Svaka priča ima svog heroja. I kolektivni sport kakav je fudbal rodi čovjeka za divljenje. Poseban pečat četvrtoj tituli Sutjeske dao je Božo Marković prvi strijelac ekipe sa 12 golova i trenutno drugi golgeter prvenstva.
A zašto je 29-godišnji centarfor novog starog prvaka Crne Gore najljepša stranica prelijepe nikšićke priče u sezoni 2018/19.
Krenimo hronološki:
Pokidao je prednje ukrštene ligamente koljena 10. marta 2018. godine.
Operisan je 5. aprila 2018. godine
Vratio se na teren 3. oktobra 2018. i to na vrhunski način golom protiv Iskre u 1/8 finala Kupa Crne Gore: ušao je u igru u 75. minutu, a pogodio je u 87. za konačnih 3:0.
Od tada do danas pet golova u jesenjoj polusezoni, sedam tokom proljeća, zaključno sa egzekucijom za 2:0 protiv Grblja za totalnu feštu kraj Bistrice.
Za ovjeru titule! Četvrte u istoriji, druge uzastopno…
“Osjećaj je fenomenalan. Neopisiv. Borili smo se za lovor, a sada mogu da ti kažem da uživamo u njoj. Definitivno je slađa ovogodišnja titula od prošlogodišnje. Puno slađa”, rekao je Marković za Dnevne novine nakon (ne)prospavane noći.
Marković i Sutjeska su neka posebna emocija. Uvijek se vraćao Nikšiću i Nikšić njemu…
“Druga kuća, porodica, prijatelji. Eto, to je moja Sutjeska”.
Na teren se vratio u rekordnom roku, a preovladala je snaga volje. Trenirao je, oporavljao se… I sve je ispalo kao u bajci proslava titule pred nikšićkom publikom.
“Nakon povrede i tokom rehabilitacije sam razmišljao samo o tome da se vratim na pravi način. Želio sam da zahvalim svima koji su bili uz mene onako kako jedino znam igrama na terenu. Ljepše nije moglo da ispadne i hvala bogu na tome. Osvojiti titulu pred svojim navijačima u svom gradu nevjerovatno olakšanje”.
Prijatelji i porodica su odigrali veliku ulogu da se Božo vrati još bolji, ali…
“Sem podrške svih dragih ljudi, moja glavna snaga je rođenje moje ćerkice. Poklon od Boga i na tome sam mu zahvalan svaki dan. A u subotu puni godinu dana i mogu reći da je ovo najljepša godina u mom životu uprkos povredi i operaciji” jasan je eks napadač Mornara, Titograda, Dečića, Jedinstva i Čelika.
Analizirajući sezonu koja je gotova kolo prije kraja, lako može da se zaključi da je zahvalni napadač najvažniji pogodak postigao protiv Budućnosti za 2:2 u 27. kolu. Tada je bio brži od pištaljke i ostavio je Sutjesku na “plus pet”.
“Svaki pogodak mi je drag, jer je skoro svaki donio bodove. Samo ih tako posmatram da moj gol donese bodove i da ekipa ima koristi od toga. Ako već moram da biram, rekao bih da mi je najdraži prvi gol poslije povrede i nakon povratka na teren: protiv Iskre u Kupu”.
Hemija i energija igrača Sutjeske je bila nevjerovatna. I ta odanost nikšićkom ponosu od nikšićkih sinova (Giljen, Marković, Vučić, Bubanja, Marušić, Osmajić…) je gurala ekipu iz kola u kolo.
“Plavo-bijeli” nisu padali ni kada se Božo povrijedio, ni kada je Nikola Rakojević morao na operaciju…
“Svi smo bili kao jedno. I u teškim i u lijepim trenucima. Vj erovali smo u sebe i naš rad. Tako da je to na kraju isplivalo na površinu. Mislim da smo se potpuno zasluženo radovali tituli”, poručio je Marković.
I stvarno, svi moramo da se složimo da je rekorder po broju titula u Crnoj Gori zaslužio lovor. A to je prepoznala i Budućnost najveći konkurent u borbi za titulu je preko Branka Brnovića i Draška Božovića džentlmenski čestitao vječitom rivalu. Dokaz da je pravi rivalitet na snazi…
“Mislim da su čestitke iskrene, a mislim da i moraju da budu, jer smo titulu potpuno zaslužili. Budućnost je vjerovala da nas može stići do kraja, ali smo ipak bili najbolji ove sezone. Ovo je naša godina, a rivalu želim više sreće sljedeće godine”, podvukao je Božo Marković.
