Vuković: Svetosavski eksperti napraviše od države porodičnu zadrugu

Nema Crne Gore s ovakvom Vladom, zapamtite. Ovo je privremena iluzija svih koji su mislili da će smjenom DPS-a nastupiti sloboda. Na djelu je razgradnja države i usp ostavljanje namjesništva… Umjesto modernosti, dobili smo anahronizam u vidu ove vlasti, država nam je trenutno porodična zadruga, kaže u intervjuu Dnevnim novinama poslanica Demokratske partije socijalista Aleksandra Vuković.

Za samo mjesec i po dana rada, nova Vlada Crne Gore uspjela je da donese vrlo problematične odluke od tajnog zaduživanja do javne blamaže premijera čestitkom povodom neustavnog dana Republike Srpske… Kako će izgledati Crna Gora ako vlast apostola potraje?

VUKOVIĆ: Odgovoriću tako da učinim vidljivim ono što se vidi. Tajno djelovanje je posljedica straha ove Vlade da se suoči sa sudom javnosti. Oni su bleferi, birani po principu posedovanja “provjerenih” stranih diploma koji je trebalo da ukaže na nepouzdanost domaćih, a jasno je da pod njima caruje zvučna praznina i opaka namjera devastiranja domaćeg blaga koje je oličeno u crnogorskoj državnoj, kulturnoj i duhovnoj baštini. Ti su ministri kao strana tijela ugrađena u crnogorski institucionalni organizam, uvezeni da ga raštimaju, obezvrijede i onemoće. Na djelu je razgradnja države i uspostavljanje namjesništva. Mladi i u inostranstvu školovani kadar apostolata nije nas zavarao. Na brzinu sastavljeni, djeluju kuso. Umjesto modernosti, dobili smo anahronizam u vidu ove vlasti, država nam je trenutno porodična zadruga.

Svjedoci smo da je stotine zaposlenih u javnoj upravi smijenjeno bez objašnjenja. Njihova mjesta popunjava rodbina funkcionera tri koalicije, kao i članovi partija iz nove većine. Čudi li Vas da ovakav brutalni revanšizam ne nailazi ni na kakvu reakciju međunarodnih partnera?

VUKOVIĆ: Ne zaboravimo, u našoj moralnoj paradigmi duboki su korijeni osvetničke politike. Sadašnji osvetnici, moderno nazvani revanšistima, žele dokazati svoju moć time što će ljudima oduzeti njihove poslove, učiniti ih nesigurnima i zavisnim od svoje volje. Slabići vazda imaju potrebu da pokazuju moć nad nekim, usljed urođene nemoći. Otuda je sadašnji revanšizam očekivana posljedica nedovršenih biografija kreatora javnih politika.

Moraćemo se boriti sa njihovom frustracijom, koja je vidljiva i u djelovanju njihovih mimera, nikovića i kojekakvovića, likova koji svoje groteskne pojave skrivaju iza navodnih duhovitosti koje računaju na površnog korisnika, sklonog banalnostima. Ta tiranija trivijalnosti i “dritanizacije” proći će kao svaka diktatura otrcanosti na marginama društvene zbilje.

Crna Gora je bila prepoznata kao antifašistička, građanska država, koja je služila za primjer okruženju. Međutim, brojni ugledni analitičari iz regiona upozoravaju da CG postaje faktor nestabilnosti. Kome je u interesu da provocira nestabilnost u CG? Da li će i to mirno i relaksirano da posmatra međunarodna zajednica?

VUKOVIĆ: DPS je uložila mnogo napora da evropeizuje Crnu Goru, da bi ikada i u kome mogla viđeti svoga saveznika, do u evropskim partnerima. Antizapadne sentimente prepuštamo prorocima nove vlasti, koji deklarativno podržavaju politiku EU, a svaki potez im je antievropski i to međunarodna zajednica vidi, kao i intelektualci u regionu. Sramoćenje Crne Gore u vidu čestitke RS ili glasanja u Skupštini povodom Rezolucije o Srebrenici su crveni alarm za naše evropske partnere, sigurna sam da to ne može ostati nekažnjeno. To nijesu stvari lokalnog karaktera, već pitanje suštinske prirode ovdašnje vlasti, duboko klerikalne i nacionalističke, koj a služi interesima drugih država, sa paternalističkim tendencijama.

U interesu je tih država da potru i satru multinacionalni, multivjerski i multikulturalni karakter Crne Gore, da je učine još jednom balkanskom jazbinom u kojoj će cvjetati nacionalizam i vjerski fanatizam i u kojoj neće biti moguć ekonomski i kulturni progres. Mi smo izgradili most s Evropom i Crnu Goru uputili na neprestani dijalog sa njom, dok su sadašnji akteri vlasti palili NATO zastavu, izrugivali američku ambasadu i ponižavali briselske zvaničnike u Skupštini Crne Gore. Sada je naša odgovornost veća, na ispitu je naš evropski kapacitet. Moramo biti uporni u tome da objasnimo međunarodnoj zajednici što se dešava u državi koja je služila kao subjekat stabilnosti u regionu.

Vrlo je iznenađujuće i začuđujuće da naši inostrani partneri, prije svega ambasade SAD, Velike Britanije. nijesu reagovale na činjenicu da smo dobili jednonacionalnu, jednovjersku vladu, kao ni na apel Albanaca i Bošnjačke stranke koje upozoravaju na drastičan primjer kršenja ljudskih i manjinskih prava.

VUKOVIĆ: Dajmo im vremena! Demokratske prakse podrazumijevaju smjenjivost vlasti. I to jeste zdravo za društveni i politički progres. Nije lako razumjeti prilike na Balkanu. DPS nikada neće iznevjeriti Ustav u čijem kreiranju je radio. Ovo nije narodna država i nijedan narod u njoj ne treba da se oseća superiornim. Suživot u Crnoj Gori, nacionalni i vjerski sklad koji smo ostvarili u periodu svoje vladavine trebalo bi da bude evropski san. Nema Crne Gore s ovakvom Vladom, zapamtite. Ovo je privremena iluzija svih koji su mislili da će smjenom DPS-a nastupiti sloboda. Danas su diskriminisani Crnogorci, Albanci, Muslimani, Bošnjaci, Hrvati, Romi, njih nema u institucijama građanske države. Neodrživ eksperiment svetosavske laboratorije, koji neće podržati naši evropski partneri, čim mu spoznaju ciljeve.

Opoziv ambasadora za koje ministar vanjskih poslova (koji inače lajkuje tvit da je “Darko Pajović šišmiš”) tvrdi da su radili protiv interesa Crne Gore i dalje izaziva brojna reagovanja. Kakve posljedice po imidž države može da ima javna diskreditacija ambasadora, o kojima zemlje u kojima su predstavljali CG imaju samo komplimente?

VUKOVIĆ: Trebalo bi uputiti ministra vanjskih poslova na literaturu o diplomatiji i diplomatskim praksama, i to najboljim. Dosadašnja vanjska politika Crne Gore omogućila joj je obnovu nezavisnoti i članstvo u NATO savezu. Mi nemamo pravo na diletantizam u ovoj oblasti i tviteraško uneozbiljavanje vanjske politike. Ministar treba da misli o tome da obezbijedi autoritet, prvo u zemlji, pa u inostranstvu. To ne može bahatim ponašanjem i ucjenom, nego dijalogom s ambasadorima, van prostora Tvitera, bez obzira na svoju potrebu za “standing ovations”. Aplauzi ne traju dugo, a ni vlast koja živi od njih i za njih.

Kampanja protiv predsjednika CG ne prestaje, kako od najvećeg dijela nove većine, tako i od medija u Srbiji i Crnoj Gori, na čelu sa In4S i medijskim koncernom Vijesti. Podsjetiću na jedan podatak Vijesti su za dvije godine objavile čak 4.000 negativnih informacija o Đukanoviću. I nikom ništa…

VUKOVIĆ: Ta kampanja, spolja i iznutra, zaista liči na gebelsovske propagandističke prakse. Rijetko je neki balkanski političar bio izložen tome stepenu vulgarizacije i satanizacije kao on. Možda upravo zato što je sprovodio antibalkansku politiku na Zapadnom Balkanu. Đukanović je za sve nacionalističke centre personifikacija suverene Crne Gore i osvješćivanja crnogorske nacionalne svijesti i to mu nikada neće oprostiti. Znali su i znaju ko je najjača karika u odbrani crnogorskog suverenizma, zato je vještim, neprestanim i dijaboličnim medijskim spinom trebalo slabiti. Kako je jačala podrška građana Milu Đukanoviću, tako se medijska histerija usmjerena na njega intenzivirala. U tim medijima neprestano čitamo naslove o njegovom nezaustavljivom padu. Koga ubjeđuju u to? Sebe ili nas?

Kako tumačite savezništvo srpskih i dijela crnogorskih medija?

VUKOVIĆ: To savezništvo srpskih i pojedinih crnogorskih medija u difamaciji predśednika Đukanovića liči na dvojni pakt sedme sile osovine, koji proizvodnjom mraka i straha želi stvoriti negativnu sliku o čovjeku koji predstavlja prijetnju njihovim političkim i biznis interesima. Smatram da će plaćenici platiti ceh svoje medijske neodgovornosti. Najzad, IN4S i nije medij, samo tabla za oglašavanje vulgarnog nacionalizma i zvanični sajt nezdrave Zdravkove vlade. Śetite se što su o tim Augijevim štalama oglašavanja kazali naši američki partneri.

DNP najavljuje da će pripremiti predlog izmjena Zakona o predsjedniku, da će mu “ukinuti nepotrebna tijela”, da će oni procijeniti koliko mu treba obezbjeđenja, a ako predsjednik Đukanović hoće još, da “plati iz svog džepa”… Što je pozadina?

VUKOVIĆ: Sadašnja vlast je relikt srednjovjekovlja, pa je i logično da državu i njene institucije doživljava kao feud. Ipak, oni nijesu feudalci, no vazali, pa žele i jedinu crnogorsku i slobodnu instituciju, a to je institucija predśednika, da dovedu u vazalni položaj i time potpuno ukinu državni suverenitet. Zamislite kad jedna politička grupacija počne da procjenjuje bezbjednost predsednika države i prijeti ukidanjem njegovog obezbjeđenja! Nezamislivo vam je? Naviknite se na vladavinu neprava i nepravde, na svemogućje kao način vladanja. Ne tražimo pozadinu, to je pozadinska politika koja želi unazaditi Crnu Goru i staviti je pod žezlo Srbije i Rusije, svojih vlasnica. Predsednik države im je za to nedjelo visoka brana. Zato bi oni rado vidjeli obezvlaštenog predsednika države. Kohabitacija im teško pada, jer onemogućava efikasnu predaju svoje države onima kojima duguju sadašnje pozicije.

Vi ste Nikšićanka, a u toj opštini ćemo uskoro imate lokalne izbore. Kakva je atmosfera u gradu pod Trebjesom? U javnosti se spekuliše da je SPC ušla u svaku kuću, da se dijele velike sume novca. Šta se može očekivati do izbora?

VUKOVIĆ: Episkop Joanikije Mićović, porijeklom Nikšićanin, okuplja političke snage u Nikšiću prema matrici kojom se SPC aktivno uključila u parlamentarni izborni proces. SPC je sada vodeći politički subjekat, čija je glavna ispostava Vlada Crne Gore. Sve crkvene i Vladine resurse uložiće u izbore u Nikšiću. Formirani su i portali specijalne namjene, koji su u stvari Sedmi bataljon novih tehnologija, jednako podlački i opasni mehanizmi obračuna sa političkim protivnicima kakvi su bili oni prije 20 godina pod direktivom Miloševića.

Nikšić je danas tema broj jedan beogradskih medija i glavna meta Sešeljevih opservacija na šte Pink i Happy srca. Sve to se odvija pred budnim okom URA-e, koja je sve nade položila na oltar SPC i njenoga učinka na izborima 14. marta. Sreća je što su Nikšićani nakon 30. avgusta svjedočili da je nastupila smutna jesen građanske i sekularne Crne Gore i da joj se sprema završni udarac baš u našem gradu. Ne sumnjam u ubjedljivu pobjedu DPS-a i saveznika u očuvanju zdravoga duha Nikšića. Razboritost Nikšićana i Nikšićanki nadjačaće kakofoniju političkih nazadnjaka i uzaludnjaka. Pobijediće Nikšić Šćepana Mijuškovića, Ljuba Čupića, Vita Nikolića, Mila Đukanovića.

Približava se vanredni Kongres DPS. Šta očekujete?

VUKOVIĆ: Vanredni Kongres je prilika da DPS preispita svoj kadar, stil ponašanja, percepciju koju je o sebi stvorio, s obzirom na opomenu koju je dobio na posljednjim parlamentarnim izborima. Kao najjači partijski subjekat u državi, moramo se suočiti sa svojim greškama i učiniti ih prošlošću partije.

DPS u svome temelju ima superiornu politiku, nema tu što da se mijenja. Usljed dugoga trajanja neki su pogrešno razumjeli državne funkcije. Državi se kroz vjekove poklanjao život. Njoj se daju najbolje godine i sve znanje.

Politici čistih ruku i plemenitih namjera moramo širom otvoriti vrata. Promjene su poželjne i neminovne i u redovnim okolnostima, kamoli u vanrednim po našu partiju i državu. Samo sposobni za snažne unutrašnje promjene mogu biti kadri mijenjati društvo nabolje. Postoji jedna ironična misao, prigodna trenutku: Nije neophodno mijenjati se. Opstanak nije obavezan. Mi, kao državotvorna partija, ne smijemo biti relaksirani u vezi sa tim, jer od našeg opstanka zavisi opstanak vrijednosti koje su naša zasluga građanska i sekularna Crna Gora.

Svjedoci smo da se vodi kampanja uklanjanja Njegoševog mauzoleja i podizanja nekadašnje kapele Karađorđevića, te da se aktivno uključila i Srbija. Vjerujete li da će neko zaista pokušati da podigne srpski simbol na vrhu Lovćena ili je riječ o provokaciji?

VUKOVIĆ: Uvjeravam vas, nema od toga ništa! Ti lovci u mutnom danas imaju posla s osviještenom i obrazovanom generacijom čuvara crnogorskih nacionalnih interesa. Mi smo nepokorni znalci “prkosnih strofa”.

Namjera SPC, koja traje od kada ta crkva postoji, jeste da ona bude krov nad glavom crnogorskoga pjesnika i vladara Petra II Petrovića  Njegoša. Nacionalni i dinastički interesi Karađorđevića, koji su podigli novu kapelu, podudarali su se s interesima SPC, cilj je bio da se ostvari premoć Karađorđevića nad Petrovićima, Srbije nad Crnom Gorom. Ako Njegoš počiva u kapeli dinastije koja je ukinula državu Crnu Goru i autokefalnu Crnogorsku crkvu, taj cilj se ostvaruje.

Zato SPC nije dozvolila da se obnovi originalna Njegoševa kapela, posvećena Njegoševom stricu Svetom Petru Cetinjskom, već sagradi nova, posvećena Sv. Đorđu. Aleksandar Karađorđević je jasno saopštio simboliku tako podignute kapele: “Nad grobom Njegoševim, danas je kamen sa Venčaca, na domaku Karađorđeve Topole i pod njime će lako ležati vladika Rade”. Nad grobom Njegoševim nekakav kamen velikosrpske hegemonije! Njegoš je vrh Crne Gore. To znaju i današnji “obnovitelji” kapele, pa žele da Meštrovićev mauzolej snižu sa njegove visine i vrate kapelu koja je simbolizovala slom crnogorske nezavisnosti i detronizaciju dinastije Petrović. Mauzolej je bio i ostaće simbol obnovljene crnogorske nezavisnosti, a današnji “obnovitelji” kapele su nasljednici onih koje je Veselin Đuranović, a povodom događaja u vezi s izgradnjom mauzoleja i sukoba države Crne Gore sa SPC ‘70-ih godina XX vijeka nazvao “velikosrpskim šovinistima”.

Današnju vlast u Crnoj Gori uspostavila je SPC. Zato u gradovima Crne Gore imamo bilborde sa najavom obnove navodne Njegoševe kapele. Provokacija i zađevica apostola i njihovih medijskih hajkača, iako znaju da je to nemoguća misija. Grešku kao što je prećutna dozvola izdradnje crkve na Rumiji Crna Gora više nikada ne smije dozvoliti.