Imali smo posebnu snagu i energiju, ima ih i ova ekipa

Crna Gora je četiri puta igrala kvalifikacione utakmice sa Engleskom. Dvije su posebne: prva, kada je na “Vembliju bilo 0:0, i druga, u kojoj je Andrija Delibašić u finišu dao gol za 2:2 i odveo “sokolove” u baraž za Euro 2012.

Remi u kolijevci fudbala djelovao je nestvarno, čudesno koliko i odbrane Mladena Božovića, koji je Vejna Runija, Stivena Džerarda i drugove dovodio do očaja.

Da mi bude drago ili žao…

Pamti se i detalj iz drugog poluvremena silovit šut Milana Jovanovića završio je na okviru gola. Na pomen 12. oktobra 2010. mnogi će reći još se trese prečka gola Džoa Harta…

“Ne znam da li da mi bude drago ili žao što me se ljudi sjećaju po tome. Siguran sam da slično mišljenje dijeli mnogo ljudi u Crnoj Gori i šire”, kroz šalu se prisjeća Jovanović u razgovoru za Arenu.

“U svakom slučaju, utakmica za pamćenje za svakog od nas iz te generacije, iz koje su neki još aktivni i igraju za reprezentaciju. Engleska je jedan od najboljih protivnika sa kojima smo igrali prije toga i do sada. Dobro smo se držali i nosili sa njima, ne smiju se zaboraviti tri-četiri odbrane Božovića koje su nam davale gorivo i snagu da izdržimo do kraja. Prečka? Ne znam kako bih je uopšte prokomentarisao. ,,Proživio” sam je tek sjutradan, kada sam sabrao utiske, jer se u tom momentu sve brzo odvijalo i nijesam mnogo razmišljao nakon tog šuta, gledao sam da se što prije vratim da se opet odbranimo kako nas ne bi iznenadili iz kontre. Jedna od ljepših utakmica s obzirom na to da je bila i prva na ,,Vembliju”, veliko iskustvo za nas.”

Gol z infarkt

Jovanović je bio na terenu i u drugom kultnom meču sa ,,gordim albionom” u tim kvalifikacijama, 7. oktobra 2011.

Ušao je na poluvremenu, pri rezultatu 1:2. U prvom minutu nadoknade ofanziva ,,sokolova” se isplatila centaršut Savića, gol Delibašića i stadion je eksplodirao.

“Gol za infarkt”, opisuje popularni Mrva.

“Od tolikog uzbuđenja, jer smo tim golom prošli u baraž za Evropsko prvenstvo nezavisno od ishoda meča sa Švajcarcima, svi smo poskakali, nijesmo imali kontrolu nad adrenalinom. To mi je jedan od ljepših trenutaka u karijeri, a već sam pominjao -nošenje dresa reprezentacije Crne Gore za mene je nešto posebno, vjerujem i za sve ostale. U ponedjeljak ću biti uz momke na stadionu, kao i mnogo puta do sada, i zaista želim i vjerujem da će neka generacija, ako ne ova koja je sazrela kroz prethodne kvalifikacije i sada nesrećno ostala bez pobjede u Bugarskoj, uspjeti da se plasira na veliko takmičenje i na neki način ostvari naše snove, poslije onog neuspjeha u baražu sa Česima kada smo propustili tu šansu.”

Pehovi od starta

Bivši lijevi bek/štoper nekoliko srpskih timova, Uniree, Univerzitatee Kluž, bečkog Rapida, Spartak Naljćika, Crvene zvezde, sofijske Lokomotive… poručuje da je nezahvalno porediti njegovu i sadašnju generaciju.

“I u ovoj reprezentaciji ima momaka iz ekipe koju je selektirao Zoran Filipović, pa vodili Cico Kranjčar i Branko Brnović. Mislim da i ovi momci imaju posebnu snagu i energiju, a i nas je pratilo dosta pehova. U prvom ciklusu kvalifikacija, za Mundijal 2010, tek smo se uigravali i upoznavali i trebalo je da prođe određeno vrijeme, primili smo nekoliko golova u posljednjim minutima, propuštali šanse… Sve se to vratilo, baš kad pominjemo taj meč sa Englezima, na Vembliju gdje je domaćin imao tričetiri šanse da riješi utakmicu. Božović je bio sjajan, svi ostali momci dali maksimum i vratilo nam se za pehove u prethodnim kvalifikacijama”, podsjeća Jovanović.

Vrijeme za nešto veliko

Imena igrača i klubova u kojima igraju su, kaže, potpuno sporedna stvar.

“Energija unutar ekipe mora da postoji, a mislim da je to slučaj sa sadašnjom ekipom. Ključna stvar je da su svi kao jedno, poštuju se i bore jedan za drugog. Već tri-četiri godine su na okupu i mislim da će uspjeti to da iznesu, vrijeme je da poslije pehova i nas Bog pogleda, da istrče na teren u najjačem sastavu i zaista vjerujem da imaju snage da urade nešto veliko. Osnovno je da oni vjeruju, a mi ćemo se radovati sa njima”, poručuje Jovanović.

Postoji šansa

Sadašnja selekcija ,,tri lava” je najjača koju je Engleska imala u posljednjih 20 godina.

“Engleska je peta na Fifinoj rang listi i to dovoljno govori. Bili su četvrti na Mundijalu, iako nijesam očekivao da mogu tako daleko da doguraju. Pokazali su da su ozbiljan tim, igraju napadački, što prethodnih godina nijesu ispoljavali, promijenili su stil.”

Može li onda oslabljena Crna Gora da bude makar težak rival tako moćnoj ekipi Gareta Sautgejta?

“Vjerujem da uz dobru organizaciju tima, a ne sumnjam da će selektor Tumbaković i stručni štab u tome uspjeti, šansa uvijek postoji i u tu šansu treba vjerovati. Kao što smo mi iznenadili na ,,Vembliju” i dva puta u Podgorici, jer niko nije očekivao da će Crna Gora imati bilo kakve šanse i bilo je to kao borba Davida i Golijata. Ako vjeruješ, kockice se poklope i to prođe kako treba. Ne bih ništa prognozirao, posebno jer je Engleska u zamahu poslije pobjede nad Češkom od 5:0, ali nadam se da ćemo biti tvrd orah. Igramo na našem terenu, a publika je uvijek bila uz ekipu i pod Goricom se uvijek napravi posebna atmosfera, ta energija se osjeća na terenu. Vjerujem da i ovi momci to osjećaju i da će imati snage da odigraju dobar meč poentira”, Milan Jovanović.