Šehović: Vlada krcka 750 miliona iz zaduženja i broji dane do skorih izbora

Ova vlast dovela je sa sobom sve podjele kojima danas svjedočimo, ona ih podgrijava i ona ima dovoljno hrabrosti, da ne kažem bestidnosti, da nakon svega govori o pomirenju ili pak lopticu za ovakvu društvenu atmosferu prebacuje u tuđe dvorište. Na isti način kao što drsko banalizuje bojazan građana stavljajući ih u podrugljivu rečenicu da Crnu Goru niko neće spakovati i ponijeti, kaže u razgovoru za Dnevne poslanik Socijaldemokrata i potpredsjednik te partije Damir Šehović.

Komentarišući aktuelnu situaciju u državi, te pokušaje rekonstrukcije Vlade, Šehović ocjenjuje da vlast baca novu “špicu” i istovremeno nastavlja da “krčka” novac od 750 miliona zaduženja čekajući vanredne izbore.

Gospodine Šehoviću, da krenemo od ekonomskih pitanja. Nedavno ste izjavili da je tzv. Maršalov plan neodrživ. Međutim, prihvatili su ga socijalni partneri i poslodavci. Kako to komentarišete?

ŠEHOVIĆ: Vjerujem da nema dobronamjerne osobe koja ne bi podržala povećanje plata da nije riječ o nerealnom i populističkom potezu. No, mi ovdje govorimo o “skromno” nazvanom ni manje ni više nego “Maršalovom planu”, koji osim što je neodrživ, nema nikakvo racionalno ekonomsko uporište, zbog čega bi potencijalno zemlju mogao dovesti do sloma javnih finansija. Zato bi umjesto naziva “Evropa sad”, tačniji naziv mogao biti “ Evropa sad, bankrot sjutra!”

Uz to je i nelogičan i nerealan, jer u ekonomiji nemate besplatnog ručka i to zna student prve godine ekonomije. Dakle, to nije plan kojim bi se ostvarila dodata vrijednost iz koje bi se finansirale veće plate. Naprotiv.

Pa što je onda suština Spajićevog plana?

ŠEHOVIĆ: Suština “genijalnog plana” se svodi na povećanje zarada, usljed ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, i to u situaciji kad država bilježi najvišu stopu nezaposlenosti u novijoj našoj istoriji, koja je trenutno na čak 24 odsto. I koja bi izvjesno bila povećana usljed povećanja minimalne zarade koju ne prati rast produktivnosti rada. Namjerno se prećutkuje ili se onako “ispod glasa” saopštava i druga strana medalje da će nedostajućih nekoliko stotina miliona eura u budžetu biti nadoknađeno uvođenjem novih nameta građanima i privredi, kao i dodatnim zaduživanjem, kojih i kolikih, nijesmo čuli.

Da li će to povećanje poreza i akciza zbog uticaja Laferove krive donijeti više ili manje prihoda, takođe nijesmo čuli. Bilo kakvu ozbiljnu analizu koja stoji iza “plana” nijesmo ni vidjeli ni čuli. Zato se neodoljivo nameće zaključak da su premijer i njegov ministar finansija, nakon cijelih gotovo godinu dana, izašli iz političke hibernacije i predložili tzv. reformu u vidu populističkog spiska lijepih želja, ne zbog toga što zaista planiraju da je realizuju, jer su i oni svjesni da je pitanje dana da će Vlada i formalno da bude srušena, nego isključivo zbog pravljenja bolje startne pozicije pred osnivanje njihove partije u susret skorim vanrednim izborima.

Čuveni “Maršalov plan” još niko nije vidio…

ŠEHOVIĆ: Tačno. O “planu”, koji potpuno preslaže poreski sistem, nemamo ubodeno jedno slovo. To je potvrdio i ministar Spajić u jednoj emisiji, rekavši da nam je, navodno, dosta pisanja i planiranja i da nam je potrebna akcija. Nažalost, naš ministar sa namjerom banalno pojednostavljuje stvarnost, ne bi li preuzeo ulogu romantičnog heroja, a pritomne razlikuje pre-birokratizaciju od neophodnosti da, kad kanite potpuno mijenjati poreski sistem, imate obavezu da sve imate napismeno ianalizirano. Ovako, mijedno od najvećih preslaganja u ekonomiji dočekujemo sa ministrovim “obećavam da će biti baš super”.

I, povrh svega, to je isti onaj ministar koji se tajno zadužio 750 miliona i obećao da ni cent od toga neće ići na neproduktivnu tekuću, već na kapitalnu potrošnju, pa ga je stvarnost nakon svega nekoliko nedjelja demantovala. I isti onaj ministar koj i koristi to što građani ne znaju mahom ekonomske zakonitosti, što je očekivano i prirodno, pa se hvali da smo imali suficit u budžetu, a ne objašnjava da smo ga imali zato što je smanjena potrošnja, odnosno gotovo ništa od ključnih državnih projekata nije realizovano!

Što bi sa sindikatima?

ŠEHOVIĆ: Svakako da su sindikati, kojima je osnovni posao borba za povećanje plata, načelno prihvatili predlog za povećanje zarada, ali i ostali socijalni partneri. Naravno, kad im nije saopštena druga strana medalje, a to su izvori finansiranja za nedostajuća sredstva zbog ukidanja doprinosa, koja će se opet preko njihove grbače obezbijediti. Da sve prevedemo na jednostavan jezik, zamislite da ste vlasnik kuće kojoj je potrebna nova garnitura i nemate novca za nju. A sad zamislite da ste odlučili da prodate tu kuću da biste kupili garnituru. Mi bukvalno to radimo.

Premijer Krivokapić je otišao korak dalje u širenju optimizma, pa je najavio novi plan “Evropa ovdje”. Istog dana kada je to objelodanio skočile su cijene goriva…

ŠEHOVIĆ: Nova vlast preuzima polako od minista finansija jednostavnu, populističku matricu: najavićemo bajke prijemčive građanima, koje ćemo finansirati iz zaduženja i novih nenajavljenih nameta, a potom svakoga ko ukaže na potpunu neodrživost i neozbiljnost takvih najava karakterisati kao kočničara.

Problem sa svim tim “planovima” je, opet, što ih nema nigdje osim u glavama onih koji ih promovišu. Čini se, bezmalo, kao da oni te ideje“u hodu” smišljaju i plasiraju bez ikakve analize, kontrole i konsultacija.

Nažalost, ima dosta primjera donošenja odluka bez ikakve analize i nepoštovanjem procedura…

ŠEHOVIĆ: I previše. Samo neki od primjera neozbiljnosti su tajno zaduženje od 750 miliona, zatim njihov pokušaj da se zaduže još 900 miliona, opet bez ijednog papira i “na časnu riječ ”, kao i otvaranje Montenegro Works preduzeća, za koje drugi ministar iz iste Vlade kaže da je osnovano mimo propisa. Tome dodajte činjenicu da je cijena goriva od početka godine povećavana čak 13 puta, pa je danas veća za čak 30%, da je broj zaposlenih manji za čak 27.000 nego u istom mjesecu prošle godine, dok je za čak 18.000 manji nego na početku rada nove vlade, 19.000 je blokiranih preduzeća više nego prethodne godine, a o cijenama osnovnih životnih namimica koje su više do 70% da ne govorimo.

Začuđujuće je pak da Vlada zaista vjeruje da gore navedene pokazatelje životnog standarda, koje građani svakodnevno osjećaju na svojoj koži, mogu da zamagle pričama “Evropa ovdje” po principu: vjerujete li namaili sopstvenim očima? Cijenim da bi građani možda, da mogu, predložili premijeru korekciju naziva projekta koja bi, nažalost, išla u pravcu: Populizam i siromaštvo ovdje, Evropa tamo.

Koji je, po Vama, najporazniji učinak aktuelne vlasti enormni porast nezaposlenosti, zdravstvena situacija, zaduživanje…

ŠEHOVIĆ: Nevjerovatno je da se, umjesto za najbolji potez Vlade, pred sve nas godinu dana poslije, može staviti samo zahtjev da gradiramo greške u njenim odlukama. I, mada sam u iskušenju da fokus stavim na loše upravljanje epidemijom i nepoštovanje mjera od strane onih koji su ih donijeli, ili pak katastrofalne ekonomske poteze zabašurene populizmom, ipak ću reći da je ono što ovu Vladu čini neprihvatljivom njeno podgrijavanje fašizacije društva i, posljedično, podjelama.

Jer, možda bismo loše ekonomske ili poteze u zdravstvu mogli da pripišemo nesposobnosti, ali zato je nepobitna svjesna namjera da se Crna Gora podijeli i ekstremizuje, a njen građanski dio “kazni” za neposlušnost.

Kao ekonomista, uvijek ću insistirati na važnosti te teme, ali da bi ona uopšte došla na red, potrebni su sređeni unutardruštveni odnosi, a njihova vlast svjesno,nemilosrdno i perfidno razara.

Nova vlast uporno govori o pomirenju insistirajući na tome da treba zaboraviti prošlost, pustiti identitetska pitanja jer nas ona dijele, da je besmislena priča o velikosrpskom državnom projektu, da smo mi sigurni, da Crnu Goru niko neće ponijeti…

ŠEHOVIĆ: Neprihvatljivo je da i dalje slušamo o “pomirenju”, u trenucima kad Cetinje guta suzavac, zbog koga se i dalje stidimo tuđe sramote; kad se “skidaju glave” svima koji su se zaposlili u javnom aparatu u prethodnom periodu bili politički angažovani ili ne; kad se na čelo Filmskog centra dovodi predstavnica radikalne ekstremističke grupacije Dveri, a na čelo škola nerijetko deklarisani četnici; dok “po dubini” mjesta opet gotovo po pravilu pripadaju ili politički zaslužnima ili vjerski obojenima; dok među roditeljima kulja revolt jer im djeca satima borave pod maskama, a premijer redovno prisustvuje masovnim skupovima bez maske i pričešćuje jer“ ima još antitijela”.

Ova vlast dovela je sa sobom sve podjele kojima danas svjedočimo, ona ih podgrijava i ona ima dovoljno hrabrosti, da ne kažem bestidnosti, da nakon svega govori o pomirenju ili pak lopticu za ovakvu društvenu atmosferu prebacuje u tuđe dvorište. Na isti način kao što drsko banalizuje bojazan građana stavljajući ih u podrugljivu rečenicu da Crnu Goru niko neće spakovati i ponijeti.

Crnu Goru čine njene antifašističke vrijednosti i miran suživot, i ako joj to oduzmete, ne morate je formalno likvidirati, nje više neće bit i. No one koji to priželjkuju cijenim koliko zlonamjernima, toliko i naivnima. Jer Crna Gora nikad u svojoj istoriji nije propustila da te vrijednosti odbrani, pa neće ni sada. A još manje će dozvoliti da postane država ljuštura, bez suštine, kojom bi se lakše upravljalo sa strane. Što i jeste suštinski zadatak odlazeće marionetske Vlade.

O vanrednim parlamentarnim izborima svi već otvoreno govore od političkih subjekata, do NVO sektora, analitičara. .. Kada ih očekujete? Šta će se dešavati u međuvremenu?

ŠEHOVIĆ: Kao što sam maločas naveo, najjači kohezivni element ove raznorodne parlametame većine jeste strah strah od novih izbora, koji bi izvjesno poremetili podjelu “plijena” po dubini u koju su krenuli. Ostaje samo da se vidi da li će nominalno građanski elementi u vlasti, na čelu sa Urom, konačno shvatiti da imaju bukvalno posljednju šansu da razumiju i sve glasnije i otvorenije poruke koje dobijaju od strane naših međunarodnih partnera, te da u posljednjem momentu napuste politiku koja ima jedan jedini suštinski cilj – da satre Crnu Goru i sve što je u njoj crnogorsko i građansko. U suprotnom su osuđeni na nestanak sa političke scene i trajni politički prezir većinske Crne Gore, jer će ih istorija u tom slučaju zapamtiti kao nekoga ko je izdao Crnu Goru crnogorskim glasovima.

Zato je dan više za ovu vlast samo nova prilika da: baci novu “špicu” i istovremeno nastavida “krčka” novac od 750 miliona zaduženja… čekajući vanredne izbore.

Emancipatorska uloga opozicije

Najaviti ste okupljanje svih opozicionih partija i svih subjekata građanske orijentacije oko evropske platforme…

ŠEHOVIĆ: Rekao bih da, ako postoji išta dobro u ovom crnom društvenopolitičkom momentu, to je da je opozicija, nakon svega, postavila svoju ljestvicu znatno više u odnosu na prethodni period, shvativši svoju emancipatorsku ulogu.

O toj svojoj namjeri je prije nekoliko nedjelja i obavijestila javnost. Tako polako, ali ozbiljno, sa ovog Titanika izranja, nadam se, savez ne samo političkih, već i svih nepolitičkih subjekata građanske profilacije, koji su svjesni svoje uloge u vraćanju društva na pravi put. Zato često kažem da nam je možda ovakvo političko “proklizavanje” svima bilo potrebno: građanima da prepoznaju važnost sopstvenih odluka, opoziciji da evoluira i shvati poruku koju su joj građani poslali, a onima koji sad obnašaju vlast da shvate da nije nikad ni bilo ni do koga bez do njih, koji su nedorasli zadatku.

Vjerujete li da je moguća rekonstrukcija Vlade? Da li će, po Vama, URA ostati ovoga puta dosljednja u insistiranju da u toj “novoj” Vladi budu isključivo eksperti?

ŠEHOVIĆ: Nedavno sam rekao da ova Vlada nikad nije ni bila ekspertska jer, u suprotnom, u nju nikad ne bi zasjeli oni koji uništavaju prosvjetu, kulturu, ekonomiju i zakone iz svih mogućih oblasti. Dakle, ekspertsku Vladu nijesmo ni imali, osim ako u kriterijume za “eksperte” ne spada nacionalni i vjerski fanatizam i to isključivo jedne vjere i nacije, te naravno njihova spremnost na učestvovanje u bukvalnoj klerikalizaciji društva i pristajanje na zamjenu sekularne teokratskom državom.

URA je, kao i svi, toga svjesna, te ona insistira na tzv. ekspertskoj Vladi tek da bi na nečemu insistirala, odnosno da ne bi i formalno bila pretvorena u ono što je već suštinski: dekor.

Na kraju, cijenim da je bespredmetno raspravljati pretjerano o borbi zahtjeva i ultimatuma između konstituenata vlasti, kad svi vrlo dobro znamo da su ultimatume jedni drugima nebrojeno puta postavljali, potom se povlačili i sijedali za isti sto, u strahu od novih, vanrednih izbora.

Koji se svakako hoće brzo desiti, ali će vladajuća većina, kao i do sada, učiniti sve i pogaziti svaku svoju riječ, samo da ih još jednom, makar malo… odloži.