Reformisane građanske partije da se okupe oko evropske platforme

Piše,

Damir Šehović, potpredsjednik Socijaldemokrata Crne Gore i bivši ministar prosvjete

Utisak je da se mandat Vlade bliži kraju, i to ne zato što ja ili bilo ko iz opozicije tako kaže, već zato što je to stvar elementarne logike, ali i zakonitosti političkog života.

Vlada ima tri ključne slabosti koje je čine neodrživom: konstrukcionu – umjesto izvršne vlasti koja proizilazi iz izborne volje građana dobili smo vještačku tzv. „surogat Vladu“ bez ikakvog legitimiteta; suštinsku – nema reformski potencijal za sistemski već isključivo parcijalan pristup poslu, zbog čega umjesto politike koja je odraz jasne vizije imamo „tumaranje“ u gotovo svim oblastima; i vrijednosnu – oličenje je globalno prevaziđenih svjetonazora.

SUROGAT VLADA

Prvi je, dakle, konstrukcioni, budući da nemamo klasičnu nego „surogat Vladu“, koja ne proizilazi iz volje vladajuće većine jer nije njen autentični predstavnik, zbog čega u konačnom i nema neophodan legitimitet. Nekoliko sličnih ekspertskih vlada u zemljama sa mnogo većom demokratskom tradicijom su svoj mandat neslavno završile.

U ovakvoj, balkanskim državama, svojstvenoj političkoj klimi, takav eksperiment je i prije sastavljanja bio osuđen na propast, te to nije vidio jedino onaj ko nema nikakvog političkog iskustva i osjećaja. Ekspertska Vlada kod nas inače nije odgovor na pretjeranu politizaciju društva niti dokaz njegovog sazrijevanja. Naprotiv. Ovakva „surogat Vlada“ predstavlja samo paravan za zamagljivanje činjenice o potpunoj raznorodnosti parlamentarne većine, i ništa više od toga. Međutim, kako to uvijek biva sa vještačkim tvorevinama, ona je samo iznijela na vidjelo sve svoje slabosti i prije nego što je to iko očekivao pokazala njen ne samo antievropski, nego nerijetko i anticivilizacijski karakter.

Drugi razlog njene neodrživosti jeste suštinski – apsolutno je bez potrebnog potencijala za sprovođenje reformi. I to u situaciji kada su nam reforme u svim, a posebno u oblasti ekonomije potrebnije nego ikad, zbog suočavanja sa razarajućom kovid krizom na koju se objektivno nije moglo značajnije uticati, a koja je zbog karaktera naše privrede i njene zavisnosti od prihoda od turizma ostavila ozbiljne negativne posljedice. Međutim, devet mjeseci od parlamentarnih izbora i pet mjeseci od formiranja Vlade, ne samo da ne znamo šta su njeni prioriteti, nego umjesto reformi i napretka imamo antisistemsko djelovanje i nazadovanje u mnogim oblastima.

Ako tome dodamo i najupečatljivije primjere poražavajućih rezultata za svega nekoliko mjeseci njenog djelovanja, poput najvećeg pojedinačnog kontroverznog zaduženja u istoriji Crne Gore od preko 800 miliona eura, gašenja nacionalne avio- kompanije koja je doprinosila prihodima od turizma 180 miliona eura i godišnje prevozila 650 hiljada putnika, antisistema u oblasti javnih finansija zbog koga ni u maju mjesecu nemamo usvojen budžet, pa se javni sektor finansira preko privremenog finansiranja, koje se sprovodi na neustavan i nezakonit način, veoma loše epidemiološke situacije, razbijene i unižene diplomatske mreže, diplomatskih šamara koje smo dobili zbog pokušaja antievropskog načina mijenjanja tužilačkih zakona, te prilično kompromitovanog bezbjednosnog sektora, ali i nepromišljenog „izleta“ sa izmjenama propisa o državljanstvu i registru prebivališta i boravišta kojim se pokušao izvršiti klasičan demografski i politički inženjering, te činjenice da se pojedine kulturne i prosvjetne institucije nalaze pod medijskim i finansijskim udarom već neko vrijeme, shvatićemo da smo dobili Vladu bez vizije i reformskog potencijala.

Suviše je vremena prošlo da bi se sopstvena neodgovornost i nesposobnost, kao i brutalno urušavanje sistema i razgradnja institucija kojoj nažalost svjedočimo, mogla pravdati kritikom prethodne vlasti.

INFERIORNOST

Na kraju, treća ključna nedostatnost Vlade je njena vrijednosna inferiornost i retrogradnost, čiji rezultat je javni diskurs koji je mnogo bliži srednjem nego XXI vijeku. To nam nikako ne može biti ni preporuka za evropski put kojim smo se odavno zaputili, baš kao ni osnov za društvenu koheziju koja nam u nikad podijeljenijem društvu očigledno treba.

Kada dobijete jednonacionalni i jednovjerski sastav ministara u građanskoj višenacionalnoj i viševjerskoj Crnoj Gori, koji je uzgred rečeno izbor ne premijera nego jedne vjerske zajednice koja je suštinski i formirala Vladu, onda ne treba da se čudimo što od građanske i sekularne, polako postajemo teokratska i klerikalna država. Kada takva ideološka potka okupi ministarski sastav, prirodno je da je ministru pravde i ljudskih i manjinskih prava teško da zvjerski pokolj preko osam hiljada nedužnih civila okarakteriše kao genocid, a da mu na takvom anticivilizacijskom stavu u Skupštini javno i ponosno čestita većina poslanika vlasti. I makar pola članova Vlade. Ovi drugi SMS porukama, doduše.

Možete tek zamisliti šta Vlada i skupštinska većina zaista misle kad i pored sve njihove autocenzure ovo dobijamo u javnom prostoru. Očigledno ne možete dovoljno dugo ostavljati svoje prave svjetonazore kući i oblačiti evropejske. U slučaju naše vladajuće većine, to je bilo čak iznenađujuće kratko.

Gorenavedeno trenutno ne mijenja činjenica da je dio te većine i jedna građanska, zelena partija. Ona je pokazala prilično nesnalaženje pod stampedom želja svojih ideološki potpuno suprotnih političkih saveznika, koje je, ipak, sama izabrala. Svjesna toga, odlučila je da se brani retorikom jedne zelene nevladine organizacije: ,,Nije važna ni istorija ni pravljenje razlike između fašizma i antifašizma, ni 1918. godina, važno je samo i isključivo društvo. Takva logika bi nas mogla dovesti i do apsurdne situacije da nije toliko bitno što je ulica nazvana po osuđenom ratnom zločincu, važno je da je kvalitetno urađena.

Takve njene temeljne i nepopravljive nedostatnosti, na koje svakako treba ukazivati iako su najčešće bolno očigledne, moraju za sve građanski orjentisane političke subjekte biti motiv više, a ne manje, da budu konstruktivne i složne u djelovanju. Na takvom, pozitivnom djelovanju zdravih građanskih dražavotvornih struktura, Crna Gora će relativno brzo isplivati iz mržnje prema svemu drugačijem, koja se kao malignitet proširila našim ulicama, a što proizilazi iz činjenice da je upravo otpor, da ne kažem mržnja aktuelne vladajuće većine prema prethodnoj, zapravo njen jedini kohezioni element.

Ipak, mržnja može snažno trenutno da okupi, ali ne može dugo da održi na okupu. Vjerujem stoga da ćemo doći u situaciju da reformisane građanske partije, koje su se odrekle starih loših praksi, kojih je svakako bilo, iskrenim dijalogom i mnogo razumnije mogu ustanoviti ozbiljnu evropsku platformu, koja će biti njihova ponuda na vanrednim izborima koji su, čini se, sasvim realni.

PREKRETNICA

Crna Gora je zbog svega izrečenog na istorijskoj prekretnici. Ne onoj gdje postoji opasnost da je neko spakuje i ponese, već onoj gdje je prisutan realan rizik da neko, do promjene ove vlade, uruši sve one vrijednosti koje je čine Crnom Gorom. I da od nje napravi tzv. „državu ljušturu“, bez suštine. Odbrana tih vrijednosti nije, kako poručuje jedna perfidno deformisana teza, odbrana prethodne vladajuće većine.

Ta prethodna vladajuća većina je, bez sumnje, imala svojih nemalih grešaka, ali je i razumjela poruku koju su joj građani poslali 30. avgusta i sama će morati da rješava sopstvene anomalije. I rješava ih. A nakon ogoljavanja trenutne vladajuće većine, ali i programskog, ideološkog i kadrovskog osvježavanja partija koje su činile prethodnu vlast, okupljanje oko evropskih vrijednosti koje jačaju građansko biće Crne Gore, najbolji je odgovor na vrijednosni sunovrat kojem svjedočimo. To je moguće jedini ispravan put i do nove komotnije većine u bliskoj budućnosti, koju bi na okupu držao program i suštinska a ne deklarativna evropska orijentacija, a ne mržnja prema drugom. Sve drugo je avanturizam, koji bi nas vodio nazad u prošlost, a ne naprijed u budućnost. A većinska Crna Gora je obnovom nezavisnosti i učlanjenjem u NATO već odabrala budućnost.