucija koja promoviše reforme, liberalno-demokratske standarde i vrijednosti koje su obilježje primarno građanskog društva.

Upravo zato cijenim da bi crkva svoja sporna pitanja sa državom trebalo da riješi prije zakazivanja izbora, čime bi izborni proces bio oslobođen tereta aktuelne teme i politički teren bi bio prepušten političkim akterima, koji će u zavisnosti od slobodne volje građana ostvariti bolji ili lošiji rezultat na izborima.

Kažete da je mitropolit Amfilohije „zapalio vatru” i da se nadate da neće dozvoliti da vatra postane požar. Šta je sa institucijama treba li da čekamo šta će da odluči Amfilohije?

RADULOVIĆ: Mitropolit je, slikovito kazano, zapalio narodnu vatru i nadam se da njegovo životno iskustvo neće dozvoliti da vatra postane nekontrolisani požar. U tom smisli i čitam njegovu posljednju poruku da prihvata pregovore sa Vladom. Naglašavam da g. Amfilohije kao čovjek na čelu vjerske institucije trebalo da bude svjestan odgovornosti prevashodno pred velikim brojem djece na litijama da oni, poput moje generacije ne budu uvučeni u stramputice balkanskh stradanja.

Stoga vjerujem da pored svijeća na litijama i pred crkvama, nikada se više neće zapaliti svijeće građanskih aktivista za mir. Cijenim da je ogovornost vodećih aktera sada i veća jer iskustva u nacionalnom zanosu u odbrani „ugrožene braće” i „odbrane svetih srpskih zemalja” bi trebalo da bude naučena škola.

Kolika je odgovornost građanskih aktivista, slobodnih pojedinaca i intelektualaca?

RADULOVIĆ: Kolektivne ili partijske logike su legitimne, ali ne i jedine. Upravo danas se vidi koliko bi značajno bilo da su se ranije uključili ugledni pravnici i profesori koji bi dodatno pomogli rješavanju nekih spornih pitanja ili njihovom boljem razumijevanju.

Crna Gora ne smije ostati društvo u kojem su jedan ili dva centra izvor svih saznanja. Zato moramo graditi građansko, slobodno, otvoreno i liberalno društvo. Društvo sposobno da ne upliva u duboke vode kolektivističkog duha iz kojih nas ni naši evropski partneri ne bi mogli izvaditi. Sloboda duha i sloboda misli su temeljne vrijednosti i njihov promoter su Akademije, Univerziteti, instituti naučni i kulturni stvaraoci, strukovne asocijacije, slobodni pojedinci. Deficit ovog elementa u današnjem crnogorskom društvu, moguće više brine od supremacije kolektivističke svijesti koja danas okupira Crnu Goru.

Da li SPC homogenizuje građane koji se izjašnjavaju kao Srbi u Crnoj Gori zbog popisa naredne godine ili zbog izbora?

RADULOVIĆ: Ukoliko bi MCP aktivnost nastavila i u dijelu popisa stanovništva, teza o Crkvi kao „državi u državi” bi se dodatno potvrdila i tada će se intenzitet sukoba na relacija država crkva samo pojačavati. Crkva već duže ima negativan odnos prema dominantnom nacionalnom identitetu u Crnoj Gori i tek u posljednje vrijeme, mada vrlo sporadično, ne negira državnost Crne Gore.

Trenutkom predaje inicijative Ustavnom sudu i činom započinjanja pregovora o zaključenju temeljnog ugovora, uz prethodnu registraciju ili evidenciju kako to predviđa Zakon, u cilju obezbjeđivanja svojstva pravnog lica u Crnoj Gori, ona bi otklonila, vrlo tešku hipoteku sa sebe da se ponaša vaninstitucionalno i da teži da bude van pravnog poretka Crne Gore.

Vesna Šofranac