Traži se odobrenje vlade i za kupovinu parcele za groblje

Dnevne novine, počev od 10. februara, objavljuju veliki broj dokumenata koji svjedoče o tome kako su se u vrijeme Knjaževine i Kraljevine Crne Gore donosile odluke koje su se ticale crkvenih pitanja. Dokumenta jasno pokazuju da nijedna odluka nije mogla biti donijeta, ni realizovana, bez prethodne saglasnosti tadašnje vlade, odnosno Ministarstva prosvjete i crkvenih poslova.

Traži se odobrenje vlade i za kupovinu parcele za groblje

Konsistorija cetinjska, obraća se 27. novembra 1910. kraljevskom Ministarstvu prosvjete i crkvenijeh poslova molbom da im se dozvoli da za stanovnike sela Ratiševina kupe parcelu za proširenje groblja.

„U blizini Ercegnovoga u Boki Kotorskoj u selu Ratiševini nahodi se komad zemlje manastira Kosijereva…Pri kraju ovog zemljišta postoji hram Svete Trojice crkva onamošnjeg sela i ukopnica. U neposrednoj blizini ove crkve komadić zemlje na planu žutom bojom označen, onamošnjim stanovnicima potrebovao bi za proširenje groblja”, navodi se u pismu uz molbu da im se „ovaj komadić žutom bojom označen, ustupi na gornju svrhu”.

Kako dalje piše: „Konsistorija je voljna da se moliteljima ovo dobro učini, a stijem manastir nikakvu štetu pretrpjeti neće. Zato s pozivom na član 109 a u vezi člana 116 Konsistorijeskog Ustava, ište se za gornje pristanak Kraljevske Vlade. Uz povratak ove molbe čeka se odgovor Kraljevskog Ministarstva”.

Nakon ovog obraćanja stigao je i odgovor Ministarstva prosvjete i crkvenih poslova u kojem saopštavaju da će hramu Svete Trojice biti ustupljen traženi „komadić zemlje manastira Kosijereva”.

Obavještenje kako se troši novac od zakupa

Konsistorija cetinjska je 26. jula, 1907. godine ponovo obavijestila Ministarstvo prosvjete i crkvenijeh poslova kako bi trebalo utrošiti novac od arende (zakupa).

„U odgovoru na cijenjeno pismo Konsistorija čast ima dostaviti što sljeduje: Kad bi se arenda manastira Duge za 1906. i ostavila onamošnjemu kapetanu i kaluđeru da sa njome čini opravku kuće rečenog manastira Konsistorija pretpostavlja mogućnost da bi nevještinom dotičnijeh novci utrošili, a radnja ne bi odgovorila vrednosti rashoda. Da bi se ova eventualnost izbjegla, Konsistorija je mišljenja da se naredi kapetanu i kaluđeru da se novci onog manastira za 1906. od arendatora naplate i odmah Konsistoriji sprovedu”, navodi se u pismu.

Zatim se detaljno objašnjava šta slijedi: „U isto vrijeme da se naredi kapetanu i kaluđeru da na kontrat pogode da se jedna mala klačina izgori u gori manastirskoj, pa uslovljenu sumicu od pomenute arende da preduzimaču isplate, a njegovu priznanicu kao gotov novac Konsistoriji sprovedu. Pošto Konsistorija gornju arendu primi i pošto klak bude gotov poslati će vještoga čovjeka iz Podgorice da zajedno s kapetanom i kaluđerom popravku kuće na kontrat licitacijom pogodi i sa preduzimačem uslovi da on preda ključ po ugovoru popravljene kuće.

Umoljava se knjaževsko Ministarstvo da bi izvolilo što prije ovo saopćiti kapetanu Bratonožićkom koji se za ovu radnju zainteresirao, a Konsistorija već je kaluđeru pisala”, navodi se u pismu Ministarstvu prosvjete i crkvenih poslova.