Politika

Život je lijep

Emir Imamović Pirke

Autor,

Emir Imamović Pirke

Emir Kusturica u jednom ima pravo, ali to, istini za volju, i nije teško: život, naime, jeste čudo.

„Insistirano je na nemiješanju, uz naglasak na tome da je to stvar države Crne Gore i slično. Bilo je jasno da se ime moćnog političara Mile Đukanovića ne smije pomenuti i nije ga pomenuo niko iz vladajuće strukture. U nastavku zbivanja, pošto su rasle litije, a s njima i dostojanstvo naroda, došlo je do preumljenja i sada nema napada na Đukanovića, ali nema ni napada na mitropolita Amfilohija i na Crkvu i litije. To se očigledno vlasti u Srbiji ne bi isplatilo jer bi je isuviše mnogo košalo. Vlast u Srbiji je shvatila da ‘raja koja je nikla k’o iz zemlje trava’ može i njima da se dogodi – i ne samo u Srbiji već i u Bosni i Hercegovini, Makedoniji…“, izjavio je nedavno episkop Dizeldorfa i cijele Njemačke, vladika Grigorije.

Neposlušni sveštenik

Prije gotovo trideset godina, one užasne 1992, srbijanska je policija krenula uhapsiti Mladena Durića, Bosanca rodom iz Vareša, koji je na Bogoslovnom fakultetu u Beogradu – dakle u školi koja ne daje buduće premijere i ministre, skupštinske poslanike i partijske aparatčike – organizirao proteste protiv Slobodana Miloševića. Durić, međutim, nikada nije uhvaćen: zamonašio se u manastiru Ostrog i postao – Grigorije.

Cijelih dvanaest mjeseci i još dva dana prije nego će Slobodan Milošević izgubiti vlast, trećeg oktobra 1999, Grigorije postaje, „po blagoslovu tadašnjeg patrijarha Pavla“ i – tako piše u službenim dokumentima – „od strane mitroplita crnogorsko-primorskog Amfilohija“, vladika Hercegovačke eparhije sa sjedištem u Trebinju.

Skoro cijela dva desetljeća on je širio krug prijatelja i dozirano proizvodio neprijatelje. Imao je više no pristojne odnose sa dubrovačkim katolicima, za istočnohercegovačke je muslimane znao organizirati iftare, ponekad bi, računajući valjda da se mora, i lokalnim četnicima dao mrvu pažnje, pisao je kratke priče, pio kafe s Miloradom Dodikom, susretao se sa Emirom Kusturicom, vodio razne nekretninske poslove i, kada bi ga se pitalo, isticao da je za Balkan najvažnija jedna država – Amerika.

Nije se, za sve to vrijeme, Grigorije doživljavao kao visoki božiji predstavnik za dijelove bivše SFRJ, ali jeste demonstrirao priličan diplomatski dar, nešto manji za oplođivanje novca i, navodno, nije skrivao svoji ambiciju da karijeru ne završi u Hercegovini, već u Beogradu, kao patrijarh lično.

„Vučić i ja nikad nismo bili na istoj strani. Od 1992. do danas. Ja kad sam bio za Evropu i demokratiju, on nije bio. Ja sam uvijek bio protiv Miloševića, nikad nisam bio za njega. Nisam ja naivan, on je ozbiljan, sposoban i opasan političar, sve prati i sve vidi. On zna da ja nisam za njega, baš me briga što zna“, kazao je vladika Grigorije u jednom intervjuu iz 2017. Godinu dana kasnije, završio je u Njemačkoj.

„To je vrlo specifična eparhija, sigurno jedna od najbogatijih. Gastarbajteri su spremni da izdvoje velike sume novca, kupuju se placevi, grade ili preuređuju hramovi. Baš zbog toga vernici sebi daju veća prava nego što ih realno imaju. Žele da utiču na odluke popova i Crkve i, čim im ne­ što nije po volji, pokreću afere ili puštaju tekstove u medijima. Nemoguće je s njima izaći na kraj. Ako Grigoriju to uspe, mo­že odmah patrijarh da postane, ali sumnjam. On je tamo poslat po kazni. Tamo su uglavnom Srbi Pre­čani, imaju kuće po BiH ili Srbiji, oni planiraju da se vrate ovde jednom, što dodatno komplikuje situaciju. Grigorije je poznati ekumenista, a to su ljudi pobegli od rata, te­ško da će se oni složiti. Ako vladika uspe da ga i u Nema­čkoj zavole kao u Hercegovini, svaka mu čast“, rekao je nakon Grigorijeve prekomande vjerski analitičar Željko Injac u tekstu u kojem je navedeno da se vladika – za kojeg je „Hristos bio korporativna ličnost“ – crkvenim novcem igrao kao balkanski tajkuni onim od nas otetim.

Litije i korona

Djeluju danas u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i sveštenici koji znaju da crnogorske litije sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti imaju veze koliko i sa strahom od korona virusa, samo što to ne smiju javno kazati. Takav je, jednostavno, odnos snaga: oni koji bi se usudili progovoriti, ne bi po kazni otišli u Njemačku, već negdje gdje bi se po cijele dan mogli družiti sa bogatom florom i faunom, dok bi po noći uživali u horskom zavijanju vukova.

Zna, da se ne lažemo, i Grigorije šta su, kome i čemu služe litije – ako se preselio, nije zaglupio – pa opet o njima govori kao o socijalnom i antirežimskom buntu, iako još niko, ali baš niko, nije na tim pravoslavnim paradama govorio o penzijama i javnom zdravstvu, protočnom društvu jednakih šansi i ishoda. Pričajući o tome da je „vlast u Srbiji shvatila da ‘raja koja je nikla k’o iz zemlje trava’ može i njima da se dogodi – i ne samo u Srbiji već i u Bosni i Hercegovini, Makedoniji…“, vladika Grigorije ili svjesno zaobilazi istinu ili nekome prijeti, a možda i oboje.

Taj neko je, inače, Aleksandar Vučić.

Poruka Beogradu

Cijela se Srbija već mjesecima bavi Crnom Gorom, njenim zakonima i fiktivnim pravnim okvirom koji će od srpskih svetinja napraviti luna parkove, teretane i kladionice. Cijela se Republika Srpska, kao u obično, mjesecima bavi onim čime se bavi Srbija, naravno aktivno, producirajući drugačije krize s istim ciljevima.

U prevodu: duhovno-politička braća „raje koja je nikla k’o iz zemlje trava“ uveliko imju vlast u Beogradu i Banjoj Luci. Samo je u Makedoniji sve suprotno. Tamo je – kako bi rekli u Sarajevu – prava „raja koja je nikla k’o iz zemlje trava“ pomogla Zoranu Zaevu da s trona smakne DMRO-VPMNE, kleptokratsku, nacionalističku stranku za čijeg je vakta, uz ostalu štetu, Skoplje pretvoreno u najveći, ikada viđen open air muzej spomeničkog kiča. Istina skupog, jako skupog, ali i dalje samo kiča.

Zahvaljujući prvo Amfilohiju, pa onda i Dodiku, Aleksandar Vučić je u miru mogao nastaviti sa nečim što se naziva pregovori o Kosovu, a radi se zapravo o pronalasku najmanje bolnog načina da ti famozni pregovori, sutra ili za pet godina, završe međusobnim proznanjem dvije nezavisne države i – prema Vučićevoj procjeni i želji – posljedičnim slabljenjem još dvije: Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

Kada je najslabija, opozicija u Srbiji se protiv vlasti bori demonstrirajući nacionalizam na steroidima. Ranih devedesetih, dok se Milošević krio iza lažnog jugoslavenstva, na drugoj strani barikade dominantni su bili – četnici. Petnaestak godina kasnije, tadašnji Vučićevi glasači su vladajuću DOS koaliciju nazivali – „dosmanlijama“.

Srpska opozicija

„To ne može da radi trenutna vlast u Srbiji, vlast koja je ogrezla u kriminalu, a na čijem čelu je izdajnik. Onaj koji je spreman da proda i Crkvu i Kosovo, a ako zatreba i Cetinje i i Banja Luku i Beograd i pretke i potomke – samo da nastavi da vlada“, piše na Tviteru Mlađan Đorđević, nekadašnji savjetnik Borisa Tadića.

Njega, Đorđevića, ne zanima teror činjenica koje kažu da su Banja Luka i Cetinje u drugim državama, da crkva nije na berzi, dok Kosovo samo sebi određuje cijenu, a za Beograd ima zainteresiranih kupaca u istom broju u kojem u litijama učestvuju klasno obespravljeni i socijalnom pravdom motivirani šetači za Amfilohijem.

Ako je Vučić megaloman koji se pokušao kultarisati Kosova, okoristiti od Crne Gore i BiH, pa zadržati putinovsku vlast u Srbiji, onda treba izmisliti riječ za njegove protivnike koji nikakvih problema nemaju sa iz daljine režiranim problemima u komšiluku, ali imaju sa njegovim, Vučićevim, ciljem. Oni, drugačije rečeno, ne bi samo Cetinje i Banja Luku, već bi i Cetinje i Banja Luku i Prištinu. I, dobro, to se podrazumijeva, vlast koja će se, tvrde, u Srbiji ponašati bolje, a oko Srbije, tako ispada, isto ili gore.

Ako se u takvom kontekstu – ukoliko neki drugi postoji, golom je oku nevidljiv – čitaju Grigorijeve riječi o tome da je „vlast u Srbiji shvatila da ‘raja koja je nikla k’o iz zemlje trava’ može i njima da se dogodi“ one ne zvuče kao upozorenje režimu pod kojim se plata od 500 eura smatra velikom, niti kao poruka solidarnosti učesnicima litija – što svakako nisu, baš kao što ni litije nisu depolitizirani pravoslavni sletovi – već kao prijetnja Vučiću i najava onoga što će imati pod prozorom ako se ohrabri i suoči sa prokletom realnošću u kojoj Kosovo još nije nezavisno za Beograd, ali odavno jeste za Vašington.

Bila mu namjera ili ne, onaj mučeni i ne pretjerano pismeni Đorđević je preveo Grigorijeve „vlati trave“. Možda malo slobodnije, ali suštinski bez greške. A taj prevod glasi: ili sve, dakle i Cetinje i Banja Luka i Crkva i Kosovo ili ćemo Amfilohijev puzajući puč u Crnoj Gori svesti na generalnu probu beogradskog, poslije kojeg slijedi promjena, samo ne nabolje, već na lošije od ionako užasnog.

Nije li, majku mu i oca, život čudo? Samo kada on režira, mogući su ovakvi dramski obrati u kojima je, odjednom, Vučić ranjiv, a Amfilohije samo statista sa velikim zadatkom. Ne znači to, naravno, da Crna Gora nije meta, sasvim suprotno, već znači da je jedna od više meta na širokom prostoru od Ferizaja, preko Cetinja, pa do Banje Luke.

15

avatar
1000
11
4
0
 
15
Titobog26877ufreeMNEcikotanZapamti već jedJoko
NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Titobog26877u
Gost
Titobog26877u

Zivot je lijep ako ne radis za rezimske novine i ako nisi srbomrzac

freeMNE
Gost
freeMNE

Dobar!

Zapamti već jed
Gost
Zapamti već jed

Okle je ovi. Za koga piše, crta, slika,…..?

Titograd
Gost
Titograd

Svetosavcima da čestitam jubilej 21 godinu na današnji dan! Živio NATO!!!

Joko
Gost
Joko

Živio!

cikotan
Gost
cikotan

Može li mi neko objasniti koje govedo može da živi preko 20 godina?

Емир Кустурица
Gost
Емир Кустурица

То је била цивилизација за коју се чинило да може све, а сада смо свједоци да не може ништа!

Narcis Zgubidan
Gost
Narcis Zgubidan

Pitam se,zašto neki kada pričaju na televiziji su jako razumljivi,a kad pišu neki tekst,izigravaju teške filozofe,valjda da im se divimo koliko su pametni.

Kristijan
Gost
Kristijan

“Jedan Pirke je morao biti ubiven s tonu dinamida.”

Kotor
Gost
Kotor

Svaka čast za text!

Darina
Gost
Darina

BRAVO ZA TEKST. ĆERAĆEMO SE JOŠ. NIJE CRNA GORA OD JUČE.

Peruta
Gost
Peruta

Ovaj gospodin se baš iz petnih žila trudio da nam nešto objasni! Baš bi volio da se javi neko ko je shvatio šta je pisac htio da kaže.

Samo kažem...
Gost
Samo kažem...

Teško je nepismenima bilo što objasniti…

Narcis Zgubidan
Gost
Narcis Zgubidan

Ima nas tih nepismenih podosta koji vole da čitaju i nešto shvate,nijesmo svi akademci!?

Mima
Gost
Mima

Kako kome.

Send this to a friend