Željka Vuksanović i Vrhovni sud

Nakon što je Upravni sud počeo da odbija tužbe bivšim radinicima Opštine Kolašin kojima je bivša vlast prije tri godine podijelila obavještenja o prestanku angažmana jer su bili zaposleni bez oglasa javnosti su se obratili otpušteni radnici.

Upravni sud je to učinio iako je prije nekoliko za osam biših radnika donio presude da se vrate na posao. Takođe, Vrhovni sud je načelnim pravnim stavovom potvrdio da su zaposleni bili zaposleni bez oglasa, te je nakon toga i uslijedila nova odluka Upravnog suda, pa je jednu od pravosnažnih odluka Upravnog Vrhovni sud ukinuo.

Bivša predsjednica Opštine Željka Vuksanović nedavno je saopštila medijima da je njen nasljednik Milisav Bato Bulatović vratio radnike na posao, iako je znao da su presude ukinute od Vrhovnog suda, i ocijenila je to još jednom manipulacijom bivšim radnicima.

Na tvrdnje Vuksanovićeve reagovali su otpušteni radnici čije saopštenje prenosimo u cjelosti:

Taman kad su neki među nama pomislili da se bivša predsjednica Opštine Kolašin ipak suočila sa tragičnim bilansom svoje vladavine, i da negdje u tišini Biogradskog jezera traži mir i oprost za grijehe prema radnicima koje je pravnim akrobacijama dovela na rub egzistencije, Željka se oglasila u velikom stilu-kometarišući odluke Vrhovnog suda?! Kakvo razočaranje! Izgleda da je bivšoj predsjednici ni danas nije jasno da nema tog suda koji je može abolirati za sva nepočinstva koja je učinila svojim sugrađanima, iz bahatosti ili neznanja, ali svakako s predumišljajem.

Zaboravila je očito Željka jedan od svojih “vrhovnih” grijeha-da je odbijala da sahrani sugrađane koji nijesi imali nikoga pravdajući se nedostatkom novca u budžetu. Da li je moguće da je zaboravila sve one Kolašince čije je porodice ostavila na ulici, i one druge, “bez konkursa”, kojima je vrhovnu presudu odložila na određeno vrijeme, svjesna da će joj biti lakše manipulisati ljudima koji su više gladni nego siti.

I nakon svega, danas bi da sebi prigrabi alibi i opravdanje tako što će komentarisati odluke Vrhovnog suda, licemjerno lamentirajući nad njihovom “dosljednom” primijenom, i teškom sudbinom sugrađana koje je ostavila bez hljeba. Bolje bi bilo da je, one noći dok se pod okriljem mraka “pakovala” iz kancelarije predsjednika, za sobom očistila tragove svih zlodjela iz oblasti radnog prava, skupa sa prljavštinom šerpi, vinskih flaša i ostataka proklijalog luka koje je za sobom ostavila, vjerovatno protiv uroka i onih koji će doći da pokušaju sanirati svu štetu i nepravdu koja je za njom ostala.

Možda bi Željka došla i danju da nije ostala bez mogućnosti da sebi obezbijedi kordon policije koji bi je sproveo do kancelarije i nazad, čuvajući je od svih onih kojima je za mandata valjala i učenjela, uglavnom šaljući im poljupce.

I tako, nekada nasmijana a danas tužna Željka, uz pomoć novinarke koja takođe kuburi sa sudom vezano za neki “nesporazum” sa EPCG, ovih dana pokušava da Kolašincima prepriča svoju verziju pravde, a u ime Vrhovnog suda, kao posljednje odbrane svog licemjerja. Mani se Željka ćorava posla, svi znamo da ti sa pravdom i zakonom imaš veze taman koliko bog i šeširdžija.