Vlada da prekine stagnaciju društva i aktivira nove reformske procese

Neće biti moguće dalje razvijati evrointegracije ako se ne budu angažovali pojedinci koji će biti odgovorni da s administrativne strane pružaju podršku zaključenju procesa pristupanja. Naravno, politička volja ostaje najvažniji pokretač promjena. Ne smije se dopustiti da se u ovom trenutku dogodi nekakva disperzija odgovornosti, kaže u razgovoru za Pobjedu izvjestilac za Crnu Goru u Evropskom parlamentu Tonino Picula.

Bivši šef hrvatske diplomatije ističe da prijedlog francuskog predsjednika Emanuela Makrona – o stvaranju evropske političke zajednice koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama novi prostor za saradnju pod egidom jačanja sigurnosti, opskrbe energijom, slobodnog kretanja i drugih sličnih važnih segmenata – ne smije biti zamjena za postojeću politiku proširenja EU

Crna Gora je na izborima 2020. dobila novu vlast koja je potpuno iznevjerila očekivanja njenih građana. Bivša vlada je nastala pod uticajem Srpske pravoslavne crkve i doprinijela je rastu tenzija i nacionalizma, urušavanju institucija, kao i totalnoj blokadi integracionog procesa. Nedavno je izabrana nova manjinska vlada. Koji bi trebalo da budu njeni prvi koraci?

PICULA: Nova vlada naslijedila je brojne poteškoće koje uporno koče pomirenje i politički, ekonomski i društveni razvoj. Razumljivo je da je evrointegracijski put Crne Gore na neki način stavljen na čekanje usljed burnih i destruktivnih događaja na političkoj sceni. Ne bih to nazvao totalnom blokadom, već nekom vrstom odgode koja je nastupila zbog nemogućnosti Crne Gore da se konsoliduje ponajprije u svojim unutrašnjim redovima. Pretjerana upletenost Crkve i urušavanje institucija ne mogu poslati zeleno svjetlo Evropskoj uniji o spremnosti Crne Gore da prihvati vrijednosti temeljene na jednakosti, vladavini prava i demokratiji.

U novoj vladi Crne Gore mora se stoga povećati politička predanost različitih stranaka kako bi parlamentarna demokratija zaista profunkcionisala. Potrebno je da se među svim parlamentarnim strankama i relevantnim sudionicima vodi uključiv dijalog kojem bi cilj bio izgradnja snažnog proevropskog stava i demokratske platforme koja osigurava potrebnu stabilnost i smanjuje političku polarizaciju i radikalizaciju i time ispunjava težnju velikog broja građana za uključenjem u Uniju.

Političke stranke prije svega moraju naučiti izražavati svoje stavove unutar institucionaliziranih demokratskih procedura i suzdržati se od svih oblika eskalacije napetosti.

U izvještaju, koji ste prekjuče usvojili, naglašena je zabrinutost zbog stalnih političkih napetosti unutar izvršne i zakonodavne vlasti, nedovoljnog napretka u reformi pravosuđa i borbi protiv korupcije, kao i ograničen napredak u području slobode medija, u borbi protiv dezinformacija, govora mržnje, uznemiravanja na internetu, politički pristrasnog izvještavanja te stranog uticaja u crnogorskim medijima. Smatrate li da nova izvršna vlast može donijeti prijeko potrebnu stabilnost?

PICULA: Uprkos tome što će ovakva formacija trajati godinu, i više je nego potrebno da Vlada postavi primjer i dokaže svojom posvećenošću rješavanju problema da je promjena moguća.

Svakako neće biti moguće eliminisati sve probleme koji su se nagomilavali tokom dužeg perioda unutar samo jedne godine, ali je bez daljnjega došao trenutak da se odlučnije stane na kraj stagnaciji.

Naprosto se moraju aktivirati novi reformski procesi. A isto tako, kao što to biva u naprednijim demokratijama, postojanje tijela koja nadziru rad državnih institucija doprinosi pravednom i nekontaminiranom političkom poretku te bi tom analogijom i Vlada Crne Gore trebala vjerovati i angažovati nezavisne stručnjake, kao i civilno društvo i lokalne dionike kad se radi o ključnim zakonima. Jednako tako je važna razmjena iskustava u praksama drugih država na Zapadnom Balkanu te u privatnom sektoru kako bi se potencijalno zabrinjavajući događaji prepoznali u ranoj fazi i poduzele adekvatne protivmjere.

U izvještaju je naglašeno da od 2017. nije zatvoreno nijedno poglavlje, da tokom mandata prethodne vlade pregovaračka struktura duže vrijeme nije bila funkcionalna. Kako se pomjeriti sa mrtve tačke?

PICULA: U izvještaju je izraženo značajno nezadovoljstvo činjenicom da su ključna mjesta u pregovaračkim strukturama jako dugo ostala prazna. I ponovo je odgođeno imenovanje ključnih pregovarača i voditelja radnih grupa umjesto da se konsolidira i nadogradi pregovaračka struktura koja bi zadržala proces pristupanja kao politički prioritet. Neće biti moguće dalje razvijati evrointegracije ako se ne budu angažovali pojedinci koji će biti odgovorni da s administrativne strane pružaju podršku zaključenju procesa pristupanja. Naravno da politička volja ostaje najvažniji pokretač promjena. Ne smije se dopustiti da se u ovom trenutku dogodi nekakva disperzija odgovornosti.

Da li smatrate da je prijedlog francuskog predsjednika Emanuela Makrona da se zemlje, koje nijesu članice Evropske unije, ujedine u okviru nove političke organizacije, zapravo pokušaj da se spriječi proširenje EU?

PICULA: Prijedlog francuskog predsjednika Emanuela Makrona o stvaranju evropske političke zajednice koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama novi prostor za saradnju pod egidom jačanja sigurnosti, opskrbe energijom, slobodnog kretanja i drugih sličnih važnih segmenata ne smije biti zamjena za postojeću politiku proširenja EU. Možda bi takav paralelni konstrukt mogao privući zemlje bez trenutnog pregovaračkog ili kandidatskog statusa.

Nije jasno radi li se tek o novom pokušaju usporavanja ili razvodnjavanja politike proširenja, budući da je ta ideja još uvijek vrlo nekonsolidovana. Meni više nalikuje na nekakav EU Komonvelt nego proces koji mora rezultirati punopravnim članstvom u bloku. I do sada je bilo dosta političkih proteza s ciljem da se takav jasan cilj nadomjesti idejama o regionalnoj saradnji kao čekaonici za članstvo. Čekaonicu, po mom mišljenju, treba ipak povremeno prazniti, a stalno i samo puniti.

Rusiji na Zapadnom Balkanu za opstrukciju čak i nije potrebno oružje

Invazija Rusije na Ukrajinu dramatično je ugrozila evropsku bezbjednost. Koliko je realno da bi se, zbog malignog uticaja Rusije na Balkan, ovaj sukob mogao preliti i na zemlje regiona?

PICULA: Bez obzira na ruske geopolitičke ambicije, do oružanog sukoba u regiji teško može doći iz jednostavnog razloga što Rusiji na Zapadnom Balkanu za opstrukciju čak i nije potrebno oružje. Dovoljno je samo dodatno dizanje tenzija i širenje osjećaja uznemirenosti kako bi se održavala nestabilnost regije na određenoj razini. No, EU je ipak prepoznala rizike, zbog čega i jeste pojačana vojna prisutnost zemalja članica EU, konkretno u Bosni i Hercegovini.

Dakle, Zapadni Balkan Rusiji trenutno nije aktivni prioritet jer već postojeći strah od mogućeg rasplamsavanja sukoba predstavlja dovoljno djelotvorno sredstvo pritiska. Moramo uzeti u obzir i da Rusija danas trpi ozbiljne gubitke, pritisnuta je sankcijama i uprkos svojoj nekadašnjoj finansijskoj i svakoj drugoj vrsti moći, nema više sredstava da bi uspješno materijalizirala svoje ambicije na Zapadnom Balkanu.

Jasno je da je rat u Ukrajini i te kako promijenio geopolitičke odnose zbog čega će Zapad sada više pažnje morati obraćati situaciji na Zapadnom Balkanu. Čak su i rusofilske zemlje, članice Evropske unije, pod političkim i ekonomskim pritiskom.

O ishodu rata u Ukrajini zavisi i sigurnost čitave Evropske unije, a ne samo Zapadnog Balkana. Ukoliko se nastavi razaranje Ukrajine, kao i eskalacija napetosti u Moldaviji ili na Baltiku, sigurnost cijelog kontinenta može biti dovedena u pitanje. Dakle, ruska infiltracija uz povremene agresivne manifestacije te politike na ovom području postoje već dugo, samo je neizvjesnost, izazvana invazijom na Ukrajinu, dobila nove oblike.