Vladavina prava mora da bude jedan od glavnih ciljeva Berlinskog procesa, donosioci odluka na Zapadnom Balkanu bi trebalo da uspostave kulturu zakonitosti, a potrebno je na jednostavniji način približiti reforme građanima i poboljšati regionalnu saradnju.
To je saopšteno na panel diskusiji ”Berlinski proces: u susret Poznanjskom samitu”, koji su organizovali Politikon mreža (PIN) i Institut za demokratiju “Societas Civilis” iz Skopja (IDSCS).
Izvršna direktorka Politikon mreže, Jovana Marović, smatra da vladavina prava treba da bude na agendi Berlinskog procesa jer je to, kako je pojasnila, krovna reforma za sve ostale reforme.
„Vi nemate povoljnu biznis klimu ako nemate jednak pristup pravdi i ako zakon nije jednak za sve“, kazala je Marović u PR Centru.
Vladavina prava je značajna, zbog toga što je, kako je objasnila, Berlinski proces poseban okvir, koji uključuje države Zapadnog Balkana, Evropske unije (EU), Evropsku komisiju, ali i civilno društvo, biznis sektor, mlade i sve koje bi trebalo uključiti u rješavanje ozbiljnih problema, koji se odnose na vladavinu prava.
„Ono što smo do sada postigli u okviru procesa evropskih integracija je nedovoljno da ojača vladavinu prava. Takođe, regionalna saradnja i ekonomske reforme, na kojima je akcenat u okviru Berlinskog procesa, nisu do sada uticale na jačanje vladavine prava“, ukazala je Marović.
Ona je poručila da bi donosioci odluka na Zapadnom Balkanu trebalo da uspostave kulturu zakonitosti.
„To je nešto što je dugoročan cilj i na čemu se nedovoljno radi. Nedostatak te kulture zakonitosti je duboko ukorijenjeno u našem društvu“, kazala je Marović.
Prema njenim riječima, državne institucije treba da ulože dodatni napor kako bi zakone i regulative približili građanima i građankama.
„U Crnoj Gori trenutno imamo situaciju da ne možemo u skorije vrijeme računati da će zakon biti iznad praksi. Konkretno mislim na izbor savjeta Agencije za sprječavanje korupcije i na izbor predsjednice Ustavnog suda“, navela je Marović.
Ona smatra da je građanima potrebno približiti reforme na jednostavniji način.
„Sljedeća poruka je da je potrebno poboljšati transparentnost i unaprijediti saradnju sa civilnim sektorom, medijima“, kazala je Marović.
Trebalo bi, kako smatra, poboljšati regionalnu saradnju i više se baviti bilateralnim sporovima.
„To što je riješen spor između Makedonije i Grčke jeste jedna snažna motivacija, ali još uvijek ne vidimo efekat na rješavanje drugih bilateralnih sporova i to je nešto što značajno usporava proces integracija Zapadnog Balkana“, pojasnila je Marović.
Poruka za EU se, kako je rekla, odnosi na razvijanje posebnog pristupa za svaku državu Zapadnog Balkana.
„Mislim da bi u ovom trenutku trebalo uraditi ono što je pomoglo rješavanju krize u Sjevernoj Makedoniji, a to je izvještaj ad hoc misije, koji je dao obavezujuće preporuke, koji je bio izuzetno konkretan. To je nešto što bi u Crnoj Gori trebalo primijeniti na političku krizu i na uslove za izbore, kako bi sljedeće godine izbore dočekali u nekoj boljoj atmosferi“, rekla je Marović.
Ona je rekla da bi EU trebalo da obezbijedi kredibilnu perspektivu članstva državama Zapadnog Balkana i da kombinuje sve postojeće instrumente, koji joj stoje na raspolaganju.
Istraživačica u Kosovskom centru za bezbjednosne studije, Donika Emini, ocijenila je da izazov uspostavljanju saradnje na Zapadnom Balkanu predstavlja jugoslovensko nasljeđe.
„Neke zemlje, Kosovo, ili Albanija, imaju otpor učešću u šemama regionalne saradnje. Srbija je tu, ili najveća zemlja, ili lider koji dominira platformama za regionalnu saradnju. Veliki izazovi su takođe jezici, tradicija, kultura“, kazala je Emini.
Iako je, kako je rekla, uspostavljeno mnogo platformi za regionalnu saradnju, praktična saradnja se ne dešava.
„Moje pitanje je šta bi se desilo da EU ne postoji? Hoću da kažem da je i ovaj nivo saradnje, koji je uspostavljen, pod uticajem spoljnih podsticaja. Kada san o EU ne bi bio ključni pokretač svih nas da li bi i tada sarađivali, da li bi i tada znali da je saradnja u prilog naših građana? Da li bi i tada znali da izolovano ni Kosovo, ni Crna Gora, ni Sjeverna Makedonija ne mogu da se suprotstave većim silama?“, upitala je Emini.
Ona smatra da je za EU hitno da i dalje doprinose inicijativama za regionalnu saradnju, jer je to jedini mehanizam koji „Balkan drži na mjestu, kao cjelinu“.
„Druga inicijativa treba da ide u pravcu prosvjetljenja zemalja Zapadnog Balkana u pravcu razumijevanja da saradnja može biti od koristi svima. EU treba da pripremi Balkan, da bi ove zemlje bile sposobne da se bave bezbjedonosnim izazovima ovdje i onima koji prevazilaze njihove nacionalne granice. Zemlje Zapadnog Balkana mogu da sarađuju sa EU u mirovnim misijama“, kazala je Emini.
Izvršna direktorka, Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO), Ana Novaković, smatra da Berlinksi proces nije ispunio očekivanja, koja su svi imali 2014. godine, kada je počeo.
„Što se tiče politike pomirenja, data je deklarativna podrška regionalnoj inicijativi REKOM-u. Ništa dalje od toga nije učinjeno i sa tog aspketa ne možemo govoriti o nekim posebnim rezultatima. Druga stvar, koja nije dobro osmišljena od početka, je komuniciranje ovog procesa. Mislim da se sve svodi na debate u užem krugu“, rekla je Novaković.
O Berlinskom procesu, kako je kazala, građani ne znaju gotovo ništa.
„Znaju, naravno, predstavnici država, ograničen broj NVO koje učestvuju i prate ovaj proces. Ako je on komplementaran procesu proširenja, mislim da je na potpuno drugačiji način trebalo da bude predstavljen građanima“, kazala je Novaković.
Ona smatra da je krajnje vrijeme da se redefinišu ciljevi Berlinskog procesa i da vladavina prava treba da bude definisan cilj toga procesa.
„Na svim poljima u državama Zapadnog Balkana, možemo govoriti o nekom manjem napretku, ali je oblast vladavine prava zajednička boljka Zapadnog Balkana. I Berlinski proces i svi drugi paralelni i neparalelni mehanizmi treba da budu stavljeni u svrhu rješavanja ovih problema“, kazala je Novaković.
Vladavina prava treba da se, kako je ocijenila, pokaže na jasnim rezultatima.
„Berlinski proces zahtjeva redefinisanje ciljeva i suštinski, po mom mišljenju, prvi među njima treba da bude vladavina prava. Samo u tom slučaju možemo govori o komplementarnom procesu proširenja i Berlinskom procesu. U suprotnom, mislim da će ovaj proces biti još više vještački iz ugla građana zemalja Zapadnog Balkana“, rekla je Novaković.
Rukovodilac Centra za evropske integracije u Institutu za demokratiju ‘Societas Civilis’, Zoran Nechev, rekao je da Jugoistočno-evropska mreža uspostavljena prošle godine.
„Ovdje je šest organizacija u mreži i pojedinaca iz šest zemalja koje reprezentuju ovo područje i imamo još dva partnera iz Hrvatske i Slovenije. Tu su Sjeverna Makedonija, Srbija, Albanija, Bosna i Hrecegovine, Crna Gora i Kosovo“, kazao je Nechev.
On je rekao da se jedna publikacija, koja je dio projekta, bavi bilateralnim pitanjima i da obuhvata dva spora, a to su makedonsko pitanje i dijalog između Prištine i Beograda.
„Bavimo se detaljno dijalogom Kosova i Beograda i pokušali smo da uporedimo ovaj dijalog sa krizom u Mekedoniji i da vidimo da li postoje neke paralele, koje se mogu podvući da pokušamo da naučimo kako da pomognemo ovim zemljama da postignu rezultate“, kazao je Nechev.
Panel diskusija je organizovana u okviru projekta ”Ka održivoj regionalnoj saradnji” koji je podržao Evropski fond za Balkan (EFB), a koji sprovode IDSCS i mreža ”SEE Think Net”.
